DAN RUŽIČASTIH MAJICA

Svake se godine zadnje srijede u veljači obilježava Dan ružičastih majica u cilju podizanja svijesti o problemu vršnjačkog nasilja. Ovu inicijativu pokrenuli su 2007. godine dvojica adolescenata iz Kanade kada je dječak iz njihove škole bio izložen vršnjačkom nasilju jer je nosio ružičastu majicu. Naime, majka tog dječaka bolovala je od karcinoma dojke te je on nosio ružičastu majicu u znak podrške svojoj majci, no zbog toga je nažalost ispaštao. Stoga su se dvojica dječaka, David Shepherd i Travis Price, pojavili u školi u ružičastim majicama kako bi ukazali na neprihvatljivost vršnjačkog nasilja.

Danas je ovaj problem raširen kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, a često mu se pridaje malo pažnje jer mnoga zlostavljana djeca ne žele pričati o tome. Iako postoji mnogo oblika vršnjačkog nasilja, najzastupljeniji su psihičko i fizičko te nasilje putem interneta. Zlostavljači su često vršnjaci iz problematičnih, a ponekad i veoma stabilnih obitelji koji nasiljem nad drugom djecom žele postići osjećaj kontrole i nadmoći. Stoga nerijetko biraju manju, tihu i povučenu djecu za koju su sigurni da im neće uzvratiti kako bi postigli svoj cilj. Najveći problem je što ta zlostavljana djeca počinju misliti da s njima nešto nije u redu te se ne žele nikome povjeriti i još se više povlače u sebe. U takvim situacijama ni nastavnici niti roditelji ne mogu biti od velike pomoći jer im dijete ne želi priznati u čemu je problem. Upravo iz ovog razloga je važno podizati svijest o problemu vršnjačkog nasilja kako bi se poradilo na njegovoj prevenciji prije nego što postane prekasno.

Nedavno se društvenim mrežama proširio video vršnjačkog nasilja u Splitu, točnije fizičkog obračuna između dvije djevojke na parkiralištu ispred škole. Iz tog videa vidljivo je koliko mladi ne samo da prakticiraju već i podržavaju ovakav oblik nasilja. Naime, oko djevojaka se skupio popriličan broj njihovih školskih kolega koji su promatrali pa čak i navijali, a nitko ih nije pokušao razdvojiti. Ovaj video šokirao je hrvatsku javnost ne samo zbog tučnjave dviju djevojaka već i zbog količine odobravanja na koju je ovakav oblik nasilja naišao. Ovo je samo jedan slučaj vršnjačkog nasilja koji je obišao Hrvatsku i ostavio snažan utisak na mnoge, a trebamo se zapitati koliko je još ovakvih manje poznatih slučajeva.

Stoga se postavlja niz pitanja o tome što škole čine po pitanju vršnjačkog nasilja i mogu li išta učiniti, budući da je nasilno ponašanje rezultat odgoja za koji su prvenstveno odgovorni roditelji. Trebamo li i kako educirati roditelje da kod svoje djece potiču izgradnju negativnog stava o vršnjačkom nasilju? Hoćemo li raznim edukacijama u školama uspjeti kod djece razviti osjećaj samopoštovanja koji će im pomoći da se sa svojim nesigurnostima nose na drugačije načine, a ne nasiljem? Postoje različiti odgovori na ova pitanja, no ono što je sigurno je da roditelji i škola imaju velik utjecaj na djecu te jedino zajedničkim snagama mogu pomoći suzbijanju nasilja među djecom. Zbog toga se Dan ružičastih majica zadnjih godina počeo obilježavati u mnogim hrvatskim osnovnim i srednjim školama, a uoči tog dana djecu se često upoznaje s problemom vršnjačkog nasilja kako bi ih osvijestili o njegovoj težini te ih potaknuli na izgradnju boljeg društva.

Petra

Advertisements

22.2.

Danas obilježavamo Europski dan žrtava kaznenih djela. Prvi oblici podrške započinju 1974. u Bristolu. Nakon toga, šire se Engleskom i Walesom, a 1998. uvode se prve besplatne telefonske linije za žrtve. Godine 1989. osnovano je nekoliko službi za podršku žrtvama u Europi te se 22. veljače, prema smjernicama Europske komisije, određuje kao službeni Europski dan žrtava kaznenih djela.

Danas postoje mnoge službe za podršku žrtvama kaznenih djela. Svake godine se u Republici Hrvatskoj prijavi nekoliko desetaka tisuća kaznenih djela, a iz godine u godine taj broj raste, stoga ne čudi i porast potrebe za osnivanjem raznih oblika podrške. Udruga za podršku žrtvama i svjedocima je od svoga osnivanja 2006. usmjerena na ostvarivanje prava i poboljšanje društvenog položaja i statusa žrtava i svjedoka kroz pružanje podrške usmjerene na smanjenje traume i nelagode kod svjedočenja te kroz zagovaranje za razvoj i unaprjeđenje zakonodavnog i institucionalnog okvira za zaštitu prava žrtava i svjedoka te za bolju primjenu postojećih zakona u RH. Udruga za podršku žrtvama i svjedocima je također, u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i Programom Ujedinjenih naroda za razvoj Hrvatska (UNDP), u srpnju 2013. godine, osnovala Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja s jedinstvenim standardiziranim besplatnim brojem 116 006 za žrtve i svjedoke svih kaznenih djela i prekršaja. Time je Republika Hrvatska postala peta zemlja u Europi sa standardiziranim brojem 116 006.

Kazneno djelo kojem je žrtva bila izložena ostavlja velike psihofizičke posljedice kako neposredno za nju, tako i za njenu obitelj, prijatelje. Žrtve se često osjećaju bespomoćno, poniženo, ljuto, krivo, usamljeno. Put oporavka za žrtvu, njene bližnje, dug je i nimalo lagan. Od prolaženja faze poricanja, ljutnje, potištenosti pa do prihvaćanja situacije i prilagodbe života nakon kaznenog djela, nekada prolaze i godine.

Ovim danom bilježimo put kojim žrtva prolazi od trenutka kaznenog djela. Danas je dan kada stavljamo naglasak da taj put nije samo žrtvin, da na tom putu ne treba biti sama. To je put svih nas! Biti žrtva nije pravo izbora, jer nikada ne znamo hoćemo li se zateći u ulozi žrtve, jer se kaznena djela događaju svakodnevno i neočekivano.

Postoje razne institucije i organizacije koje žele i mogu pomoći žrtvama i njihovim obiteljima na putu oporavka. Nacionalni pozivni centar je jedno od mjesta koje želi i može pomoći žrtvama kaznenih djela i njenim najbližima,  pružanjem razgovora od povjerenja, emocionalne podrške, pravnih informacija i usmjeravanja na relevantne institucije.

 

Karla