Erasmus+ trening u Slovačkoj

DSC02803 (1)Zahvaljujući udruzi Mladi za Marof i organizatorima Change Your Self, sudjelovala sam na Erasmus+ treningu „Pour Facilitate 2020“ u Drienici (Slovačka) od 27. prosinca 2019. do 3. siječnja 2020. Treneri Jakub Szepesgyorky, Lucie Prisovska, Petra Papierníková i Dorottya Túros okupili su 28 sudionika iz ukupno 8 zemalja (Hrvatska, Slovačka, Češka, Poljska, Rumunjska, Mađarska, Turska i Armenija).

Cilj održavanja treninga bio je razvoj facilitacijskih vještina – vještina vođenja grupnog rada ili sastanka kako bi se proveo uspješan rad ili postigao željeni rezultat. Blisko je moderiranju diskusija i rasprava jer se potiče sudionike na sudjelovanje, međusobnu suradnju u nekoj konkretnoj situaciji. Primjenjivo je na poslovne sastanke, predavanja i prezentiranja, edukativne i zabavne radionice, teambuilding i sl.

Trening se sastojao od teorijskog učenja o grupama i grupnoj dinamici, facilitiranju i moderiranju grupa. Isto je primijenjeno kroz iskustvene radionice gdje smo na praktičan način usvojili gradivo. Bavili smo se rješavanjem problema koji mogu iskrsnuti tijekom grupnog rada. Kroz sudjelovanje u različitih aktivnostima dobili smo informacije o načinima rada s različitim tipovima sudionika u grupi, što se može primijeniti kako u privatnom tako i u profesionalnom životu. Razumijevanje kako svaka osoba je jedinstvena i na jedinstven način doprinosi međuljudskoj komunikaciji može znatno olakšati i privatne i poslovne odnose svih osoba.

DSC03077 (1)

Dio radionice fokusirao se na javni nastup i vještine izlaganja koje smo također imali prilike praktično vježbati. Posvetili smo vrijeme važnosti neverbalnih elemenata u cjelokupnoj ljudskoj komunikaciji, ali i paraverbalnim elementima. Učili smo načine vježbanja glasnica za javni nastup i pripreme za govore. Za rad s ljudima i rad na telefonskoj liniji velika je važnost glasa kao jedinog instrumenta za komunikaciju, a veliku poruku (osim riječi) šalje i glasovna ekspresija, način govora i ton glasa, pa je korisno vježbati kontroliranje tih naših prirodnih alata. Dotakli smo se i vještine improvizacije kao korisnog oruđa u raznim profesionalnim okolnostima koja može pomoći u snalaženju u različitim neočekivanim i neuobičajenim situacijama.

Zaključno, projekt je u isto vrijeme spojio edukaciju i zabavu što je bilo odlično. Dio naučenih facilitacijskih vještina primijenili smo organizirajući i provodeći  vlastite aktivnosti na gala večeri povodom dočeka Nove godine.

DSC02668u (1)


Danas postoje brojne mogućnosti uključivanja mladih u projekte koji su edukativne naravi, koji vas mogu obogatiti znanjem, upoznavanjem različitih kultura i umrežavanjem s ljudima diljem zemlje i kontinenta. To je izvrsna prilika za rad na sebi, a ujedno novo i zanimljivo iskustvo!

 

Nina

Medijsko izvještavanje o kriminalitetu – položaj žrtve

ULOGA MEDIJA

Slobodni, neovisni i pluralistički mediji od najveće su važnosti za funkcioniranje demokratskih društava. Njihova uloga je toliko bitna da se sloboda medija uzima kao kategorija kada se govori o slobodi u svijetu. Najbolji primjer toga je Freedom House koji svake godine radi studiju Freedom of Press kojom mjeri stupanj slobode tiskanih, emitiranih i digitalnih medija (https://freedomhouse.org/report-types/freedom-press). Uloga medija je bitna jer oni posjeduju ključnu ulogu u formiranju stavova, mišljenja pa i osjećaja o pojedinim temama. Mediji mogu utjecati na percepciju javnosti prema nekom događaju, a od posebnog su značaja osjetljive teme. S druge strane moramo uzeti u obzir da živimo u kapitalizmu gdje su mediji uglavnom u privatnom vlasništvu, te je fokus i na profitu. Vrlo često se susrećemo s bombastičnim i senzacionalističkim naslovima koji služe tome da se pridobije dodatni klik miša ili jedan prodani primjerak više. U ovome tekstu biti će ukratko prikazana istraživanja provedena u Republici Hrvatskoj o izvještavanju o nasilju u obitelji s fokusom na žrtvi.

