Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo stupila je na snagu 26. travnja 1970. godine i upravo je taj dan odabran za obilježavanje Svjetskog dana intelektualnih prava. Od 2000. godine, obilježava se svake godine širom svijeta, s ciljem jačanja svijesti o važnosti intelektualnih prava, patenata, copyrighta, zaštitnih znakova i dizajna koji su svakodnevno prisutni u našem društvu te ciljem poticanja na nove kreativnosti i osvještavanje važnost novih izuma i dizajna u razvoju suvremenog društva.
Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo, koja je prva i organizirala Svjetski dan intelektualnih prava, ove godine obilježava ovaj dan na temu “Žene i intelektualno vlasništvo: ubrzavanje inovacija i kreativnosti“ i time želi slaviti stav „mogu jer sam žena“ kao žena izumiteljica, kreatorica i poduzetnica s naglaskom na revolucionarni rad žena.
U poslovnom smislu intelektualno vlasništvo predstavlja nematerijalnu imovinu čije uspješno iskorištavanje može biti vrijednim temeljem ili doprinosom poslovanja. Iako nije opipljivo, ima sve karakteristike imovine, jer moguće ga je kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti ili naslijediti. Intelektualno vlasništvo skupni je naziv za književno i umjetničko vlasništvo i industrijsko vlasništvo tj. sva prava intelektualnih kreacija i u svezi s tim kreacijama pa se još naziv i pravo nematerijalnih dobara. Predmeti intelektualnog vlasništva su proizvodi ljudskog duha odnosno intelekt. Naziv intelektualno vlasništvo potječe još iz 19. stoljeća, a koristi se za sve grane prava stvaratelja intelektualnih kreacija i prva koja su u užoj svezi s tim kreacijama.
Intelektualno vlasništvo obuhvaća dvije podgrupe prava: autorsko pravo i srodna prava te prava industrijskog vlasništva.
- Autorsko pravo je isključivo pravo autora na raspolaganje njihovim književnim, znanstvenim ili umjetničkim djelima i djelima iz drugih područja stvaralaštva;
- Srodna prava odnose se na prava umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i emitiranja radija i televizije;
- Industrijsko vlasništvo obuhvaća prava kojima proizvođači štite od konkurenata svoje poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uložena u istraživanje, razvoj i promociju.
Neupitno je koliko intelektualno stvaralaštvo utječe (i koliko je utjecalo) na razvoj ljudskog društva što je izraženo u kulturnom, društvenom i gospodarskom životu svake zajednice. Kao takvo, važno je da ima pravnu zaštitu. Prvi oblici pravne zaštite javljaju se još u antičkom razdoblju zbog rasprostranjenosti trgovine. Roba se označavala individualnim oznakama, koje su označavale da je podrijetlo robe od jednog proizvođača i tim se oznakama isključivo koristio jedan proizvođač. Takvu praksa nastavila se i kroz 10. stoljeću kada su kovači svoje proizvode, npr. mačeve, označavali određenim potpisom ili grbom. Prvi pravni dokument koji je zakonski štitio pravo izumitelja je Venecijanski statut iz 1474. godine koji je dodjeljivao zaštitu na 10 godina. Prvi zakonski tekst kojim se potpunosti štite izumiteljska postignuća je donesen 1763. godine u Engleskoj. Sredinom 19. stoljeća u većini država doneseni su nacionalni zakoni o industrijskom vlasništvu. Hrvatska je prvi zakon o Zaštiti patenata donijela 1895. godine i time započela zaštitu intelektualnih prava.
Danas postoji niz pravnih dokumenata u domaćem zakonodavstvu, pravni dokumenti na europskoj razini i na međunarodnoj razini koji štite intelektualna prava (npr. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela iz 1886. godine, Univerzalna konvencija o autorskom pravu prema izvornom tekstu).
Važno je za kraj naglasiti da svako neovlašteno upotrebljavanje ili umnožavanje bilo kojeg proizvoda intelektualnog vlasništva predstavlja povredu prava i kažnjivo je.
Silvia
IZVOR:
Čizmić Jozo, Boban Marija, Zlatović Dragan; Nove tehnologije, intelektualno vlasništvo i informacijska sigurnost; Sveučilište u Splitu Pravni fakultet, 2016.; Split
Blog volontera i volonterki Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja 