Prava žrtava seksualnog nasilja za vrijeme Domovinskog rata

Spomen Domovinskog rata pobuđuje u svakome od nas osjećaje ozbiljnosti, strahopoštovanja i svijesti o užasnim događanjima za vrijeme odvijanja rata. U metežu borbe za prevlast događala su se strašna kaznena djela počinjena nad ženama, djecom i muškarcima, no o tome se puno ne priča.

Broj žrtava seksualnog nasilja za vrijeme Domovinskog rata još uvijek nije poznat, no prtpostavlja se da ih je mnogo. Jedan dio žrtava je odlučio progovoriti o nasilju koje su pretrpjele, dok drugi nije, stoga se konkretan broj ne može znati. Strašna brojka koja se nastavlja u tom nizu jest i prtpostavka da je preko 200 djece rođeno kao posljedica ratnog silovanja.

Zastanite i zamislite se nad tim brojkama! Pitate se gdje su te žrtve? Da li im je itko pomogao? Da li se o njima priča? Kako je zakonodavstvo uredilo njihov status?
2015. godine dogodila se promjena koja se trebala dogoditi i mnogo  ranije. Zakonodavnim okvirom omogućeno je ostvarivanje statusa žrtve seksualnog nasilja te stjecanje prava na novčanu naknadu. Zakonom o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu omogućeno je od 18. lipnja 2015. pravo na psihosocijalnu, pravnu, zdravstvenu pomoć, medicinsku rehabilitaciju, obvezno i dopunsko zdravstveno osiguranje, liječnički sistematski pregled, pravo na naknadu troškova prijevoza radi ostvarenja prava te smještaj u ustanovi za pružanje podrške i usluga braniteljsko – stradalničkoj populaciji.

Osnovni uvjeti koji se moraju zadovoljiti u ostvarenju statusa žrtve jesu da podnositelj/ica zahtjeva ima hrvatsko državljanstvo ili državljanstvo države članice EU te da je u vrijeme počinjenog kaznenog djela imao/la prebivalište/boravište u Republici Hrvatskoj. Nema roka za podnošenje zahtjeva te se cjelokupni postupak vodi uz načelo tajnosti podataka, osiguranja privatnosti i obazrivosti. Uz zahtjev je potrebno priložiti određenu dokumentaciju. Ostvarivanjem statusa žrtve podnositelj zahtjeva može ostvariti pravo na jednokratnu novčanu naknadu u iznosu od 100 000 kuna ili uvećanu novčanu naknadu u iznosu od 150 000 kuna. Također osim mogućnosti ostvarivanja jednokratne novčane naknade, može se ostvariti i pravo na mjesečnu naknadu.

Novac ne može nadoknaditi bol, tugu, očaj, strah i sve muke što su žrtve proživjele, no pomak u osnaživanju žrtava kaznenih djela seksualnog nasilja na prijavljivanje je vidljiv te se pružanjem zakonske zaštite ustraje na sankcioniranju počinitelja te pružanju podrške i pomoći žrtvama u svim aspektima. Nacionalni pozivni centar je jedan od pružatelja pomoći i podrške.

Nažalost, danas mnoge žrtve nisu upoznate s mogućnošću ostvarenja svojih prava te ih ne ostvaruju, no postoji i dio žrtava koje nakon saznanja o Zakonu kontaktiraju NPC za informiranje i pomoć u ostvarenju svojeg statusa. Ponekad smo mi ,volonteri, jedina osoba kojoj se žrtva obrati i ispriča što je proživjela nakon toliko godina što je držala u sebi. Snaga i hrabrost koju pokazuju žrtve je neopisiva.

Biti žrtva nije pravo izbora. Nitko to ne odabire i ne traži se pristanak, no pravo na mogućnost ostvarenja svojih zakonskih prava pripada svakome od vas te vas možda ove riječi potaknu da ostvarite svoje. Imate pravo na izbor!

Mateja

 

NOVČANA NAKNADA ZA ŽRTVE KAZNENIH DJELA

Volonteri Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja (NPC) pružaju informacije, podršku i pomoć žrtvama u ostvarenju svojeg prava na novčanu naknadu.

Riječ je o financijskoj pomoći koju mogu ostvariti žrtve kaznenih djela s elementima nasilja, koje su pretrpjele teške tjelesne ozlijede ili je ozbiljno narušeno njihovo zdravlje. Naknadu je moguće dobiti za troškove liječenja ukoliko žrtva nema obvezno zdravstveno osiguranje. Također, dostupna je u slučaju gubitka zarade zbog posljedica kaznenog djela, pri čemu žrtva može dobiti i do 35 tisuća kuna. Bliski srodnici preminule žrtve, u slučaju gubitka zakonskog uzdržavanja, na ovaj način mogu dobiti i do 70 tisuća kuna, dok iznos do pet tisuća kuna mogu tražiti za troškove pogreba, osobe koje su pogreb platile.

 

Kako do novčane naknade?

Unatoč brojnim osnovama za dobivanje novčane naknade, žrtve kaznenih djela vrlo često od strane institucija nisu informirane o mogućnosti da ostvare ovo pravo. Također, neki se žale na kompliciranu proceduru te na količinu dokumentacije koju je potrebno prikupiti, kao i na trajanje cijelog procesa.

Da bi se ostvarilo pravo na naknadu, kazneno djelo prethodno mora biti prijavljeno policiji ili državnom odvjetništvu. Nakon toga, žrtva može zatražiti novčanu naknadu u roku šest mjeseci od dana kada se kazneno djelo dogodilo. Zahtjev se podnosi Ministarstvu pravosuđa, u obliku popunjenog obrasca koji je dostupan na njihovoj službenoj stranici, u policijskim postajama, uredima državnog odvjetnika i na općinskim odnosno županijskim sudovima.

Nakon primitka zahtjeva i potrebne dokumentacije, konačnu odluku donosi Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela. Za prihvaćanje ili odbijanje zahtjeva Odbor ima rok od šezdeset dana od njegova podnošenja. U slučaju pozitivnog rješenja, Ministarstvo će žrtvi isplatiti novac tijekom razdoblja od 30 dana.

 

Sve informacije na jednom mjestu

Prilikom prijave kaznenog djela žrtve su često pod velikim stresom. Zbog toga ponekad nisu u stanju koncentrirano pratiti i razumjeti upute koje dobiju na policiji. Upravo zbog toga imaju mogućnost obratiti se NPC-u. Pozivom na besplatni telefonski broj 116-006 tako mogu saznati sve što im je potrebno kako bi ostvarili pravo na novčanu naknadu. NPC-ovi volonteri rado će im pomoći i pri ispunjavanju samog obrasca te im uz to pružiti i emocionalnu podršku i razgovor, a sve to kako bi se žrtvama teških kaznenih djela, barem jednim dijelom, olakšalo tegobe zbog onoga što su proživjele.

 

Hrvoje

Mirenje- umijeće komuniciranja i način života

 

Mirenje je pojam koji se koristi i u svakodnevnom životu, u značenju prestanka svađe odnosno pomirbe između ljudi. No to nije jedino značenje ove riječi, već ona predstavlja i pravni institut uređen zakonima. Da bismo saznali nešto više o tome, zavirili smo u Hrvatsku udrugu za mirenje, s kojom NPC često surađuje. Mag.iur.Suzana Fugaj dugogodišnja je volonterka u NPC-u, predsjednica Kluba mladih izmiritelja HUM-a, tajnica HUM-a i Centra za mirenje HUM-a. Završila je mirovne studije, a trenutno je na poslijediplomskom studiju Ljudska prava. Također, prošle je godine dobila medijacijsku nagradu Mladi izmiritelj 2016, te smo ispitali  da nam približi pojam mirenja.

            Što je to mirenje?

Mirenje ili medijacija je izvansudski način rješavanja sporova u kojem stranke imaju priliku sporazumno postići rješenje zajedničkog problema (nesuglasice, sukoba ili spora) na obostrano zadovoljstvo uz pomoć treće neutralne osobe – izmiritelja. Načela dobrovoljnosti i povjerljivosti temelji su na kojima se grade mostovi komunikacije i suradnje prema sklapanju nagodbe u skladu želja i interesa stranaka.

Mirenje nazivamo potpomognutim pregovorima, što znači da izmiritelj ne donosi odluku već stranke same kreiraju rješenje. Ako se stranke odluče za mirenje, postupak može biti najbrži, najučinkovitiji, najjeftiniji i najHUManiji put do „win-win“ rješenja svih stranaka. U mirnom i sigurnom okruženju te u vremenu koje same odaberu, stranke mogu zadržati kontrolu nad provedbom i preuzeti odgovornost u svoje ruke. Kroz mirenje se strankama osim rješavanja konkretnog problema pruža prilika za obnovu komunikacije, nastavak i/ili poboljšanje privatnog ili poslovnog odnosa, a iskreni dijalog nakon emotivnog ventiliranja ponekad otvara vrata međusobnog razumijevanja te vodi do sporazuma koji zadovoljava i odgovara sve sudionike.

