Međugeneracijski prijenos nasilja

Svako ponašanje roditelja, a naročito nasilje među njima, utječe na djetetovo ponašanje u kasnijoj, odrasloj dobi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, jedna milijarda djece u dobi od 2 do 17 godina godišnje doživi neki oblik fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja (Križan i sur., 2018). Obiteljsko nasilje bilo je predmetom velikog broja istraživanja i sva ta istraživanja dosljedno ukazuju na negativne učinke obiteljskog nasilja na razvoj djeteta.  Pri tome je važno znati da nema razlike između djece koja su i sama bili žrtvama nasilja od strane roditelja, od onih koji su nasilje „samo“ promatrali. Djeca i adolescenti svjedoci obično su svjesni prisutnosti nasilja među roditeljima u svom domu, bez obzira na svijest roditelja o njihovoj izloženosti (Haselschwerdt i sur., 2019, prema Kvartuč, 2022).

Iako se danas stručnjaci slažu da postoji nebrojeno mnogo čimbenika koji pridonose obiteljskom nasilju i teško je, odnosno nemoguće definirati samo jedan uzrok ovog iznimno kompleksnog fenomena, jedan od najznačajnijih čimbenika da bi se nasilje u obitelji dogodilo jest upravo roditeljska povijest zlostavljanja u djetinjstvu (Assink i sur., 2018).

Doživljavanje nasilja među roditeljima u djetinjstvu, među brojnim drugim negativnim posljedicama, često dovodi i do toga da osobe koje su bile izložene nasilju u djetinjstvu, u svojoj odraslosti i same postanu nasilne prema svojim partnerima i/ili djeci. Jednom izloženo i/ili zlostavljano dijete može usvojiti obrasce nasilnog ponašanja i u odrasloj dobi postati počinitelj nasilja u obitelji što je u literaturi poznato kao međugeneracijski prijenos nasilja u obitelji. Međugeneracijski prijenos zlostavljanja djece u obitelji odnosi se, dakle, na pojavu kada osobe koje su u djetinjstvu doživjele zlostavljanje u obitelji u odrasloj dobi zlostavljaju vlastitu djecu i ostale članove obitelji, najčešće partnere, odnosno partnerice.

Statistička značajnost ovog činitelja rizika varira od istraživanja do istraživanja, no pokazalo se kako ta povezanost postoji i nije zanemariva. Činitelji rizika podrazumijevaju ona obilježja naravi traumatskog iskustva ili stresnog, one osobine djeteta i njegove okoline, koji povećavaju vjerojatnost negativnog ishoda po dijete u odnosu na drugu djecu koja su doživjela istovjetna iskustva. Ti činitelji mogu biti jako široki, od bioloških do okolinskih.

Istraživanje Rikića i sur. (2017.) provedeno na hrvatskom uzorku pokazalo je da su djeca izložena psihičkom i/ili fizičkom zlostavljanju u djetinjstvu od strane roditelja imala veću vjerojatnost slijediti isti obrazac ponašanja prema svojoj djeci. Unutar istraživačkog modela djeca iz većih obitelji češće su doživljavala fizičko nasilje i to od roditelja koji su i sami u svom djetinjstvu pretrpjeli fizičko nasilje od svojih očeva. Istraživački model je, nadalje pokazao da su djeca češće od drugih pretrpjela psihičko nasilje od roditelja koji su i sami u djetinjstvu bili izloženi psihičkom nasilju.

Ipak, unatoč tome što postoji međugeneracijski prijenosa nasilja, neće svaka osoba koja je bila zlostavljanja u djetinjstvu i sama postati počinitelj nasilja u odrasloj dobi. Rezultati meta analiza Assinka i suradnika (2018) pokazali su upravo to da nisu svi roditelji s poviješću zlostavljanja zlostavljali svoju djecu. Dodatno, zlostavljanje djece događa se i u obiteljima u kojima roditelji nemaju povijest zlostavljanja u djetinjstvu, što ukazuje da drugi činitelji rizika mogu doprinijeti pojavi nasilja. Također, to implicira da se razvojem zaštitnih čimbenika može ublažiti učinak prijenosa i da roditeljska povijest zlostavljanja ne djeluje kao jedinstveni uzročni čimbenik.

Ranija istraživanja međugeneracijskog prijenosa bavila su se čimbenicima koji vode do nastavljanja kruga zlostavljanja, ali novija se istraživanja više usmjeravaju na razlike između zlostavljanih roditelja koji ponavljaju obrazac zlostavljanja i onih koji ga prekidaju. Zaštitni čimbenici su one osobine pojedinca, iskustvo i aspekti djetetovog društvenog okruženja koji povećavaju vjerojatnost otpornosti onih koji su izloženi ranijim rizicima. Pojam zaštitnih čimbenika u ovom se kontekstu, dakle, odnosi na čimbenike koji povećavaju otpornost zlostavljanog djeteta i pridonose smanjenju štetnih učinaka zlostavljanja na djetetov kasniji život i roditeljstvo. Tako je utvrđeno da roditelji koji prekidaju lanac zlostavljanja imaju nekoliko zajedničkih obilježja koja ih razlikuju od roditelja koji ga nastavljaju. Okolnosti koje mogu pridonijeti prekidu ili nastavku međugeneracijskog lanca zlostavljanja su ponajprije vezane uz socijalnu podršku koju osoba zlostavljana u djetinjstvu dobiva u odrasloj dobi u svom užem i širem okruženju. To se odnosi na podržavajućeg bračnog partnera, ekonomsku sigurnost obitelji, manje stresnih događaja u životu, korištenje savjetovanja ili psihoterapije (Pećnik, 2004).

Istraživanja pokazuju kako bijeg od siromaštva i socijalna podrška (Dixon i sur., 2009, prema Assink i sur., 2018) te podržavajući odnosi s odraslim osobama koji nemaju povijest zlostavljanja i nisu počinitelji nasilja (Conger i sur., 2013, Egeland i sur., 1988, Herrenkohl i sur., 2013, Jaffee i sur., 2013, Thornberry i sur., 2013, Schofield i sur., 2013, prema Assink i sur., 2018) mogu zaštititi djecu od međugeneracijskog prijenosa nasilja. Upravo je socijalna podrška jedan od najviše proučavanih čimbenika koji bi mogli biti odgovorni za prekidanje kruga zlostavljanja i ovo saznanje od iznimne je važnosti za stvaranje učinkovitih preventivnih programa.

Članak napisala Ena Juričić

---

Literatura:

1. Assink, M. (2018). The intergenerational transmission of child maltreatment
2. Kvartuč, L. (2022). Međugeneracijski prijenos nasilja u obitelji. Diplomski rad. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
3. Križan, H. (2018). Obiteljsko nasilje – priručnik za stručnjake. Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
4. Pećnik, N. (2004). Međugeneracijski prijenos zlostavljanja djece. Zagreb: Naklada Slap
5. Rikić, J. i sur. (2017). Transgenerational Transmission of Violence among Parents of Preschool Children in Croatia. Acta clinica Croatica. 56 (3), 478-486

Svjetski dan intelektualnih prava

                                                                       Izvor: freepik.com

Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo stupila je na snagu 26. travnja 1970. godine i upravo je taj dan odabran za obilježavanje Svjetskog dana intelektualnih prava. Od 2000. godine, obilježava se svake godine širom svijeta, s ciljem jačanja svijesti o važnosti intelektualnih prava, patenata, copyrighta, zaštitnih znakova i dizajna koji su svakodnevno prisutni u našem društvu te ciljem poticanja na nove kreativnosti i osvještavanje važnost novih izuma i dizajna u razvoju suvremenog društva.

Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo, koja je prva i organizirala Svjetski dan intelektualnih prava, ove godine obilježava ovaj dan na temu “Žene i intelektualno vlasništvo: ubrzavanje inovacija i kreativnosti“ i time želi slaviti stav „mogu jer sam žena“ kao žena izumiteljica, kreatorica i poduzetnica s naglaskom na revolucionarni rad žena.

U poslovnom smislu intelektualno vlasništvo predstavlja nematerijalnu imovinu čije uspješno iskorištavanje može biti vrijednim temeljem ili doprinosom poslovanja. Iako nije opipljivo, ima sve karakteristike imovine, jer moguće ga je kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti ili naslijediti. Intelektualno vlasništvo skupni je naziv za književno i umjetničko vlasništvo i industrijsko vlasništvo tj. sva prava intelektualnih kreacija i u svezi s tim kreacijama pa se još naziv i pravo nematerijalnih dobara. Predmeti intelektualnog vlasništva su proizvodi ljudskog duha odnosno intelekt. Naziv intelektualno vlasništvo potječe još iz 19. stoljeća, a koristi se za sve grane prava stvaratelja intelektualnih kreacija i prva koja su u užoj svezi s tim kreacijama.

Intelektualno vlasništvo obuhvaća dvije podgrupe prava: autorsko pravo i srodna prava te prava industrijskog vlasništva.

• Autorsko pravo je isključivo pravo autora na raspolaganje njihovim književnim, znanstvenim ili umjetničkim djelima i djelima iz drugih područja stvaralaštva;
• Srodna prava odnose se na prava umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i emitiranja radija i televizije;
• Industrijsko vlasništvo obuhvaća prava kojima proizvođači štite od konkurenata svoje poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uložena u istraživanje, razvoj i promociju.

Neupitno je koliko intelektualno stvaralaštvo utječe (i koliko je utjecalo) na razvoj ljudskog društva što je izraženo u kulturnom, društvenom i gospodarskom životu svake zajednice. Kao takvo, važno je da ima pravnu zaštitu. Prvi oblici pravne zaštite javljaju se još u antičkom razdoblju zbog rasprostranjenosti trgovine. Roba se označavala individualnim oznakama, koje su označavale da je podrijetlo robe od jednog proizvođača i tim se oznakama isključivo koristio jedan proizvođač. Takvu praksa nastavila se i kroz 10. stoljeću kada su kovači svoje proizvode, npr. mačeve, označavali određenim potpisom ili grbom. Prvi pravni dokument koji je zakonski štitio pravo izumitelja je Venecijanski statut iz 1474. godine koji je dodjeljivao zaštitu na 10 godina. Prvi zakonski tekst kojim se potpunosti štite izumiteljska postignuća je donesen 1763. godine u Engleskoj. Sredinom 19. stoljeća u većini država doneseni su nacionalni zakoni o industrijskom vlasništvu. Hrvatska je prvi zakon o Zaštiti patenata donijela 1895. godine i time započela zaštitu intelektualnih prava.

Danas postoji niz pravnih dokumenata u domaćem zakonodavstvu, pravni dokumenti na europskoj razini i na međunarodnoj razini koji štite intelektualna prava (npr. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela iz 1886. godine, Univerzalna konvencija o autorskom pravu prema izvornom tekstu).

Važno je za kraj naglasiti da svako neovlašteno upotrebljavanje ili umnožavanje bilo kojeg proizvoda intelektualnog vlasništva predstavlja povredu prava i kažnjivo je.

Silvia

---

IZVOR:

Čizmić Jozo, Boban Marija, Zlatović Dragan; Nove tehnologije, intelektualno vlasništvo i informacijska sigurnost; Sveučilište u Splitu Pravni fakultet, 2016.; Split

https://www.wipo.int/ip-outreach/en/ipday/