Prijavila sam se iz znatiželje jer na Pravnom fakultetu nemamo priliku raditi na slučajevima, ni stvarnim ni simuliranim. Drago mi je da sam se ovdje bolje upoznala sa sustavom i znam što konkretno ljudi mogu poduzeti, čak i kada nemaju povjerenja u institucije jer postoji toliko udruga koje su spremne pomoći u svakom trenutku.
Smatram da je pravo jedna ozbiljna i stroga profesija u kojoj nedostaje empatije. Baš zato mi je drago da u NPC-u ima puno pravnika jer to znači da dolazi jedna generacija koja će biti suosjećajnija i u koju će osjetljive društvene skupine imati više povjerenja.
Razvila sam bolje komunikacijske vještine koje su mi korisne, ne samo u radu na liniji, nego i u privatnom životu – naučila sam kako postavljati pitanja, kako slušati i kako nekoga potaknuti na razmišljanje da donese odluku, bez mojeg uplitanja ili direktnog savjeta.
Dodatna motivacija za daljnje volontiranje su mi i ljudi koje sam tu upoznala. Često radimo iste smjene, viđamo se iz tjedna u tjedan – znamo tko se s čim bavi, koga što muči – postali smo pravo malo društvo.
Nešto što bih posebno istaknula je da mi rad u NPCu nije tako stresan kao što sam očekivala. Uvijek imamo podršku koordinatorice, odmah dobijemo feedback. Time gradim i svoje samopouzdanje jer učim iz konstruktivne kritike i znam da će sljedeći poziv biti odrađen još bolje.
Za razliku od kolegice, moji su pozivi često bili prvi korak koji ljudi poduzmu i zato je naša uloga jako bitna: da odmah dobiju prave informacije i da ih uputimo na pravo mjesto – jer ako ne znaš svoja prava, nećeš ih ni ostvariti.
Za kraj jedno pozitivno iskustvo: na Silvestrovo smo dobili poziv zahvale – gospodin je zvao i htio nam je poželjeti sve najbolje za blagdane, jer je uz pomoć naše usluge riješio svoju tešku situaciju. Zahvalio nam je i rekao kako se on i njegova obitelj puni optimizma vesele novoj godini.
Sara
