Moje iskustvo

Prijavila sam se iz znatiželje jer na Pravnom fakultetu nemamo priliku raditi na slučajevima, ni stvarnim ni simuliranim. Drago mi je da sam se ovdje bolje upoznala sa sustavom i znam što konkretno ljudi mogu poduzeti, čak i kada nemaju povjerenja u institucije jer postoji toliko udruga koje su spremne pomoći u svakom trenutku.

Smatram da je pravo jedna ozbiljna i stroga profesija u kojoj nedostaje empatije. Baš zato mi je drago da u NPC-u ima puno pravnika jer to znači da dolazi jedna generacija koja će biti suosjećajnija i u koju će osjetljive društvene skupine imati više povjerenja.

Razvila sam bolje komunikacijske vještine koje su mi korisne, ne samo u radu na liniji, nego i u privatnom životu – naučila sam kako postavljati pitanja, kako slušati i kako nekoga potaknuti na razmišljanje da donese odluku, bez mojeg uplitanja ili direktnog savjeta.

Dodatna motivacija za daljnje volontiranje su mi i ljudi koje sam tu upoznala. Često radimo iste smjene, viđamo se iz tjedna u tjedan – znamo tko se s čim bavi, koga što muči – postali smo pravo malo društvo.

Nešto što bih posebno istaknula je da mi rad u NPCu nije tako stresan kao što sam očekivala. Uvijek imamo podršku koordinatorice, odmah dobijemo feedback. Time gradim i svoje samopouzdanje jer učim iz konstruktivne kritike  i znam da će sljedeći poziv biti odrađen još bolje.

Za razliku od kolegice, moji su pozivi često bili prvi korak koji ljudi poduzmu i zato je naša uloga jako bitna: da odmah dobiju prave informacije i da ih uputimo na pravo mjesto – jer ako ne znaš svoja prava, nećeš ih ni ostvariti.

Za kraj jedno pozitivno iskustvo: na Silvestrovo smo dobili poziv zahvale – gospodin je zvao i  htio nam je poželjeti sve najbolje za blagdane, jer je uz pomoć naše usluge riješio svoju tešku situaciju.  Zahvalio nam je i rekao kako se  on i njegova obitelj puni optimizma vesele novoj godini.

Sara

Advertisements

Ajmo probati!

Ja sam Antonela, volonterka Nacionalnog pozivnog centra već skoro tri godine.

Kako je sve počelo?

Bila sam studentica četvrte godine socijalnog rada i u nekom prijelaznom razdoblju traženja smisla života, izgubljena u moru mogućnosti i opcija sa svih strana te snažne potrebe za djelovanjem kad sam slučajno naišla na oglas Udruge koji me prvenstveno zaintrigirao zbog tematike i rekla sam sebi: ajmo probati!

Kada sam došla na razgovor, tadašnja koordinatorica Zrinka mi je postavila pitanje: „Koja je tvoja motivacija za prijavu?“  Održala sam cijeli monolog o želji za pomaganjem drugima, na što je ona rekla: „U redu je i ako to radite da pomognete sebi.“ Tad sam shvatila da sam na pravom mjestu jer, istina, pomažući drugima sam zapravo pomogla sebi. To sam shvatila tek kasnije.

Kod prevladavanja straha puno mi je pomogla supervizija, konstruktivna kritika, savjet, ohrabrenje, utjeha i podrška  mentorica tako i od volontera/ki koji su bili sa mnom u smjeni.

NPC je dosad imao već dosta regrutacija i upoznala sam mnogo divnih ljudi različite struke, pogleda na život, svatko s nekom svojom pričom i od svakog od njih sam dobila komadić za sebe, kako profesionalno tako i osobno, stekla brojna prijateljstva i upravo nas je ta raznolikost oplemenila.

Rijetko sam imala neugodna iskustva, no, nisu svi pozivi jednostavni. Ljudi u nevolji ponekad su stjerani u kut i prirodna im je reakcija bijes i obrana, ali to je samo zid koji se može srušiti s nekoliko minuta razgovora i razumijevanja.

