25.11.

Nedavno smo obilježili Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Barem na jedan dan, kod nas još uvijek tabu tema je postala aktualna.

Nasilje, što je nasilje? Jedan šamar, ružna riječ? ”Ma proći će kao i sve. Nije tako mislio. ” Nažalost,  nasilje se ne događa tamo negdje daleko, već  upravo suprotno. Događa se tu, danas, sutra, prijateljici, vama. Šutnja je zlato,  no kolika joj je vrijednost uistinu? Može li se vrednovati nečijim životom?

Današnje zakonodavstvo posjeduje određenu vrstu zaštite prema žrtvama nasilja  te postoje razne mjere kojima se nastoji spriječiti nasilje, djelovati i to ne samo nakon učinjenog  već i preventivno, no je li to uistinu dovoljno? Kao i svaki sustav, postoje pogreške koje se događaju, ponekad prijeko potrebne informacije ne dopru do  žrtve, ponekad društvo podbaci te se žrtvu još dodatno viktimizira.

Osim zakonodavstva sve veću važnost dobivaju nevladine organizacije, udruge koje su specijalizirane za pružanje različitih vrsta pomoći:  pravne, psihološke, socijalne i druge. One su nova snaga koja se nastoji probiti i koja nastoji osvijestiti društvo da se razvije u društvo sa nultom stopom tolerancije prema nasilju te da svako nasilje evidentira i sankcionira. Jedna od takvih udruga je i Ženska soba. Ženska soba je centar za žene žrtve seksualnog nasilja. Djeluje kroz razne projekte kao primjerice  projekt ”Suzbijanje nasilja nad ženama u Hrvatskoj te uloga OCD-a i volontera/ki u tome” u kojem sam i sama  sudjelovala te nastojala pružiti svoj doprinos.

Volonteri Nacionalnog pozivnog centra često se susreću sa pozivima žrtava nasilja koje su najčešće žene te je bitno u svakom trenutku pružiti im točnu i adekvatnu informaciju te biti ona slamka spasa koja je neophodna. U sklopu ranije navedenog projekta provela sam kratku anketu među kolegama volonterima NPC-a o osnovnim informacijama vezanim uz samo definiranje nasilja nad ženama, koliko su zadovoljni pravnom zaštitom i slično. Rezultati nisu iznenadili.  Sam sustav zaštite žena žrtava nasilja smatraju neadekvatnim te postoji  puno prostora za promjenu. Mnogi od volontera nisu bili upoznati sa sustavom podrške ženama žrtvama nasilja prije dolaska u NPC  te je i to pokazatelj kako nažalost prevencija i informiranje građana nije sveobuhvatno i dostupno svima. Glavni razlog tome može se potražiti u nedostatku financijskih sredstava kojima se  omogućuju razne kampanje, promocije i slično. Nadalje, volonteri koji su se susreli sa pozivateljicama koje su žrtve nasilja najčešći oblik pomoći koji su pružali obuhvaćao je emocionalnu podršku, a od nadležnih tijela  najviše su se iskazale udruge u pružanju podrške, zatim slijede CZSS i policija te na začelju pravosudna tijela.  Zaključak ankete jest kako trenutačno stanje zaštite žena žrtava nasilja postoji, ali nije adekvatno i ima velikog prostora za poboljšanje  počevši od edukacija  građana, nadležnih tijela …

Tokom svog volontiranja i kroz život susrela sam se sa žrtvama nasilja i naglasila bi kako ponekad jedna riječ može osobu potaknuti da prijavi nasilje/ da postane svjesna istoga.  Ako znate da je susjed nekad urlikao po kući na svoju ženu, ako ste vidjeli prijateljicu kako nanosi malo previše pudera kako bi sakrila onu masnicu od ” slučajnog  udarca o stol ” nemojte odmahnuti rukom i reći kako vas se to ne tiče. Tiče se svakog pojedinca i doprinos svakog od nas možda izgleda kao nebitan, no nije. Svako djelo je bitno, od sitnih stvari kao primjerice da saslušate žrtvu nasilja.

Zajedno možemo sve!

Mateja

Advertisements