 

Kodeks novinara

U Republici Hrvatskoj, 2018. godine, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku donijelo je Priručnik sa smjernicama za medijsko izvještavanje o nasilju u obitelji. Osim spomenutog priručnika, odredbe o medijskom izvještavanju o nasilju u obitelji nalaze se i u Zakonu o medijima, Zakonu o elektroničkim medijima, Zakonu o ravnopravnosti spolova i Kodeksu časti hrvatskih novinara. Priručnik se poziva na Kodeks časti hrvatskih novinara koji kaže da „novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti te je obvezan poštivati svačije pravo na privatnost”. Posebna se pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnom tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima“ (Duka, 2009).


Položaj žrtve

Žrtve nasilja nalaze se u iznimno teškoj situaciji zbog potencijalne osude okoline, dvostruke viktimizacije, te pretpostavke o podijeljenoj odgovornosti za nasilje. Uzevši sve ovo u obzir, zaštita privatnosti žrtve od krucijalne je važnosti. U slučaju nesavjesnog otkrivanja identiteta žrtve može doći do ismijavanja, izopćavanja, stereotipiziranja pa i odvraćanja od prijavljivanja kaznenog djela i traženja pomoći.


Rezultati istraživanja provedenog u Republici Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj provedeno je nekoliko istraživanja o izvještavanju o nasilju u obitelji u medijima. Većina ranijih istraživanja nije se fokusirala na kvalitativne aspekte izvještavanja u smislu načina na koji se žrtva i počinitelj prikazuju. Novinu u kvalitativnom aspektu uvelo je istraživanje provedeno od ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u periodu od početka srpnja do polovice rujna 2013. godine. To je istraživanje pokazalo kako još uvijek postoje „…senzacionalistički naslovi i tekstovi u kojima se koriste neprimjereni izrazi ili otkrivaju detalji koji za žrtvu mogu biti traumatični“ (Priručnik sa smjernicama za medijsko izvještavanje o nasilju u obitelji, 2018).

Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova je u okviru europskog projekta Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama izdao Medijski kodeks za izvještavanje o nasilju prema ženama (HINA, 2019). U sklopu tog projekta od strane ureda Pravobraniteljice i Ženske sobe – Centra za seksualna prava provedeno je istraživanje o medijskom izvještavanju o nasilju prema ženama. To je istraživanje pokrilo članke na internetskim portalima i u tiskanim medijima u periodu od 2012. do 2016. godine.

„Rezultati su pokazali da mediji često otkrivaju identitet žrtve, nagađaju o motivima počinitelja, nasilje dovode u kontekst prevelike ljubavi počinitelja za svoju žrtvu ili zabave koja je prešla granicu i sugeriraju odgovornost žrtve za nasilje, što predstavlja kršenje etičkih standarda novinarstva“ (Ibid).

Smjernice koje su nakon rasprave uslijedile preporučuju jasno osuđivanje nasilja u medijima, neotkrivanje identiteta žrtve, izbjegavanje pretpostavljanja uzroka nasilnog ponašanja, izbjegavanje stavljanja počinitelja u korelaciju s ljubavnim odnosom, stavljanje nasilnika u korelaciju počinitelja prekršajnog i kaznenog djela i da se žrtvu ne prikazuje kao suodgovornu za ono što joj se dogodilo.


ZAKLJUČAK

Ono što se može iščitati iz ovoga je da postoje pomaci u zaštiti interesa žrtve u medijskom izvještavanju, no i dalje postoji potreba za izricanjem jasnih smjernica. Ono što je dodatno potrebno je promjena svijesti javnosti o samom obiteljskom nasilju. Treba se zalagati i podizati svijest o tome kako nasilje nema opravdanja i ono se ne smije tolerirati. U ovome kontekstu mediji imaju izrazito važnu ulogu kao promicatelji vrijednosti nulte tolerancije prema nasilju koju mogu postići isključivo objektivnim, nesenzacionalističkim izvještavanjem o nasilju.

 

 

Juraj

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


REFERENCE

Duka, Z. (2009) Kodeks časti hrvatskih novinara. https://www.hnd.hr/dokumenti (Pristupljeno: 4.7.2019.)

HINA (2019) Predstavljen Medijski kodeks za izvještavanje o nasilju prema ženama. Potpisnik i Novi list. NoviList.hr. http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Predstavljen-Medijski-kodeks-za-izvjestavanje-o-nasilju-prema-zenama.-Potpisnik-i-Novi-list?meta_refresh=true (Pristupljeno: 4.7.2019.)

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (2018) Priručnik sa smjernicama za medijsko izvještavanje o nasilju u obitelji

 

Crne brojke Kalendara*

Kalendar nasilja_

Nasilje u obitelji. Nešto o čemu se mnogo šuti ili govori sasvim malo. Nešto tako ozbiljno, tako sveprisutno. Nešto što žrtve nerijetko zaključavaju u četiri zida zbog straha od osude javnosti. Često se misli da se pojam nasilja u obitelji odnosi samo na fizičke napade, dok ono zapravo uključuje još i tjelesno kažnjavanje, spolno uznemiravanje, ekonomsko iskorištavanje, zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom ili osoba starije životne dobi. Samim time, obiteljsko nasilje predstavlja veliki problem društvu u cjelini. Baš zbog toga, vrlo je važno informirati javnost i potaknuti na govor i „razbijanje“ tabua oko ove teme.


     NIŠTA ne opravdava nasilje i nitko nije ga dužan trpjeti, a najmanje osjećati se krivim za tuđe loše postupke i u njima tražiti opravdanje.


     Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske pokrenulo je projekt pod nazivom ,,Kalendar nasilja” koji ima upravo za cilj osvijestiti javnost o brojnosti kaznenih djela i prekršaja u obiteljskoj domeni koji se svakodnevno događaju širom zemlje. Kalendar se nalazi na njihovoj internetskoj stranici gdje klikom na određeni datum, počevši od 29.ožujka ove godine, dobivamo informacije o evidentiranim prijestupima u protekla 24 sata i o području na kojem se on dogodio. Naravno, identitet žrtava je zaštićen i nepoznat. Vodeći se činjenicom kako se obiteljsko nasilje prijavljuje znatno manje od drugih prekršaja te svakako puno manje od toga koliko je prisutno u stvarnosti, zabilježeni rezultati i dalje su šokantni. U malo manje od dva mjeseca (29.3. – 25.5.) zabilježeno je ukupno 126 kaznenih djela nasilja u obitelji i čak 1218 prekršaja obiteljskog nasilja. Najviše prekršaja i kaznenih djela evidentirano je na području PU zagrebačke, a slijede ju PU varaždinska, PU splitsko-dalmatinska i PU osječko-baranjska. S druge strane, najmanje ih je prijavljeno u PU požeško-slavnoskoj, PU šibensko-kninskoj i PU ličko-senjskoj. Iz podataka u Kalendaru, može se zaključiti kako se slučajevi nasilja u obitelji puno rjeđe karakteriziraju kao kazneno djelo, stoga je vrlo zanimljivo kako je Požeško-slavonska jedina županija u kojoj je broj kaznenih djela veći od broja prekršaja.  Nažalost, u praksi još uvijek ne postoji ujednačena i jasna smjernica koja upućuje da li je zatečena situacija nasilja u obitelji kazneno djelo ili prekršaj, već je ta prosudba prepuštena policijskim službenicima koji zaprimaju prijave. Obiteljsko nasilje tako se češće definira kao prekršaj te samim time počinitelji dobivaju i blaže kazne, nego što bi ih dobili da je riječ o kaznenom djelu.

    Izrazito je važno educirati javnost o kompleksnosti obiteljskog nasilja, o važnosti međusobne suradnje s nadležnim tijelima i policijskim službenicima. Šutnja i zatvaranje u sebe ne rješava problem, već ga produbljuje. Stoga MUP poziva sve one koji su u saznanju ili proživljavaju bilo koji oblik nasilja u obitelji da se odvaže na prijavu na 112 ili 192.

Za sve infomacije o pravima žrtava kaznenih djela i prekršaja kontaktirajte besplatni i anonimni broj Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja

116 006.

 

 

Izvor fotografije i link na Kalendar nasilja: https://mup.gov.hr/kalendar-nasilja/283308

 

Sara

8. MART 2019.

Opće je poznato kako se 8. ožujka obilježava Međunarodni dan žena. Postalo je poput blagdana da se taj dan čestita svojim prijateljicama, kćerima, djevojkama, suprugama, suradnicama. Slavi se žene zbog toga što su upravo prijateljice, kćeri, djevojke, supruge, suradnice i svi se trude da ženama koje poznaju čestitkom podare osmijeh na lice.

No nekad se čini da cijelo društvo zaboravlja kako upravo te žene koje se slave osmog marta jednako kao i taj dan žive svoje živote ostatak godine. Ne smije se zaboraviti da iako imaju svoj dan, žene u Hrvatskoj NEMAJU:

  • jednake plaće za jednaka radna mjesta kao muškarci
  • jednaku zastupljenost u Saboru, Vladi i drugim rukovodećim pozicijama
  • jednakost u podjeli obiteljskih i kućanskih poslova
  • fleksibilnost u organizaciji obiteljskog života i karijere
  • slobodu osobnog izričaja bez osude
  • slobodu izbora stila života bez osude
  • podršku društva u vezi svojih reproduktivnih prava
  • povjerenje u sigurnu i kvalitetnu medicinsku uslugu
  • poštovanje medija i ne-seksističko izvještavanje

Dakako da se navedeni primjeri ne odnose na svaku ženu, no oni još uvijek predstavljaju velik problem u našem društvu. Čini se kako se žene moraju više truditi  kako bi dokazale svoj poslovni uspjeh i istaknule se. Tradicionalno društvo nameće visok zahtjev za vještim manevriranjem karijere i obiteljskog života. Čini se da se s jedne strane od žena očekuje da osnuju i brinu se za obitelj, a s druge strane i da budu moderne, emancipirane i da ustraju za poslovnim uspjehom. Imajući to na umu, današnje opće ekonomsko stanje u državi otežava prosječnoj hrvatskoj zaposlenici da teško zarađenom plaćom i malo slobodnog vremena uspije uzdržavati i uzdizati obitelj, dok ju istovremeno osuđuje ako to ne uspijeva.

Ono što svakako možemo učiniti je boriti se za jednakost i ženska prava. Simbolično 8. ožujka već se godinama održava Noćni marš motiviran navedenim društvenim nejednakostima kao izraz nezadovoljstva društva položajem žena u društvu. Velik odaziv žena, ali i muškaraca na ovaj događaj svake godine dokaz je kako postoji želja društva za pomakom naprijed u pogledu ženskih prava. To je odraz dugogodišnje borbe žena za svoje mjesto pod suncem i prava koja ženama kao ljudima pripadaju. Stoga se 8. marta obilježava  neumorna borba za bolje društvo i unapređenje kvalitete života.

 

Nina

Međunarodni dan volontera

 

 

05.prosinca obilježavamo Međunarodni dan volontera u znak zahvale svim volonterima što svojim trudom, solidarnošću, voljom te vremenom pomažu učiniti svijet boljim mjestom. Međunarodni dan volontera proglasila je Opća skupština UN-a 1985. godine. Od tada se svake godine obilježava Međunarodni dan dobrovoljnog rada za ekonomski i društveni napredak (International Volunteer Day for Economic and Social Development). Volontiranje je plemenita aktivnost kojom volonteri nesebično pomažu svima oko nas, brinu za one kojima je to najpotrebnije te čine zajednicu boljom svakim pojedinačnim činom dobrote. Volontiranjem društvo dobiva veću toleranciju, razvoj društvene solidarnosti, veću građansku odgovornost te veći aktivizam građana.

No, iz volontiranja ne profitira samo društvo, već i sami pojedinci koji upravo i volontiraju. Zahvalnost i zadovoljstvo koje proizlazi iz pomaganja drugima, nova poznanstva, usavršavanje vještina, samopouzdanje, nova iskustva te razvijanje morala i etičkih koncepata također su koristi koje dolaze s volontiranjem.

Razlog zbog kojeg sam počela volontirati jest taj što sam htjela svoje vrijeme i volju usmjeriti na pomaganje onima kojima je to potrebno. Usmjeravanje vlastitog znanja i solidarnosti na činjenje dobrog za našu zajednicu i ljude koji u njoj žive je vrlo važan aspekt našega života koji nam omogućuje da sagledamo stvari iz perspektive onih kojima treba naša pomoć te da im upravo tu pomoć i pružimo. Zahvalna sam na mogućnosti da svoju volju i znanje prenesem u volonterski rad i time možda potaknem i druge da se odluče na isto.

Od srca hvala svim volonterkama i volonterima što svojom srdačnošću pomažu onima kojima je najpotrebnije te čine naše društvo boljim i sigurnijim mjestom.

Renee

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA

Tradicionalno je uvriježeno u našem društvu da je muškarac glava kuće te da ga žena mora slušati i teško je promijeniti stav cijelog društva i ljudi koji u njemu žive. Svatko može krenuti od sebe, propitati postojeća društvena razmišljanja, propitati je li moj djed, ujak, otac, sin, prijatelj u pravu ako omalovažava svoju ženu ili kćer, djevojku, ako joj nešto nameće ili je nasilan prema njoj. Propitati je li moja baka, strina, majka, sestra, prijateljica u pravu ako smatra da je njena dužnost pružiti svom suprugu sve što joj nametne, da nema pravo tražiti za sebe bolji život, život bez nasilja, ako smatra da mora trpjeti nasilje od šefa ili suradnika itd.  Pokažimo im da to ne moraju trpjeti i da postoje ljudi koji im vjeruju, koji će stati uz njih i pomoći im da se otrgnu iz okova nasilja i zauzmu za svoju sigurnost.

Svako ljudsko biće ima temeljna ljudska prava, pravo biti zaštićen od nasilja, pravo na sigurnost i dostojanstvo te mnoga druga prava koja su zaštićena Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, Obiteljskim zakonom, Kaznenim zakonom, i drugim zakonima i međunarodnim dokumentima. Dakle, shvaćanje da je nasilje u obitelji i nad ženama neprihvatljivo NIJE NOVO NI IZMIŠLJENO, već se proteže kroz hrvatsko zakonodavstvo još od prošlog stoljeća. Naša je građanska dužnost zaštititi svoje sugrađanke od nasilja i dati sve od sebe da pridonesemo u brisanju nasilja nad ženama iz našeg društva.

Prema Izvješću o radu 2017. pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, od ukupno prijavljenih za obiteljsko nasilje (11 506), kažnjeno je ukupno 7864 muškarca koji  (68% od ukupnog broja kažnjenih). Navodi kako sve više žena odustaje od svjedočenja zbog STRAHA, ili uopće ne prijavljuju nasilje u obitelji zbog različitih razloga (strah, nepovjerenje u sustav, izostanak podrške…).

ŠUTNJA NIJE ZLATO. Ne okrećimo glavu od nasilja za koje znamo. Pokažimo žrtvama da nisu same. Nasilje se možda događa unutar četiri zida, ali posljedice ostaju na žrtvi gdje god ona pošla i utječu na njen život i njenu okolinu.

ŠTO JA MOGU UČINITI?

Ono što svatko od nas može učiniti je informirati se o nasilju u obitelji, te tako od sebe krenuti mijenjati društvo na bolje. Evo nekoliko ideja za promišljanje:

  • PROČITAJTE objavu ili članak o nasilju u obitelji, barem za obilježavanje dana borbe protiv nasilja nad ženama. Mnogi mediji obilježavaju taj dan, a stranice specijaliziranih udruga i institucije poput pravobraniteljice i MUP-a znaju imati službene podatke i informacije kako biste se točno informirali i dobili pravu sliku. (Pritom uzmite u obzir da nije svaki medijski izvor jednako pouzdan te pokušajte provjeriti izvore informacija.)
  • PAZITE na svoje RIJEČI! Nikad ne znate kad se možete naći u blizini žrtve nasilja. Možda stoji iza vas u tramvaju, možda sjedi s vama na kavi, možda zna da se to događa nekom drugom. Pokušajte izbaciti iz svog razgovora šale na račun žena, nasilja, omalovažavanje žrtvi ili normalizaciju nasilja. Slušanje govora o tome da je nasilje normalno ili da žene pretjeruju oko nasilja može obeshrabriti žrtvu da potraži pomoć.
  • Kad se u vašem društvu otvori tema nasilja nad ženama, ženskih prava i slično, IZRAZITE SVOJE MIŠLJENJE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA. Može se dogoditi da se nađete u društvu ljudi koji ne vide ništa loše u pokojem šamaru ili tome slično, OHRABRITE SE i progovorite protiv svakog nasilja, pokažite im da se ne slažete s nasiljem i da ne razmišljaju svi kao oni. Mišljenje da je nasilje normalno je stvar prošlosti, pokušajte o tome razgovarati čak i kad vam je teško ili se čini da se okolina s vama ne slaže. Nemojte šutnjom podržavati normalizaciju nasilja.
  • Ako saznate da je netko koga poznajete žrtva nasilja, VJERUJTE JOJ. Koliko god je teško doživjeti nasilje ili ga opetovano proživljavati, vrlo izazovno može biti i odlučiti se i reći nekome drugome da se to stvarno događa. Ukoliko vam je netko pokazao toliko povjerenje da vam povjeri da im se to događa, nemojte umanjivati važnost tog događaja, nemojte braniti počinitelja ili opravdavati to nasilje. Vjerujte osobi i recite joj to, budite joj podrška i saslušajte ju.
  • Pokušajte ju OHRABRITI da prijavi policiji ili da se obrati nekoj stručnoj osobi. Ako prijavi nasilje policiji, policija joj može pružiti konkretnu zaštitu od počinitelja kroz neke mjere (npr. zabrana približavanja). Ukoliko želi razgovarati s nekim, postoje brojne udruge i telefoni na kojima rade stručne osobe posebno opremljene za rad sa žrtvama nasilja i kroz razgovor s njima osoba se može ohrabriti, bolje osjećati i olakšati si nošenje s proživljenim događajima. Podržite ju da se obrati nekoj od tih osoba kako bi si olakšala nošenje s problemom.
  • RAZGOVARAJTE S DJECOM o tome da nasilje nije u redu. Nemojte koristiti nasilje prema djeci kao kaznu jer ih time učite da je nasilje u redu, da se smije tući/vrijeđati druge ljude, da je ljubav kad se netko tuče. Statistike pokazuju da su počinitelji nasilja najčešće i sami bili žrtve nasilja u djetinjstvu. Razgovarajte s djecom kako nasilje nije u redu, učite ih ravnopravnosti, uvažavanju i poštovanju. Izbjegavajte „tko se tuče taj se voli“ stavove.

TOČKA PODRŠKE

  • Karta Hrvatske s obilježenim sigurnim kućama i udrugama za podršku žrtvama nasilja na kojoj možete vidjeti gdje vam je najbliži centar za podršku:
  • Web stranica na kojoj možete označiti svoju lokaciju i tako naći centar za podršku, ali i mnoge druge informacije vezano uz zaštitu od nasilja:

Nina

8. mart

Danas obilježavamo Međunarodni dan žena. Prvi Dan žena obilježen je 08. ožujka davne 1909. u SAD-u, a samo godinu dana kasnije u Europi, na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji u Kopenhagenu je odlučeno da će taj dan biti Međunarodni dan žena.

Kroz povijest su žene taj dan koristile kako bi izrazile svoje mišljenje i nezadovoljstvo trenutnom situacijom. Početkom prvog svjetskog rata, žene diljem Europe su održale demonstracije za mir, ali je protekom vremena izgubio na važnosti, sve dok se inicijativom feministkinja 1960-ih nije ponovno počeo obilježavati.

Od 1975. godine (Međunarodna godina žene), taj se dan ponovno počeo obilježavati, a u nekim je državama čak i postao državni praznik. Svojim zalaganjem za ravnopravnost, žene su kroz povijest uspjele izboriti razna prava, ali nažalost, statistike pokazuju da ni u 2018. godini još uvijek nisu jednake muškarcima što se tiče radnih mjesta, pogotovo rukovodećih pozicija.

Kakvo je stanje zastupljenosti žena u politici u Hrvatskoj?

Po podacima portala onenastupaju.hr, zastupljenost žena u Saboru je tek 19,9 posto, što čini polovinu zakonom propisane kvote. Zakonski, u Saboru bi trebalo biti najmanje 40 posto žena. Od 2000. do 2015. broj zastupnica je prelazio 30, a danas iznosi 28. Stranke se ne drže zakona što se tiče zadanih kvota, a  vodeća stranka u Hrvatskoj spolnu zastupljenost žena nije poštivala na 9 od ukupno 11 lista na prošlim izborima, no to isto su napravile i ostale veće stranke. Most, Živi zid i IDS su se jedini držali zakonskih odredbi.

Zanimljiva je činjenica da je 2016. godine na pravne fakultete u Zagrebu i Splitu bilo upisano preko 8 500 žena, a tek oko 3 400 muškaraca. Unatoč tome što puno više žena izabire pravno usmjerenje u visokom obrazovanju, muškarci i dalje prednjače i u politici i na radnim mjestima povezanim s pravom.

Kakvo je stanje zastupljenosti žena u poslovnom svijetu u Hrvatskoj?

Nažalost, kao i u politici, i u ovom su sektoru žene podzastupljene. Naime, prema istraživanju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2011, muškarci čine 61% zaposlenih u poslovnom sektoru, što ženama ostavlja 39%. Žene drže 35% svih rukovodećih pozicija, što je zabrinjavajuć podatak. Čak i kada su na rukovodećim pozicijama, najviše ih se nalazi na takvim pozicijama niske razine, dok su pozicije visoke razine skoro uvijek prepuštene muškarcima. Istraživanje je provedeno na 500 najuspješnijih hrvatskih poslovnih objekata i činjenice su bile poražavajuće. Zastupljenost žena je bila na vrlo niskih 26%. Prema istom istraživanju, zastupljenost žena u upravama državnih tijela je tek 11%.

Kakvo je stanje zastupljenosti žena u visokom obrazovanju u Hrvatskoj?

U usporedbi s prethodno navedenim podacima koji dokazuju da u Hrvatskoj i dalje nema ravnopravnosti spolova na radnim mjestima i vodećim pozicijama, donosimo informacije o obrazovanosti žena i muškaraca. Iako muškarci prednjače po broju rukovodećih i visokih pozicija, manje muškaraca ima visoko obrazovanje. Ta se statistika nije promijenila od akademske godine 1995./1996. kada je na hrvatskim fakultetima bilo 3000 više muškaraca nego žena (studentski.hr). U zadnjih 12 godina, žene prednjače u tom području, ali se poslovne statistike i dalje ne mijenjaju. Žene prednjače u akademskim statistikama, ali i dalje ne dobivaju visoke pozicije koje bi odgovarale njihovom stupnju obrazovanosti.

Je li sve tako crno?

Je, ali vidljivi su pomaci. J
Postoje mnoge udruge, inicijative,programi i pojedinci koji se zalažu za poboljšanje ravnopravnosti žena u svim sferama života. Ako će svatko od nas poduzeti nešto, promjene će se morati dogoditi.

Ako i vi želite sudjelovati u borbi za ravnopravnost spolova, pridružite se mnogobrojnim aktivnostima povodom 8. ožujka, kao što su npr. Noćni marš – 8. mart u Zagrebu.
Nastavimo stoljetnu tradiciju borbe za ravnopravnost spolova!  

Sretan Vam Dan žena!

 

Dolores

DAN RUŽIČASTIH MAJICA

Svake se godine zadnje srijede u veljači obilježava Dan ružičastih majica u cilju podizanja svijesti o problemu vršnjačkog nasilja. Ovu inicijativu pokrenuli su 2007. godine dvojica adolescenata iz Kanade kada je dječak iz njihove škole bio izložen vršnjačkom nasilju jer je nosio ružičastu majicu. Naime, majka tog dječaka bolovala je od karcinoma dojke te je on nosio ružičastu majicu u znak podrške svojoj majci, no zbog toga je nažalost ispaštao. Stoga su se dvojica dječaka, David Shepherd i Travis Price, pojavili u školi u ružičastim majicama kako bi ukazali na neprihvatljivost vršnjačkog nasilja.

Danas je ovaj problem raširen kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, a često mu se pridaje malo pažnje jer mnoga zlostavljana djeca ne žele pričati o tome. Iako postoji mnogo oblika vršnjačkog nasilja, najzastupljeniji su psihičko i fizičko te nasilje putem interneta. Zlostavljači su često vršnjaci iz problematičnih, a ponekad i veoma stabilnih obitelji koji nasiljem nad drugom djecom žele postići osjećaj kontrole i nadmoći. Stoga nerijetko biraju manju, tihu i povučenu djecu za koju su sigurni da im neće uzvratiti kako bi postigli svoj cilj. Najveći problem je što ta zlostavljana djeca počinju misliti da s njima nešto nije u redu te se ne žele nikome povjeriti i još se više povlače u sebe. U takvim situacijama ni nastavnici niti roditelji ne mogu biti od velike pomoći jer im dijete ne želi priznati u čemu je problem. Upravo iz ovog razloga je važno podizati svijest o problemu vršnjačkog nasilja kako bi se poradilo na njegovoj prevenciji prije nego što postane prekasno.

Nedavno se društvenim mrežama proširio video vršnjačkog nasilja u Splitu, točnije fizičkog obračuna između dvije djevojke na parkiralištu ispred škole. Iz tog videa vidljivo je koliko mladi ne samo da prakticiraju već i podržavaju ovakav oblik nasilja. Naime, oko djevojaka se skupio popriličan broj njihovih školskih kolega koji su promatrali pa čak i navijali, a nitko ih nije pokušao razdvojiti. Ovaj video šokirao je hrvatsku javnost ne samo zbog tučnjave dviju djevojaka već i zbog količine odobravanja na koju je ovakav oblik nasilja naišao. Ovo je samo jedan slučaj vršnjačkog nasilja koji je obišao Hrvatsku i ostavio snažan utisak na mnoge, a trebamo se zapitati koliko je još ovakvih manje poznatih slučajeva.

Stoga se postavlja niz pitanja o tome što škole čine po pitanju vršnjačkog nasilja i mogu li išta učiniti, budući da je nasilno ponašanje rezultat odgoja za koji su prvenstveno odgovorni roditelji. Trebamo li i kako educirati roditelje da kod svoje djece potiču izgradnju negativnog stava o vršnjačkom nasilju? Hoćemo li raznim edukacijama u školama uspjeti kod djece razviti osjećaj samopoštovanja koji će im pomoći da se sa svojim nesigurnostima nose na drugačije načine, a ne nasiljem? Postoje različiti odgovori na ova pitanja, no ono što je sigurno je da roditelji i škola imaju velik utjecaj na djecu te jedino zajedničkim snagama mogu pomoći suzbijanju nasilja među djecom. Zbog toga se Dan ružičastih majica zadnjih godina počeo obilježavati u mnogim hrvatskim osnovnim i srednjim školama, a uoči tog dana djecu se često upoznaje s problemom vršnjačkog nasilja kako bi ih osvijestili o njegovoj težini te ih potaknuli na izgradnju boljeg društva.

Petra

22.2.

Danas obilježavamo Europski dan žrtava kaznenih djela. Prvi oblici podrške započinju 1974. u Bristolu. Nakon toga, šire se Engleskom i Walesom, a 1998. uvode se prve besplatne telefonske linije za žrtve. Godine 1989. osnovano je nekoliko službi za podršku žrtvama u Europi te se 22. veljače, prema smjernicama Europske komisije, određuje kao službeni Europski dan žrtava kaznenih djela.

Danas postoje mnoge službe za podršku žrtvama kaznenih djela. Svake godine se u Republici Hrvatskoj prijavi nekoliko desetaka tisuća kaznenih djela, a iz godine u godine taj broj raste, stoga ne čudi i porast potrebe za osnivanjem raznih oblika podrške. Udruga za podršku žrtvama i svjedocima je od svoga osnivanja 2006. usmjerena na ostvarivanje prava i poboljšanje društvenog položaja i statusa žrtava i svjedoka kroz pružanje podrške usmjerene na smanjenje traume i nelagode kod svjedočenja te kroz zagovaranje za razvoj i unaprjeđenje zakonodavnog i institucionalnog okvira za zaštitu prava žrtava i svjedoka te za bolju primjenu postojećih zakona u RH. Udruga za podršku žrtvama i svjedocima je također, u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i Programom Ujedinjenih naroda za razvoj Hrvatska (UNDP), u srpnju 2013. godine, osnovala Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja s jedinstvenim standardiziranim besplatnim brojem 116 006 za žrtve i svjedoke svih kaznenih djela i prekršaja. Time je Republika Hrvatska postala peta zemlja u Europi sa standardiziranim brojem 116 006.

Kazneno djelo kojem je žrtva bila izložena ostavlja velike psihofizičke posljedice kako neposredno za nju, tako i za njenu obitelj, prijatelje. Žrtve se često osjećaju bespomoćno, poniženo, ljuto, krivo, usamljeno. Put oporavka za žrtvu, njene bližnje, dug je i nimalo lagan. Od prolaženja faze poricanja, ljutnje, potištenosti pa do prihvaćanja situacije i prilagodbe života nakon kaznenog djela, nekada prolaze i godine.

Ovim danom bilježimo put kojim žrtva prolazi od trenutka kaznenog djela. Danas je dan kada stavljamo naglasak da taj put nije samo žrtvin, da na tom putu ne treba biti sama. To je put svih nas! Biti žrtva nije pravo izbora, jer nikada ne znamo hoćemo li se zateći u ulozi žrtve, jer se kaznena djela događaju svakodnevno i neočekivano.

Postoje razne institucije i organizacije koje žele i mogu pomoći žrtvama i njihovim obiteljima na putu oporavka. Nacionalni pozivni centar je jedno od mjesta koje želi i može pomoći žrtvama kaznenih djela i njenim najbližima,  pružanjem razgovora od povjerenja, emocionalne podrške, pravnih informacija i usmjeravanja na relevantne institucije.

 

Karla

TAMNA BROJKA KAZNENIH DJELA. STRAH OD OSUDE, SUDSKOG POSTUPKA ILI NEŠTO TREĆE?

Godišnje izvješće MUP-a za 2016. godinu bilježi pad kaznenih djela u usporedbi s prethodnom godinom, preciznije pad u iznosu od 9,9 %. Pritom su kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti u padu za 5,8 %,  po privatnoj tužbi 20,6 % te ona koja se progone po prijedlogu za 7, 1 %. Prvi pogled na ove brojke je vrlo obećavajući, zar ne? No, što je s onim kaznenim djelima koja nikad nisu prijavljena. Teško da nam bilo kakva statistika može pokazati pravo stanje stvari.

Koliki je broj ljudi koji su pretrpjeli neki oblik nasilja, a da nikome nisu o tome ništa rekli? Ljudi su skloni misliti kako se njima „nešto takvo“ ne može dogoditi. Jasno da je nemoguće pripremiti se na i predvidjeti vlastitu reakciju. Svatko na svoj način proživljava doživljenu traumu. Međutim, potrebno je razviti svijest ljudi o tome kako nisu sami i da ne trebaju osjećati sram ili krivnju. Nerijetko se događa, kod medijski popraćenih kaznenih djela, da upravo žrtva bude izvrgnuta osudi javnosti, jer su ljudi skloni osuđivati druge i pronalaziti razloge za prebacivanje odgovornosti. Nisu svjesni koliko štete može izazvati jedan takav „bezazleni komentar“. Osim tog neposrednog utjecaja na pojedinca, ne smijemo zanemariti ni utjecaj takvog načina razmišljanja na društvo u cjelini. Upravo organizacije civilnog društva, usmjerene na pružanje podrške i pomoći žrtvama kaznenih djela djeluju i na zakonodavca i javnost kroz svoje aktivnosti podizanja svijesti građana o štetnosti sekundarne viktimizacije (viktimizacije nastale kao posljedica nepravilnog odgovora nadležnih tijela i institucija na žrtvu).

Osim društvenog konteksta, nezanemariv je osvrt i na pravni razvoj prava žrtve u postupku. Naime, prof. dr. Zvonimir Šeparović je prvi počeo razmatrati žrtvu kao sudionika kaznenog postupka 1985. godine razvojem viktimologije kao znanosti o žrtvi, a tek je Zakonom o kaznenom postupku iz 2008. godine uveden pojam žrtve kao novog subjekta u kaznenom postupku. Kroz godine položaj žrtve se mijenjao od potpuno pasivnog do sve aktivnijeg, a zadnje promjene su uvedene u srpnju ove godine kada je stupio na snagu novi Zakon o kaznenom postupku koji je u potpunosti usklađen s Direktivom 2012/29/EU kojoj je cilj daljnje proširenje prava žrtve.

Ako već tražimo uzroke u pravnim prazninama i nedovoljno razrađenim zakonima, neka nam to bude samo pokazatelj u kojem smjeru trebamo djelovati, a ne opravdanje.

Andrea