Meni osobno najstresniji pozivi su oni žrtava obiteljskog ili seksualnog nasilja, kojih sam imala najviše. Pozivateljice su se u tim slučajevima javljale nakon što su iskoristile sve resurse i mi smo im zadnja nada. Onda se javlja taj osjećaj bespomoćnosti, no, ono što sam upravo iz tih razgovora shvatila je da većina njih nije ni trebala mene da im riješim problem već samo nekog neutralnog da ih sasluša s podrškom i razumijevanjem. To se može primijeniti i na većinu poziva koje sam imala i s tim bih i završila..

Kad imate osjećaj da niste napravili ništa, za nekoga ste napravili jako puno i možda mu promijenili život samo jednim razgovorom. I mislim da je to moja najveća motivacija i misao vodilja.

Upoznajte Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja

Tko smo mi?

Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja (NPC) je program Udruge za podršku žrtvama i svjedocima usmjeren na telefonsko pružanje emocionalne podrške, pravno informiranje i upućivanje osoba u potrebi  pozivom na 116 006 broj. Rođendan slavimo 16. srpnja, a postojimo od 2013. godine.

Zašto baš 116 006?

116 006 je standardizirani europski broj za pružanje podrške žrtvama kaznenih djela. Poziv je besplatan, pozivatelji zadržavaju anonimnost te se usluga, osim na hrvatskom, pruža i na engleskom jeziku. Osim u Hrvatskoj, 116 006 linija je uvedena i u Irskoj, Češkoj, Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Portugalu te Nizozemskoj.

Tko nas sve može nazvati?

Svatko! Linija je usmjerena na pružanje podrške i pomoći osobama koje se nađu u ulozi žrtve i svjedoka, neovisno o tome je li kazneno djelo/prekršaj prijavljeno ili nije. Osim osoba direktno pogođenih nasiljem, liniju mogu nazvati i članovi obitelji, svjedoci te svi koji se žele informirati o pravima koja se zajamčena žrtvama kaznenih djela u Republici Hrvatskoj.
Ukoliko znate nekoga kome je potrebna podrška, ne znate kome biste se obratili vezano uz nasilje kojem svjedočite, želite pomoći – nazovite 116 006!

Koje su prednosti NPC-a?

Linija je besplatna, anonimna, dostupna svima na području Republike Hrvatske 12 sati svakim radnim danom. Trajanje poziva nije ograničeno te je svatko pozvan da nam se s povjerenjem obrati kad god za tim osjeti potrebu.

A tko je s druge strane linije?

U NPC-u dežuraju volonteri i volonterke svakim radnim danom od 8 ujutro do 20 navečer. Svi prolaze opsežnu obuku kojom se osposobljavaju za početak pružanja podrške telefonskim putem.

Osim osnovne obuke, kontinuirano se usavršavaju u području pružanja emocionalne podrške, pravnog informiranja kroz praćenje promjena u zakonu i sudske prakse te u poznavanju drugih institucija i organizacija civilnog društva koje se bave podrškom žrtvama.

Sve volonterke i volonteri pristupaju pozivateljicama i pozivateljima bez predrasuda, osude, uz veliku dozu empatije, strpljenja i s jednim zajedničkim ciljem: ohrabriti i osnažiti na ustajanje protiv nasilja i traženje daljnje pomoći i podrške u sigurnom okruženju bez nasilja i straha.

Osim pružanja telefonske podrške, što još volonterke i volonteri rade?

Volonterke i volonteri NPC-a sudjeluju u raznim aktivnostima izvan pozivnog centra, usmjerene na podizanje svijesti o položaju žrtava i svjedoka u Republici Hrvatskoj i informiranju šire javnosti o postojanju podrške pozivom na 116 006.

Redovito sudjeluju u aktivnostima povodom manifestacije „Hrvatska volontira“, svakodnevno usavršavaju svoje vještine, prate promjene u zakonima i ažuriraju bazu podataka kojom se služe u informiranju pozivateljica i pozivatelja.

Zahvaljujući suradnji s drugim institucijama i organizacijama civilnog društva, sudjeluju u specijaliziranim edukacijama i radionicama na kojima imaju priliku naučiti više o potrebnim znanjima i vještinama za pružanje podrške.

Što bismo željeli?

Neovisno o mjestu boravka, statusu prijave, već potraženoj pomoći, vremenskom periodu trpljenja nasilja ili postojanja konkretnog pitanja s kojima biste nam se obratili, znajte da svakim radnim danom od 8-20 anonimno i besplatno možete dobiti sveobuhvatnu podršku i informacije pozivom na 116 006 te znati da niste sami!