UN definira trgovanje ljudima kao vrbovanje, kupnju, prodaju, predaju, prijevoz ili posredovanje u kupnji, prodaji ili predaji, uz upotrebu sile ili drugih oblika prinude, otmice i/ili prijevare da bi se došlo do pristanka osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom. Kad je osoba zarobljena, ona je nečije vlasništvo i može se preprodati više puta, s njom se postupa prema principu ponude i potražnje.
Ovaj fenomen je od početka 21. stoljeća dobio na važnosti i sve se češće proučava kako u stručnoj literaturi tako i u medijima. Češće izvještavanje, podizanje svijesti javnosti o problemu te aktivizam doveli su do stvaranja novih zakona i strože implementacije regulativa s ciljem ograničavanja, sprječavanja i, u konačnici, eliminacije, trgovanja ljudima. Nažalost, uz ovu temu nedostaje kvalitetnih istraživanja i točnih brojki, pa velik dio problematike trgovanja ljudima ostaje u tamnoj brojci kriminaliteta.
Trgovanje ljudima važna je tema u Hrvatskoj iz nekoliko okolinskih razloga koji čine vjerojatnim da će se upravo u Hrvatskoj pojaviti takve žrtve. Od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. je gotovo pet milijuna ljudi otišlo iz Ukrajine u zemlje Europske unije, većinom žene i djeca, koji su zbog izbjegličkog statusa dodatno ranjiva skupina te lakše mogu postati žrtve trgovanja ljudima. Drugi važan razlog je ulazak Hrvatske u Schengenski prostor, što znači da su hrvatske granice postale vanjska granica Europske unije i time zahtijevaju strogu kontrolu i provjeru putnika. Uzmemo li u obzir i dalje prisutan pritisak migracijskih ruta preko zapadnog Balkana koji traje od 2015. godine nije teško zaključiti da ovi čimbenici povećavaju vjerojatnost da se žrtve trgovanja ljudima nađu u Hrvatskoj i, samim time, povećava odgovornost vlasti, institucija i stručnjaka da aktivno rade i djeluju s takvim žrtvama.
Trgovanje ljudima je tema koja je prepuna mitova i ponekad pogrešnih pretpostavki. Iako u Europskoj uniji godišnje bude otkriveno oko 14 000 žrtava one su najčešće europski državljani, te se njihov transport i vrbovanje odvija između dviju ili više članica Unije. Iako u svijetu broj muških žrtava čini malo više od trećine ukupnih žrtava, veliku većinu i dalje čine žene i djevojke. Ova je razlika još uočljivija u visoko razvijenim zemljama, gdje su djeca rjeđe žrtve jer ne postoji kulturna norma gdje se očekuje rad maloljetnih osoba.
Najčešći način iskorištavanja žrtava i dalje ostaje seksualno iskorištavanje – otprilike svaka druga žrtva trgovanja ljudima u visoko razvijenim zemljama biva iskorištavana upravo na ovaj način. Rjeđe spominjani, ali vrlo prisutni oblici iskorištavanja su različiti oblici fizičkog rada- rad na gradilištima, poljoprivredi, brizi za životinje, rudarstvu, kućnom poslovima. Svaka treća žrtva trgovanja ljudima biva iskorištavana upravo na ove načine te često ostaju nevidljivi društvu koje nije osviješteno da se i na taj način iskorištava žrtve. Rijetki, ali opasan način iskorištavanja žrtava je prisilno sudjelovanje u organiziranom kriminalitetu. Ovo može uključivati sve od trgovanja, proizvodnje i prodaje droga, pranje novca, ilegalna prodaja oružja, nakita i vrijednosti. Otprilike pet posto svih žrtava trgovanja ljudima bude prisiljeno sudjelovati u ovakvim aktivnostima. Najrjeđa skupina žrtava su one koje se koriste za trgovinu organa ili prisilne brakove. Ova vrsta trgovanja ljudima nije zanemariva, ali je rijetko prisutna u razvijenim državama gdje je nadzor nad stanovništvom veći te je lakše uočiti takve ekstremne oblike trgovanja ljudima.
Duljina ostanka žrtve u odnosu u kojem ih iskorištavaju je vrlo različita i ovisi o tome tko ih je odveo i u kojoj državi se nalaze. Trgovanje ljudima provode pojedinci, manje grupe i organizacije. Kriminalne organizacije trguju s najvećim brojem ljudi i od njih ostvaruju najveći profit, pojedinci ili manje grupe ljudi koji trguju ljudima povremeno ili samo kada se pojavi prilika transportiraju najmanji broj žrtava. Pojedinci i oportunisti trguju s otprilike 25% svih žrtava, dok kriminalne organizacije s gotovo 60% svih žrtava. Prosječno trajanje aktivnosti u kojoj se nalazi žrtva trgovanja ljudima je između 1 i 4 godine, s velikim razlikama u pojedinačnim slučajevima. Dobro pripremljene kriminalne organizacije znatno dulje drže svoje žrtve i zbog svoje povezanosti čine teže za žrtvu da pobjegne.
Obzirom na delikatnu situaciju u kojoj se žrtve nalaze važno je da nastavimo educirati stručnjake i širu populaciju o problemu trgovine ljudima s ciljem podizanja svijesti i aktivnog sudjelovanja u borbi s istim.
Franjo Lovro Popović
Ako vas zanima više ova tema, pozivamo vas da pogledate predavanje na istoimenu temu: https://youtu.be/4Irk9ILumpM
Blog volontera i volonterki Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja 