Nasilje nad starijim osobama

age-2814935_1920.jpg

O problemu nasilja nad starijim osobama premalo se govori; prilika je ovo da osvijestimo ovaj rastući problem u hrvatskom društvu i podsjetimo da nasilje nad ovom osjetljivom društvenom skupinom nikada i nikako nije prihvatljivo.

Nasilje nad starijim osobama definira se kao pojedinačni ili ponavljani čin, ili propuštanje činjenja, koje se pojavljuje u bilo kojem odnosu koji podrazumijeva povjerenje, a uzrokuje bol, štetu ili opasnost za stariju osobu. Razlikujemo psihičko zlostavljanje, tjelesno zlostavljanje, seksualno zlostavljanje, financijsko (ekonomsko) zlostavljanje te zanemarivanje.

Što se sve smatra nasiljem nad starijim osobama?

Psihičko (i emocionalno) zlostavljanje odnosi se na bilo koje verbalno ili neverbalno postupanje koje smanjuje samopoštovanje starije osobe, a uključuje:

  • prijetnje da će ih se napustiti i ostaviti same
  • namjerno zastrašivanje kao npr. da neće dobiti hranu ili skrb za njihove potrebe
  • laganje, ruganje, nazivanje pogrdnim imenima
  • socijalno izoliranje i zabranjivanje posjeta
  • ponižavanje zbog načina njihova govora
  • ignoriranje i pretjerano kritiziranje, naređivanje
  • postupanje sa starijim osobama kao da su djeca ili sluge.

Fizičko ili tjelesno nasilje je namjerno izazivanje fizičke ozljede i/ili duševne boli, kroz aktivnosti kao što su:

  • udaranje
  • guranje i naguravanje
  • šamaranje
  • podmetanje noge
  • pljuvanje
  • prisiljavanje starije osobe da ostane u krevetu ili stolici
  • prisiljavanje da ostane u sobi i zaključavanje
  • uskraćivanje lijekova ili pretjerano davanje lijekova
  • ograničavanje slobode.

Seksualno zlostavljanje odnosi se na različite oblike seksualnog ponašanja, iskorištavanja i uznemiravanja bez volje i pristanka osobe. Uključuje neželjeno doticanje (stariji često nisu sposobni izraziti svoje negodovanje) te sve vrste seksualnog napada i fotografiranja.


Financijsko (ekonomsko) zlostavljanje odnosi se na korištenje novca ili vlasništva starije osobe na nepošten način ili korištenje imovine starije osobe za vlastitu dobrobit, a uključuje:

  • krađu novca starije osobe, mirovine ili druge imovine
  • prodaju njihovih kuća ili vlasništva bez njihovog pristanka
  • zlouporabu punomoći
  • ne vraćanje novaca nakon što su ga posudili od starije osobe
  • otvaranje njihove pošte
  • mijenjanje oporuke
  • potpisivanje dokumenata umjesto njih.

Najučestaliji oblik financijskog zlostavljanja, o kojem se u Republici Hrvatskoj najviše govori u javnosti i medijima jesu ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

Zanemarivanje se odnosi na nebrigu, ravnodušnost te namjerno ili nenamjerno ne pružanje osnovnih uvjeta za život (npr. prehrana) i potrebne njege (npr. zdravstvena skrb).

Niske stope nataliteta i produženje životnog vijeka (koje je posljedica boljeg općeg životnog standarda i unaprjeđenja zdravstvene zaštite) doveli su do sve većeg udjela osoba starijih od 65 godina u cjelokupnoj populaciji.

Obveza djece da brinu o svojim starim roditeljima definirana je Ustavom Republike Hrvatske, dok obvezu njihova uzdržavanja, kada oni to više nisu sami sposobni, propisuje Obiteljski zakon.

Ipak podaci pokazuju da usporedno s porastom broja starijeg stanovništva raste i stopa nasilja nad starijom populacijom.

Da je ovaj problem socijalne (ne)sigurnosti starijih osoba prepoznat, govori nam činjenica da  je početkom 2018. godine stupio na snagu novi Zakon o zaštiti od obiteljskog nasilja kojim su starije osobe po prvi puta uvrštene i definirane kao posebna zaštićena kategorija (dosad su to bile samo žene i djeca). Ovime se starije osobe stavlja u pravedniji položaj po pitanju nasilja i zanemarivanja. Zakonodavstvo, dakle, starijima jamči skrb i zaštitu, ali nove odredbe ne smiju ostati samo „mrtvo slovo na papiru“.

Zašto se ne prijavljuje nasilje nad starijim osobama?

Ipak, veliku poteškoću predstavlja velik broj neprijavljenih slučajeva. Žrtve ne prijavljuju zlostavljanje iz različitih razloga – mogu osjećati sramotu i strah ili se bojati osude okoline, mogu sebe kriviti za to što im se događa, neki pak žele zaštititi počinitelja jer se radi o njima bliskim osobama o kojima su fizički ovisni pa ne žele izgubiti jedinu skrb … Sve navedeno treba sagledati u svjetlu činjenice da je u 90% slučajeva nasilja nad starijim osobama počinitelj netko od članova obitelji. Ponekad, kad žrtve i imaju volju prijaviti počinitelja, ne znaju kome se mogu obratiti.

Ovi podaci upućuju na potrebu ozbiljnije društvene akcije u cilju senzibilizacije javnosti na problem nasilja nad starijima i osiguravanje odgovarajućih službi i programa koji mogu pružiti podršku i pomoć starijim žrtvama nasilja. Važno je da stručnjaci, ali i javnost budu upoznati sa znakovima upozorenja na moguće zlostavljanje starijih osoba kako bi ga pravovremeno uočili i reagirali.

Kome se možete obratiti vezano uz nasilje nad starijim osobama?

Važno je podsjetiti starije osobe kome se sve mogu obratiti u slučaju da su izloženi nasilju – policiji, djelatnicima centra za socijalnu skrb,  liječnicima, osobi iz svoje najbliže okoline u koju imaju povjerenja …

Ukoliko ste žrtva nasilja ili znate nekoga tko je žrtva nasilja i želite mu pomoći obratiti se možete Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja pozivom na besplatni i anonimni  broj 116 006 svakim radnim danom od 8 do 20 sati.

 

Ena