Svjetski dan izbjeglica

Svjetski dan izbjeglica obilježava se svake godine 20. lipnja, a u prvi plan stavlja prava, potrebe i snove izbjeglica te pomaže mobiliziranju političke volje i resursa kako bi izbjeglice ne samo preživjele nego i napredovale. Iako je važno svakodnevno zaštititi i poboljšati živote izbjeglica, međunarodni dani poput Svjetskog dana izbjeglica pomažu usmjeriti globalnu pozornost na nevolje onih koji bježe od sukoba ili progona. Isto tako, mnoge aktivnosti koje se održavaju na Svjetski dan izbjeglica stvaraju prilike za podršku izbjeglicama.

Preuzeto: https://news.un.org/en/story/2017/05/558212-all-refugees-want-go-home-someday-unhcr-spokesperson-and-author-melissa-fleming

Izbjeglica je osoba koja se zbog opravdanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili svog političkog mišljenja, nađe izvan zemlje svog državljanstva, a koja se ne može, ili zbog straha ne želi, staviti pod zaštitu te zemlje (Konvencija o izbjeglicama, 1951). Važno je razumjeti razliku između izbjeglica i tražitelja azila. Kada ljudi bježe iz svoje zemlje i traže utočište u drugoj državi oni često moraju u toj državi službeno zatražiti azil. Dok se odlučuje o tom zahtjevu, oni se smatraju tražiteljima azila. Ako se ovom zahtjevu udovolji to znači da im je priznat status izbjeglice i da im je potrebna međunarodna zaštita.

Agencija UN-a za zaštitu izbjeglica (UNHCR) ove godine želi naglasiti kako svaki pojedinac ima pravo na svoju potragu za sigurnosti i sigurnim životom. Ovaj dan temelje na trima načelima. Prvo načelo odnosi se na to da bilo tko ima pravo tražiti sigurnost i da se prema ljudima prisiljenim na bijeg treba postupati dostojanstveno. UNHCR jasno naglašava da svatko može tražiti zaštitu, bez obzira tko je i u što vjeruje te poručuje da se ne može pregovarati o tome da je traženje sigurnosti ljudsko pravo. Drugo načelo osvještava da neovisno o mjestu iz kojega dolaze, izbjeglice trebaju biti dobrodošle te da izbjeglice dolaze iz različitih krajeva Planete. Navedeno se potkrepljuje i činjenicom da Agencija trenutno navodi 14 zabrinjavajućih žarišta, između kojih se nalaze i Ukrajina i Afganistan. Kroz treće načelo, UNHCR poručuje da, kada god i bez obzira na razlog zbog kojega bježe, ljudi i dalje zaslužuju zaštitu i imaju pravo na istu.

Pružanje zaštite i sigurnosti osigurava se na pet načina:

  1. Izbjeglice imaju pravo tražiti azil.
  2. Imaju pravo na siguran pristup granicama.
  3. Ne smiju se odbiti i vratiti u zemlju iz koje dolaze, ako im u istoj prijeti životna opasnost.
  4. Bez diskriminacije, odnosno neovisno o vjerskoj pripadnosti, matičnoj zemlji, spolu i rodu.
  5. Humani pristup, koji, između ostaloga znači održavanje obitelji na okupu, zaštitu od trgovine ljudima i izbjegavanje proizvoljnog pritvaranja.

Prema podacima Agencije, 82,4 milijuna ljudi širom svijeta je prisilno interno ili eksterno raseljeno krajem 2020. godine. Neki od razloga za raseljenost  su progon, sukob, kršenje ljudskih prava i događaji koji ozbiljno remete javni red. Najviše izbjeglica dolazi iz Sirije, Venezuele, Afganistana, Južnog Sudana i Myanmara. S druge strane, Turska, Kolumbija, Uganda, Pakistan i Njemačka primaju najveći broj izbjeglica.

Iako djeca čine 30% svjetske populacije, prema procjenama oni čine 42% populacije izbjeglica. Točnije, 32 milijuna djece trenutno je prisilno raseljeno, a od 2018. do danas, milijun njih je rođeno sa statusom izbjeglice. Glavni ciljevi kada se radi o djeci izbjeglicama jesu postizanje sigurnost djece u mjestu u kojemu žive, uče i igraju se te postizanje uključenosti i kapaciteta djece koji su iznimno važni za njihovu zaštitu. Potreban je i pristup procedurama za zaštitu djece, posjedovanje osobnih dokumenata, a djeca s posebnim potrebama trebaju primiti potrebnu posebnu zaštitu. Isto tako, za djecu izbjeglice potrebno je postići trajna rješenja koja su u njihovom najboljem interesu. Djeca izbjeglice, smještana u Republici Hrvatskoj  opisuju različita iskustva dolaska u našu zemlju, a za uspješnu prilagodbu ističu važnost su podrške obitelji, prijatelja, nastavnika, volontera i zaposlenika prihvatilišta i osnovne škole (Perić i Merkaš, 2020). Iskazuju potrebu za stabilnim i legalnim statusom izbjeglice u Hrvatskoj, sigurnim domom te želju za učenjem, posebno hrvatskoga jezika (Perić i Merkaš, 2020).

Problem izbjeglištva je složen, a za rješenje istoga potrebna je posebna humanost. Teško je zamisliti se u poziciji osobe koja je morala napustiti svoj dom i upustiti se u nepoznato. Gore navedene brojke i statistike potrebno je promatrati kao pojedince s vlastitim pričama, iskustvima, osjećajima, željama i potrebama. Vrijeme je, u jeku novih kriza, da krenemo poticati integraciju onih koji su svoju sigurnost potražili u našoj zajednici. Između ostaloga, sigurnost je osnovno ljudsko pravo.

Helena

Izvori:

https://www.unhcr.org/flagship-reports/

https://www.refworld.org/docid/5c18d7254.html

Perić, K. i Merkaš, M. (2020). Iskustva i prilagodba djece izbjeglica u Hrvatskoj. Napredak, 161 (1-2), 123-140. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/239897