Koliko smo otvoreni zatražiti psihološku pomoć?

man-390342_1920

            Doživjeti traumatično iskustvo vrlo je emotivno za svaku osobu, a mnogima je teško nositi se s novonastalom situacijom i burom teških i snažnih osjećaja koji ih obuzimaju. U takvim situacijama vrlo često nađu se i žrtve kaznenih djela, a da bi se što lakše nosili s time, preporučljivo je potražiti stručnu pomoć.

            Ponekad je osobi lakše i bolje se osjeća već i kad se povjeri prijatelju ili članu obitelji, no često to nije dovoljno. Suočavanje s traumatičnim događajem koji se dogodio iznenada, neočekivano ili kojeg netko duže vrijeme proživljava, osobu može protresti iz temelja. Stanja u kojima se žrtve često nalaze poput straha, tuge, patnje, bijesa, ljutnje, očaja, potištenosti, nesigurnosti, obeshrabrenosti, osjećaja gubitka kontrole, dugotrajnog neraspoloženja i sličnih, često su presnažna da bismo se sami s njima borili. Nažalost, mnogi će se teško odlučiti na traženje stručne pomoći, iako je ona u takvim teškim i dugotrajnim situacijama potrebna.


                           Odbacimo predrasude

            Na spomen psihološke pomoći, kod mnogih se još uvijek javljaju predrasude. Najčešća je ona kako je takva pomoć potrebna jedino psihički bolesnim osobama.

“Ja nisam lud! Ne treba meni psiholog”, česta je reakcija osoba kojima se predloži da se obrate psihologu. Vezano uz takvo razmišljanje, javlja se i strah od mišljenja okoline.

“Što ću ako se pročuje da idem kod psihologa? Svi će misliti da sa mnom nešto nije u redu”, razmišljaju tako mnogi i u strahu od osude poznanika radije pokušavaju sami prebroditi stresnu situaciju, što se nerijetko pokaže kao loša odluka. Upravo zato važno je educirati i informirati o ovoj temi – kroz radionice, nastavu, predavanja, ili putem medija. Potrebno ih je potaknuti na razmišljanje kako bi shvatili da traženje pomoći nije ni slabost ni sramota. Naprotiv, priznati samome sebi da imamo problem, izgovoriti to i potražiti pomoć, hrabar je čin i veliki korak prema izlasku iz teške situacije.


               Sve je dostupnija podrška putem telefona

            Mnogima, posebice onima koji žive u malim sredinama, stručna osoba često nije jednako dostupna kao onima koji žive u gradu. Srećom, psihološka pomoć sve je dostupnija telefonskim putem. Specijalizirane linije vrlo često su anonimne, a pozivateljima omogućavaju kontakt sa stručnjakom, koji će im znati pružiti emocionalnu podršku, ohrabriti ih i uputiti ih kako da se lakše nose s traumatičnom situacijom u kojoj se nalaze. Također, ponekad je možda i lakše povjeriti se nekome anonimno, nego razgovarati licem u lice. Telefonski razgovor, naravno, ne može pružiti jednake rezultate kao redovni odlasci stručnjaku i kontinuirani rad na sebi. U trenutku kada se osobi čini da su mu sve lađe potonule i nalazi se u emotivnoj krizi, i takav mu razgovor može barem kratkotrajno pomoći.

            Žrtve kaznenih djela svakako je potrebno informirati o mogućnosti  kontaktiranja  Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja. Dobro je zapamtiti broj 116 006 – liniju na kojoj uz informacije o svojim pravima, mogu dobiti emocionalnu podršku, kao i kontakte specijaliziranih udruga i ustanova u kojima mogu primiti potrebnu stručnu pomoć.


            Traženje pomoći kao korak prema boljitku

            Priznati samome sebi da nismo u stanju samostalno se nositi s emocijama nije lako. Kada to uspijemo, znači da idemo u pravom smjeru. Prihvaćanjem činjenice da nam je pomoć potrebna i kontaktiranjem stručnjaka otvaramo si vrata na putu prema pomoći. Nužno je zanemariti predrasude i mišljenja koja šire neinformirani te misliti na svoje dobro i zatražiti pomoć onda kada u sebi osjetimo da nam je potrebna. Hrabro je priznati sebi i drugima da smo ranjivi i zatražiti pomoć kada ne možemo sami, a ujedno je to prvi i veliki korak prema boljitku.

Hrvoje

Advertisements

Kome se mogu obratiti žrtve obiteljskog nasilja?

roman-kraft-260082-unsplash

Veliki utjecaj na javno mnijenje o nasilju imaju mediji kao i o drugim društvenim pitanjima. Posljednjih dana mediji prenose razne informacije o postojanju odnosno ne postojanju sustava podrške žrtvama obiteljskog nasilja. Primjerice, objavljena je informacija kako će se uskoro osnovati Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja (iako on već postoji od 2013.godine). Mediji bi svakako kao izvor informacija trebali biti informiraniji te svojim djelovanjem točno informirati i senzibilizirati društvo.

Potrebno je istaknuti kako se Udruga za podršku žrtvama i svjedocima već više od desetljeća bavi pružanjem podrške žrtvama, jačanjem suradnje među pružateljima pomoći i širenjem mreže podrške. Besplatni i anonimni telefon Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja- 116 006 okuplja educirane  volontere koji svakodnevno od 8 do 20 sati pružaju podršku svim žrtvama kaznenih djela i prekršaja. Uvidom u dosadašni rad Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja (NPC) može se uvidjeti kako je najčešća pozivateljica upravo žrtva obiteljskog nasilja žena.

Kao i svake godine, 22. veljače, obilježio se Europski dan žrtava kaznenih djela. Unatoč tome što je Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja širio saznanja o svom postojanju na društvenim mrežama, pisani su članci o pravima koja pripadaju žrtvama, mediji se nisu odazvali pozivu da podrže kampanju njezinim dijeljenjem iako su im upućivani brojni pozivi i otvorena pisma. Neizbježno se postavlja pitanje, zašto se vapi za novim revolucionarnim sustavom podrške, ako se već postojeći ne potiče i ne obavještava širu javnost o njegovom postojanju.

Da bi osobe mogle tražiti podršku, prvi korak je da znaju za mjesta gdje ju mogu potražiti. Ako se osjećaju sami i nemaju saznanja o mjestima gdje mogu potražiti pomoć, sasvim je jasno da je ne mogu ni tražiti.

Jačanje postojećeg sustava podrške u vidu financiranja udruga i telefona specijaliziranih za to, otvaranje novih na onim područjima Hrvatske koje njima nisu opremljene čine se kao primjeri učinkovitog smjera rješavanja problema. Prijeko je potrebno jačanje kapaciteta stručnih javnih radnika, prvenstveno policijskih službenika i socijalnih radnika koji na svakodnevnoj razini rade sa žrtvama obiteljskog nasilja. Iz iskustva rada na liniji NPC-a može se zaključiti kako je sustav na papiru učinkovitiji nego u praksi, posebice u manjim mjestima i ruralnim sredinama, stoga se kao važan element podrške žrtvama ističe senzibiliziranje radnika i njihovih lokalnih sredina kako bi strah od osude i bezizlaznosti situacije prestao moriti žrtve obiteljskog nasilja.

Iako je sustav podrške manjkav osobito u vidu dovoljne teritorijalne pokrivenosti,  on svakako postoji već duži niz godina. Postoje udruge u Hrvatskoj kojima je u glavnom fokusu podrška ženama žrtvama nasilja, koje uključuju savjetovališta, stručne pomagače, sigurne kuće. Navedene udruge u svom angažmanu zagovaraju prava žena u društvu i bore se za veću vidjivost navedenog problema u javnosti.

  • SOS telefon Ženska Pomoć Sada 0800 655 222 0-24
  • Interaktivna karta pomoći ženama sa svim udrugama i organizacijama pružateljima usluga. Na slici je vidljiv izgled karte koju možete približavati u željenom području te naći informacije i kontakte o uslugama pojedinih organizacija:
  • slikaa

Također, u institucionalnom okviru postoji 24-satna podrška. U svakom Centru za socijalnu skrb postoji dežurstvo te socijalni radnik koji je dežuran 0-24 i dužan reagirati u bilo koje doba dana i noći na poziv policije. Policija je također dužna reagirati na svaku prijavu i svaki poziv u pomoć u bilo koje doba dana i noći:

  • 112 – jedinstveni telefon za hitne slučajeve 0-24
  • 192 – hitni broj policije 0-24

Navedeni linkovi poveznice su na web stranice na kojima je također moguće naći informacije za žrtve nasilja i kaznenih djela, pa ih je korisno proučiti i imati na umu postojeće kontakte za takve slučajeve:

 

 

Nina

Rezultati istraživanja:”Seksualno uznemiravanje na Sveučilištu u Zagrebu- iskustva i stavovi studenata i studentica”

classroom-1699745_1920

 Istraživanje ”Seksualno uznemiravanje na Sveučilištu u Zagrebu- iskustva i stavovi studenata i studentica” je provedeno u razdoblju od travnja do lipnja 2017. godine, a dio je diplomskog rada Ivane Andrijašević nastalog pod mentorstvom dr.sc. Maje Mamule i doc.dr.sc. Eve Anđele Delale na diplomskom studiju psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Cilj istraživanja bio je utvrditi aktualnu prevalenciju seksualnog uznemiravanja studenata i studentica na Sveučilištu u Zagrebu, kako onog od strane osoblja na fakultetima, tako i međuvršnjačkog, tj. od strane kolega i kolegica na fakultetima. Osim utvrđivanja prevalencije, istraživanjem se nastojalo ispitati i jesu li češće žrtve muškarci ili žene, imaju li muškarci i žene različite emocionalne reakcije na seksualno uznemiravanje, postoje li razlike u emocionalnim reakcijama ovisno o statusu počinitelja/počiniteljice (član/članica fakultetskog osoblja ili kolega/kolegica s fakulteta) te razlikuju li se muškarci i žene u stavovima o seksualnom uznemiravanju. Također, istraživanjem se nastojao steći uvid i u informiranost studenata/studentica Sveučilišta u Zagrebu po pitanju prijave seksualnog uznemiravanja na fakultetu.

U istraživanju je sudjelovalo 608 sudionika i sudionica (25% muškaraca i 75% žena), studenata i studentica šest znanstvenih područja Sveučilišta u Zagrebu.


Rezultati:

44.2% sudionika/sudionica istraživanja je izjavilo da je barem jednom doživjelo da član/članica fakultetskog osoblja ”Iznosi komentare temeljene na stereotipnim i/ili uvredljivim prikazima muškaraca ili žena”.

– stereotipni i uvredljivi komentari su se pokazali najčešćim ponašanjem i od strane kolega/kolegica na fakultetu, 49.8% sudionika/sudionica je izjavilo da su barem jednom čuli kolegu/kolegicu na fakultetu kako ”Iznosi komentare temeljene na stereotipnim i/ili uvredljivim prikazima muškaraca ili žena”.

muškarci u ovom istraživanju imaju veći broj iskustava sa seksualnim uznemiravanjem, kako od strane fakultetskog osoblja, tako i od strane kolega/kolegica s fakulteta.

– muškarci i žene se razlikuju i kada se radi o emocionalnim reakcijama na doživljeno seksualno uznemiravanje. Žene su tako češće izjavljivale da je iskustvo seksualnog uznemiravanja u njima izazvalo osjećaj ljutnje i neugode, dok su muškarci češće navodili osjećaj polaskanosti. Slični rezultati su dobiveni i kod seksualnog uznemiravanja od strane kolega/kolegica, muškarci i u ovom slučaju češće prijavljuju kako su im navedena iskustva laskava ili nebitna.

– seksualno uznemiravanje od strane fakultetskog osoblja u sudionicima/sudionicama izaziva neugodnije osjećaje te ga strože osuđuju u odnosu na seksualno uznemiravanje od strane kolega/kolegica na fakultetu. Kada su doživjeli seksualno uznemiravanje od strane fakultetskog osoblja, sudionici/sudionice su češće isticali kako osjećaju neugodu i ljutnju ili pak ne znaju imenovati osjećaj. Kada su, s druge strane, doživjeli seksualno uznemiravanje od strane kolega/kolegica na fakultetu, sudionici/sudionice su češće navodili kako im je navedeno iskustvo laskavo ili pak nebitno.

– utvrđene su razlike i u stavovima muškaraca i žena o seksualnom uznemiravanju. Muškarci su postigli viši prosječan ukupni rezultat na Skali stavova o seksualnom uznemiravanju od žena. Viši rezultat na upitniku ukazuje na višu toleranciju na seksualno uznemiravanje.

– od sudionika/sudionica istraživanja nitko svoje iskustvo nije prijavio fakultetu, a najveći broj je o tome razgovarao s prijateljima/prijateljicama (29.7%). Većina sudionika/sudionica (69%) ne zna kome se na fakultetu može obratiti u slučaju seksualnog uznemiravanja.

– kada ih se pitalo da procijene svoju informiranost po pitanju prijave seksualnog uznemiravanja fakultetu, 61.4% sudionika/sudionica je svoju informiranost procijenilo nedovoljnom, ne znaju kome bi se obratili niti što bi slijedilo nakon prijave.

Osim neinformiranosti sudionika/sudionica o prijavi seksualnog uznemiravanja na fakultetima kao indikatora nedostatka institucionalne zaštite studenata i studentica Sveučilišta u Zagrebu, nalaz koji je obilježio ovo istraživanje jest i onaj o muškarcima kao grupi pod većim rizikom od seksualnog uznemiravanja na fakultetima.

Navedeni nalaz je suprotan istraživačkoj hipotezi te nalazima ranijih istraživanja (domaćih i stranih). Sudionici, za razliku od sudionica, prijavljuju veći broj iskustava na upitniku o seksualnom uznemiravanju, ali pri navođenju emocionalnih reakcija ne ističu one koje bi ukazivale na to da su takvim iskustvom uznemireni.

Potpuno razumijevanje dobivenih nalaza bi podrazumijevalo teorijske i metodološke izmjene te sasvim novo istraživanje. Trenutačno se kao izgledne nameću dvije pretpostavke, prva je da su sudionici doista doživjeli uznemiravanje koje su naveli te su ga takvim i percipirali, ali oklijevaju u tome da izraze svoju uznemirenost. Druga je da sudionici, iako jesu doživjeli ponašanja navedena u upitnicima, ta ponašanja uistinu ne smatraju uznemirujućima. U tom slučaju, ako bi se za nužnu pretpostavku seksualnog uznemiravanja uzelo da osoba koja ga doživi treba biti uznemirena, tj. da takva situacija njoj treba biti neugodna te nepoželjna, konstrukt koji se pokušao ovim istraživanjem zahvatiti, u slučaju sudionika, ne bi mogao biti seksualno uznemiravanje.

 

Ivana

8. MART 2019.

Opće je poznato kako se 8. ožujka obilježava Međunarodni dan žena. Postalo je poput blagdana da se taj dan čestita svojim prijateljicama, kćerima, djevojkama, suprugama, suradnicama. Slavi se žene zbog toga što su upravo prijateljice, kćeri, djevojke, supruge, suradnice i svi se trude da ženama koje poznaju čestitkom podare osmijeh na lice.

No nekad se čini da cijelo društvo zaboravlja kako upravo te žene koje se slave osmog marta jednako kao i taj dan žive svoje živote ostatak godine. Ne smije se zaboraviti da iako imaju svoj dan, žene u Hrvatskoj NEMAJU:

  • jednake plaće za jednaka radna mjesta kao muškarci
  • jednaku zastupljenost u Saboru, Vladi i drugim rukovodećim pozicijama
  • jednakost u podjeli obiteljskih i kućanskih poslova
  • fleksibilnost u organizaciji obiteljskog života i karijere
  • slobodu osobnog izričaja bez osude
  • slobodu izbora stila života bez osude
  • podršku društva u vezi svojih reproduktivnih prava
  • povjerenje u sigurnu i kvalitetnu medicinsku uslugu
  • poštovanje medija i ne-seksističko izvještavanje

Dakako da se navedeni primjeri ne odnose na svaku ženu, no oni još uvijek predstavljaju velik problem u našem društvu. Čini se kako se žene moraju više truditi  kako bi dokazale svoj poslovni uspjeh i istaknule se. Tradicionalno društvo nameće visok zahtjev za vještim manevriranjem karijere i obiteljskog života. Čini se da se s jedne strane od žena očekuje da osnuju i brinu se za obitelj, a s druge strane i da budu moderne, emancipirane i da ustraju za poslovnim uspjehom. Imajući to na umu, današnje opće ekonomsko stanje u državi otežava prosječnoj hrvatskoj zaposlenici da teško zarađenom plaćom i malo slobodnog vremena uspije uzdržavati i uzdizati obitelj, dok ju istovremeno osuđuje ako to ne uspijeva.

Ono što svakako možemo učiniti je boriti se za jednakost i ženska prava. Simbolično 8. ožujka već se godinama održava Noćni marš motiviran navedenim društvenim nejednakostima kao izraz nezadovoljstva društva položajem žena u društvu. Velik odaziv žena, ali i muškaraca na ovaj događaj svake godine dokaz je kako postoji želja društva za pomakom naprijed u pogledu ženskih prava. To je odraz dugogodišnje borbe žena za svoje mjesto pod suncem i prava koja ženama kao ljudima pripadaju. Stoga se 8. marta obilježava  neumorna borba za bolje društvo i unapređenje kvalitete života.

 

Nina

Pink shirt day

 

dan_ruzicastih

Dan ružičastih majica obilježava se diljem svijeta zadnje srijede u veljači s ciljem ukazivanja na važnost borbe protiv vršnjačkog nasilja. Nastao je kao odgovor na događaj u jednoj kanadskoj školi, gdje je dječak postao žrtva nasilja nakon što je u školu došao odjeven u ružičastu majicu. Pink shirt day obilježava se i u Hrvatskoj od 2017.godine, kada je proglašen Nacionalnim danom borbe protiv vršnjačkog nasilja.

Različiti oblici nasilja među djecom

Vršnjačko nasilje ili bullying nastaje kada jedno ili više djece učestalo te namjerno napada, uznemirava i ozlijeđuje drugo dijete koje se ne može samo obraniti. Najčešće je riječ o fizičkom ili verbalnom nasilju, a česta pojava su i seksualno nasilje, ali i socijalno, koje uključuje ogovaranje, ignoriranje te isključivanje žrtve iz grupe. U današnje informatičko doba sve je prisutniji i tzv. cyberbullying (elektroničko nasilje), kojim se žrtvi namjerno nanosi šteta putem interneta, mobitela i objavljivanja sadržaja na društvenim mrežama.

O kojem god obliku nasilja da se radi, ono može na žrtvi ostaviti dugoročne emocionalne posljedice, zbog čega je nužno ukazivati na ozbiljnost ovog problema.

“(Ne)budi mi (ne)prijatelj!”

U sklopu projekta “(Ne)budi mi (ne)prijatelj!”, kojeg je tijekom školske godine 2017./2018. provela Udruga za podršku žrtvama i svjedocima u partnerstvu sa Srednjom školom Ludbreg, među učenicima je provedena anketa o vršnjačkom nasilju. Čak 50 posto ispitanika izjavilo je kako su bili žrtve vršnjačkog nasilja. Zabrinjavajući je podatak da gotovo 40 posto od njih nikome nije prijavilo nasilje. Taj podatak ne čudi, jer nasilnici za žrtve biraju djecu slabiju od sebe, mirniju, povučeniju, koja im se neće moći suprotstaviti i obraniti se. Žrtva se pak često stidi prijaviti nasilje i nelagodno joj je govoriti o tome. Drugi razlog neprijavljivanja često je strah od osvete nasilnika te da će time samo pogoršati svoju bol i patnju.

Međutim, neprijavljivanje nasilja žrtvi zapravo jamči daljnju izloženost nasilju, zbog čega posljedice poput povlačenja u sebe i gubitka samopouzdanja mogu biti teže i (dugo)trajnije. Zato je važno da roditelji, ukoliko uoče promjene na ponašanju svojeg djeteta ili bilo koji trag koji bi upućivao da je riječ o vršnjačkom nasilju, o tome razgovaraju s djetetom. Ukoliko sumnjaju da im je dijete žrtva nasilja, dobro je o tome obavijestiti školu. Ukoliko razgovor s razrednikom ili ravnateljem ne pomogne, nasilje se može prijaviti i policiji.

Na mladima svijet ostaje

Stara izreka kaže “od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba”. S time se nažalost ne može složiti velik broj djece koji u školu odlaze sa strahom i brigom zbog još jednog susreta s nasilnikom. Djetinjstvo bi trebalo biti “obojano” radošću i veseljem, a ne strahom od nasilnih vršnjaka koji imaju potrebu drugome nauditi. Upravo zato nužna je prevencija vršnjačkog nasilja i edukacija ne samo djece, već i odraslih. Jer i roditelje treba poticati da svoju djecu uče da budu druželjubivi, pristojni i tolerantni, da poštuju druge i da shvate da je agresivno ponašanje neprihvatljivo.

Kaže se kako na mladima svijet ostaje. Upravo zato edukacijom, projektima poput Dana ružičastih majica, te “usađivanjem” pozitivnih vrijednosti putem odgoja i obrazovanja od najranijih dana, potrebno je raditi na tome da sadašnje i buduće generacije djece i mladih nauče da nije prihvatljivo biti nasilan prema drugome i da se nasilje ne smije tolerirati.

 

Link na video: https://www.youtube.com/watch?v=5dHElurVeSo

Hrvoje

Pravo na savjetnika

Pravo na savjetnika

Jedno od prava žrtvi po Zakonu o kaznenom postupku  je pravo na savjetnika na teret proračunskih sredstava što znači da savjetnika financira RH, a ne sama žrtva. To pravo imaju žrtve kaznenih djela za koja je propisana kazna zatvora od 5 ili više godina, ako trpe teže posljedice, žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, žrtve u odnosu na koje su utvrđene posebne potrebe zaštite (što može uključivati i posredne žrtve, u slučaju da je neposredna žrtva preminula), žrtva dijete ili maloljetnik.

Savjetnik je osoba određena zakonom. Žrtva može tražiti savjetnika od policije, istražitelja, državnog odvjetnika ( ovisno o fazi postupka).

Savjetnik je osoba koja može pomoći žrtvi prije davanja iskaza u kaznenom postupku na način koji je potreban žrtvi, bilo to u pravnom ili psihološkom smislu, gdje savjetnik može poslužiti kao podrška. Zahtjev o osobi u ulozi savjetnika ovisi o potrebi žrtve, žrtva sama treba naznačiti kojeg savjetnika želi. Savjetnik ne mora biti isključivo odvjetnik, već može biti i netko od pomagačke struke što uključuje stručne suradnike, socijalne pedagoge i socijalne radnike. Žrtvama koje imaju pravo na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava ne preporuča se kao savjetnika izabrati odvjetnika jer tu ulogu može imati opunomoćenik. Takvim se žrtvama možda bolje odlučiti za psihologa, pedagoga, socijalnog radnika, ili osobu sličnog zanimanja, a ne nužno nekoga iz pravne sfere, jer im takav savjetnik može pružiti emocionalnu podršku.

Uz pomoć pri davanju iskaza, savjetnik na teret proračunskih sredstava također može pomoći žrtvama pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva ako trpe teža psihofizička oštećenja ili teže posljedice kaznenog djela.

 

Za više informacija možete nazvati Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja svakim radnim danom od 08:00 do 20:00 sati na besplatni i anonimni broj 116 006.

Dolores

Pravo biti informiran

Pravo na informacije       Nakon prijavljivanja kaznenog djela žrtvi često nije jasno što će se poduzimati u smislu otkrivanja i procesuiranja počinitelja te saniranja nastala štete. Žrtva obično nema dovoljno informacija može li ona aktivno doprinijeti uspjehu postupka koji slijedi. Zakon o kaznenom postupku propisuje se da žrtva kaznenog djela mora imati primjereni pravni položaj radi ostvarenja svojih prava u kaznenom postupku i da o tim pravima mora biti pravovremeno obaviještena.

    Sud, državno odvjetništvo, istražitelj ili policija obvezni su pri poduzimanju prve radnje u kojoj žrtva sudjeluje informirati žrtvu o pravima koja joj pripadaju poput prava na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela. Moraju informirati žrtvu da može sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik. Kada je dijete žrtva kaznenog djela ono ima dodatna prava. Kada su kaznenim djelom pogođena djeca  s istim informacijama potrebno je upoznati i njihove roditelje ili zakonske zastupnike, osim ako bi to bilo u suprotnosti sa dobrobiti djeteta ili maloljetnika; u takvim slučajevima obavještava se mjerodavni centar za socijalnu skrb. Na isti način treba postupiti prema osobama kojima je oduzeta poslovna sposobnost. Kada je žrtva kaznenog djela stranac, potrebno ga je o njegovim pravima upoznati na njemu razumljivom jeziku.

      Žrtva kaznenog djela ima pravo tražiti na zahtjev:

  • bez nepotrebne odgode da bude obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite
  • da bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak
  • obavijest o poduzetim radnjama od državnog odvjetnika nakon proteka 2 mjeseca od prijave kaznenog djela

      Vrlo je važno da  se žrtve izvještava o tijeku rješavanja njihovog slučaja, odnosno da im se daje relevantna, točna i stalna povratna informacija o tome kako će se obaviti policijski izvidi, koje će se mjere poduzeti kako bi se spriječila dodatna viktimizacija i pružila sigurnost. Ukoliko žrtva ne bi imala informacija o samom tijeku kaznenog postupku tada ima pravo tražiti, nakon proteka 2 mjeseca od prijave kaznenog djela, informaciju od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama koju je državni odvjetnik obvezan pružiti.

     Žrtva ima pravo da na njezin zahtjev bude bez nepotrebne odgode obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora. Informaciju o puštanju okrivljenika iz istražnog zatvora, na zahtjev žrtve, dužna je pružiti policija. Informacije o puštanju okrivljenika s izdržavanja kazne zatvora dužna je informirati, na zahtjev žrtve, Služba za podršku žrtvama i svjedocima Ministarstva pravosuđa. Ukoliko se žrtvu bez obzira na upućen zahtjev ne obavijesti ili ju se prekasno obavijesti može doći / dolazi do susreta žrtve i počinitelja. U takvim susretima žrtva doživljava dodatnu viktimizaciju, dodatni stres i traumu. Nažalost, u takvim situacijama ponekad može doći i do ponavljanja određenog kaznenog djela na štetu žrtve, stoga je od velike važnosti da se žrtvu pravodobno i pravovremeno informira.

    Kada se žrtva izjasni kao oštećenik tada pored osnovnih ostvaruje i dodatna prava. Pod tim pravima podrazumijeva se pravovremeno infomiranje oštećenika o tijeku i ishodu postupka te informiranje o odbacivanju prijave od strane državnog odvjetnika. O odbacivanju prijave te o razlozima za to državni odvjetnik dužan je obavijestiti oštećenika u roku od osam dana uz pouku da može sam preuzeti progon. Nakon što dobije obavijest o odbacivanju/odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona, dužan je dobiti i naputak državnog odvjetnika koji sadržava već poduzete radnje i one koje predstoje. Kada državni odvjetnik obavještava oštećenika da može nastaviti progon, dostaviti će mu i naputak koje radnje može poduzeti radi ostvarivanja toga prava te mu u tu svrhu omogućiti razgledavanje i prepisivanje spisa te presnimavanje snimki.

 

Za više informacija o pravima možete kontaktirati Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja svakim radnim danom od 08:00 do 20:00 na besplatni i anonimni broj 116 006.

Narcisa

Pravo na aktivno sudjelovanje u kaznenom postupku

Pravo na aktivno sudjelovanje u postupku

Žrtva kaznenog djela ima pravo sudjelovati u kaznenom postupku, no na koji način žrtva može aktivnije sudjelovati u kaznenom postupku? Za početak navesti ćemo osnovna prava koja pripadaju žrtvi:

  • pravo na pristup službama za potporu žrtava kaznenih djela,
  • pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela
  • pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde,
  • na zaštitu dostojanstva prilikom ispitivanja kao svjedok,
  • da bude saslušana bez neopravdane odgode nakon podnošenja kaznene prijave te da se daljnja saslušanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe kaznenog postupka,
  • pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju radnji u kojima sudjeluje,
  • da se medicinski zahvati prema žrtvi poduzimaju u najmanjoj mjeri i samo ako su krajnje nužni,
  • podnijeti prijedlog za progon i privatnu tužbu sukladno odredbama Kaznenog zakona, sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik, biti obaviještena o odbacivanju kaznene prijave i odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona te preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika
  • pravo na obavijest državnog odvjetnika o poduzetim  radnjama povodom prijave i podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku
  • pravo da na zahtjev bez nepotrebne odgode bude obaviještena o ukidanju istražnog zatvora, bijegu okrivljenika iz zatvora ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi zaštite
  • da na zahtjev bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak
  • druga prava propisana zakonom
  • ukoliko je za djelo propisana kazna zatvora veća od pet godina a žrtva podnosi teže posljedice kaznenog djela, ima pravo na stručnu pomoć savjetnika na teret proračunskih sredstava pri podnošenju imovinsko pravnog zahtjeva
  • ukoliko je osoba žrtva kaznenog djela nasilja počinjenog s namjerom, ima pravo na podnošenje zahtjeva na novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna u skladu s posebnim zakonom
  • pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik i ostvarivati prava propisana zakonom.

NA KOJI NAČIN ŽRTVA MOŽE AKTIVNO SUDJELOVATI U KAZNENOM POSTUPKU?

Kako bi žrtva aktivno sudjelovala u kaznenom postupku prvi korak koji je potreban da učini jest da se izjasni kao OŠTEĆENIK. Kada se osoba izjasni u kaznenom postupku kao žrtva oštećenik ona ostvaruje dodatna prava kojima može aktivnije sudjelovati u kaznenom postupku poput prava na podnošenje imovinsko pravnog zahtjeva, predlaganja dokaza te predlaganja mjera opreza. Žrtva se može izjasniti kao oštećenik izjavom policiji, državnom odvjetniku ili na sudu.

Dodatna prava koja pripadaju oštećeniku su:

  • pravo na vlastiti jezik i tumača ako je potrebno,
  • pravo podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinsko pravnog zahtjeva te privremenih mjera osiguranja,
  • pravo na opunomoćenika(na vlastiti trošak),
  • pravo predlagati dokaze i upozoravati na činjenice,
  • pravo prisustvovati dokaznom ročištu,
  • pravo prisustvovati raspravi i sudjelovati u dokaznom postupku te iznijeti završni govor
  • pravo izvršiti uvid u spise (ako je ispitan),
  • zatražiti obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njegove prijave i podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku,
  • pravo podnijeti žalbu u slučajevima predviđenim Zakonom o kaznenom postupku,
  • pravo tražiti povrat u prijašnje stanje
  • pravo biti obaviješten o tijeku i ishodu postupka,
  • podnijeti prijedlog za progon ili privatnu tužbu
  • preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika

Svako od dodatnih prava koje pripada oštećeniku je značajno, no potrebno je posebno istaknuti važnost sljedećih prava:

  • PRAVO PODNIJETI IMOVINSKO PRAVNI ZAHTJEV
    • oštećenik ima pravo podnijeti imovinsko pravni zahtjev najkasnije do završetka glavne rasprave
    • oštećenik putem imovinsko pravnog zahtjeva može tražiti naknadu štete koju je pretrpio počinjenjem kaznenog djela. Pravodobnim podnošenjem tog zahtjeva u sklopu kaznenog postupka, sud će odlučiti uz kaznu i o visini naknade ukoliko će zahtjev biti prihvaćen od strane suca
    • ukoliko imovinsko pravni zahtjev bude odbijen tada oštećenik ima pravo tražiti naknadu štete privatnom tužbom
  • PRAVO PREDLAGATI DOKAZE
    • Oštećenik ima pravo predlagati dokaze u fazi istraživanja, te može sucu istrage predložiti provođenje istražnih radnji.
  • PRAVO TRAŽITI PRIVREMENE MJERE OSIGURANJA
    • oštećenik ima pravo predlagati mjere u svrhu zaštite

 

AKO JE OŠTEĆENIK DIJETE

Ukoliko je oštećenik dijete, a njegovi interesi kose se s interesima roditelja, tijelo koje vodi postupak pozvat će nadležno tijelo socijalne skrbi da djetetu imenuje posebnog skrbnika. Također, ako je oštećenik dijete ili osoba lišena poslovne sposobnosti, njegov zakonski zastupnik ili posebni skrbnik ovlašten je davati izjave i poduzimati radnje na koje ima pravo oštećenik.

 

Za više informacija o aktivnoj ulozi oštećenika u kaznenom postupku možete se obratiti Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja svakim radnim danom od 08:00 do 20:00 sati na besplatni i anonimni broj 116 006.

                                                                                                                                                      Renee

Pravo na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava

Pravo na opunomoćenika

Jedno od posebnih prava, koje pripada najranjivijim skupinama žrtava, pravo je na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava. Riječ je o pravu koje mogu ostvariti djeca kao žrtve te žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode i  trgovanja ljudima.

Uloga opunomoćenika na teret proračunskih sredstava je zastupanje interesa žrtve na način da pomaže žrtvi davanjem pravnih savjeta tijekom kaznenog postupka. Kako je za svoj rad plaćen iz državnog proračuna, njegova usluga za žrtvu je potpuno besplatna.

Ostvarivanje ovog prava žrtva može zatražiti od policije, istražitelja, državnog odvjetnika ili suca, ovisno o fazi u kojoj je postupak. Nakon što ga zatraži, opunomoćenik se žrtvi dodjeljuje s liste odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore. Kako je riječ o osobi pravne struke, pomoć opunomoćenika od velike je koristi za žrtvu, stoga je izrazito važno pravovremeno je upoznati s ovim pravom.

S obzirom da usluge odvjetnika za mnoge predstavljaju veliki trošak, ovim pravom najranjivijim skupinama žrtava zajamčeno je da uz sebe mogu imati odvjetnika koji će štititi njihov interes, a da pritom ne moraju brinuti o mogućim troškovima za njegov angažman.

 

Hrvoje

Pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde

Pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde

Pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde jedno je od prava žrtve. Ono se može ostvariti kroz traženje izricanja određenih mjera kojima se nastoji zaštiti žrtva od počinitelja. Postoje dvije vrste mjera u kaznenom postupku, a to su mjere opreza i sigurnosne mjere.


Mjere u kaznenom postupku

Mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka te traju dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Mjere opreza se izriču samostalno kako bi se njima zaštitila žrtva od potencijalnog zastrašivanja ili drugih oblika protupravnog djelovanja na žrtvu. Njima se ne može ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti dom ili na veze s ukućanima ili obitelji, osim ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog na štetu neke od tih osoba. Također se ne može ograničiti pravo okrivljenika na komuniciranje s braniteljem.

Mjere opreza jesu:

  • zabrana napuštanja boravišta,
  • zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,
  • obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu,
  • zabrana približavanja određenoj osobi,
  • zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,
  • zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe,
  • udaljenje iz doma

Sigurnosne mjere su sankcije kojima se sprječava ponovno počinjenje istog ili poticanje počinjenja novog kaznenog djela. One, kao pretežno preventivne sankcije, usmjerene su na uzroke, a ne na posljedice delinkventnih ponašanja.

 Sigurnosne mjere jesu:

  • obvezno psihijatrijsko liječenje,
  • obvezno liječenje od ovisnosti,
  • obvezan psihosocijalni tretman,
  • zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti,
  • zabrana upravljanja motornim vozilom,
  • zabrana približavanja,
  • udaljenje iz zajedničkog kućanstva,
  • zabrana pristupa internetu,
  • zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora.

Sigurnosne mjere se nikad ne izriču samostalno, već samo uz kaznu ili uvjetnu osudu.


Mjere u prekršajnom postupku

U prekršajnom postupku izriču se zaštitne mjere kojima je svrha da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinitelja odnosno na počinjenje novog prekršaja.

Zaštitne mjere su:

  • obvezno liječenje od ovisnosti
  • zabrana obavljanja određenih dužnosti ili djelatnosti
  • zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj osobi
  • zabrana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija
  • zabrana poslovanja s korisnicima državnog ili lokalnih proračuna
  • zabrana upravljanja motornim vozilom
  • zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja

Što kada počinitelj krši mjere koje su mu izrečene?

Ukoliko počinitelj krši mjere koje su mu izrečene potrebno je da žrtva prilikom saznanja o kršenju kontaktira policiju kako bi ih obavijestila o istom jer policija ne može na drugi način imati saznanja o tome.


Obavijest o puštanju okrivljenika

Obavijest o puštanju okrivljenika iz istražnog zatvora (od strane policije) ili s izdržavanja kazne zatvora (od Službe za podršku žrtvama i svjedocima pri Ministarstvu pravosuđa) će dobiti žrtva koja to ZATRAŽI.

U slučaju kada žrtva nije informirana o pravu da zatraži obavijest o puštanju okrivljenika događaju se situacije u kojima se okrivljenik pusti bez da se žrtvu obavijesti te dolazi do  ponovnog susreta žrtve i počinitelja. U takvim situacijama žrtva se dodatno traumatizira i viktimizira te joj se ne omogućava zaštita i sigurnost.

 

Za više informacija o mjerama koje se izriču u kaznenom i prekršajnom postupku obratite se Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja svakim radnim danom na broj 116 006 od 08:00 – 20:00 sati.

 

Renee