 

U kojim se situacijama provodi mirenje?

 Mirenje je moćan alat za rješavanje konflikata i sporova u kojima stranke mogu slobodno raspolagati o svojim pravima bez obzira na vrstu spora onda kad postoji dobra volja za suradnju. Pogodnost miroljubivog rješavanja izrazito je vidljiva u trajnijim odnosima radi mogućnosti stvaranja temelja za njihov nastavak, poput obiteljskih odnosa, susjedskih nesuglasica, trgovačkih sporova, radnih konflikata  i mnogih drugih.  Iako se mirenje može pokrenuti prije, tijekom i nakon sudskog postupka, u nekim slučajevima propisana je obveza pokušaja mirenja prije pokretanja sudskog postupka (npr. u građanskim postupcima protiv Republike Hrvatske, u kolektivnim radnim sporovima i obiteljskim sporovima radi rastave braka ako bračni partneri imaju maloljetnu djecu)

 

Može li se mirenje provoditi kada se radi o kaznenim djelima?

 Može.  Mogućnost mirenja propisuje Zakon o kaznenom postupku za kaznena djela u kojima se kazneni postupak pokreće po privatnoj tužbi (primjerice za kaznena djela protiv časti i ugleda). U tom slučaju, sud može uputiti stranke na mirenje te zastati s postupkom u roku koji odredi. Ako mirenje ne uspije ili rok istekne, kazneni postupak se nastavlja.

 

Moraju li se stranke obavezno držati dogovorenog rješenja? Što ako ga prekrše?

Kako stranke sklapaju pisanu nagodbu koja sadrži tekst rješenja koje su same dogovorile, u većini slučajeva postignuti dogovor dobrovoljno izvršavaju. U suprotnom, ako nagodba sadrži privatnu ugovornu klauzulu ovršnosti,  moguće ju je provesti prisilno sudskim putem u ovršnom postupku.

 

Gdje na scenu stupa HUM? Čime se HUM bavi i na koji način djeluje?

 Hrvatska udruga za mirenje je osnovana 2003. kao prva medijacijska udruga u Republici Hrvatskoj. Akreditirana je institucija za provođenje postupaka mirenja i educiranje izmiritelja od strane Ministarstva pravosuđa. Trenutno broji više od 700 članova, a većina njih iskusni su medijatori i treneri obuka s dugogodišnjim iskustvima u mirenju i educiranju. Aktivnosti HUM-a usmjerene su na razvoj, implementaciju i promicanje mirenja. U sklopu HUM-a djeluju i Klubovi, a jedan od njih je i Klub mladih izmiritelja/ica koji okuplja više od 200 članova i članica. Svakog mjeseca organiziramo za njih predavanja i radionice o medijaciji i srodnim temama, poput komunikacijskih vještina. Veseli nas što imamo širok krug mladih aktivnih osoba različitih profesionalnih usmjerenja, od kojih su neki/e već i izmiritelji/ice, a neki volonteri/ke HUM-a.

 

 Na koji način Klub mladih izmiritelja surađuje s Nacionalnim pozivnim centrom?

Prošle godine organizirali smo zajedničku aktivnost koja je rezultirala velikim brojem sudionika/ica i polučila uspjehom te otvorila put za nove suradničke pothvate. Jedan od njih je Book Club, s kojim smo započeli u rujnu 2016., i od tada volonteri NPC-a i volonteri HUM-a, kao i članovi/ice Kluba mladih, na susretima održavanim jednom mjesečno zajednički diskutiraju o knjizi koju su sami odabrali. Posebno sam sretna što dvije za mene najvažnije udruge sve češće uspijevaju pronaći zajedničke interese kroz koje možemo učiti jedni od drugih i družiti se.

 

Poruka za kraj

 Nesuglasice i problemi su neizbježni. Hoćemo li ih ignorirati ili riješiti na najbolji način uvažavajući pritom i drugu stranu naš je odabir. Prihvatiti različitosti i razumjeti druge započinje aktivnim slušanjem..

Kada otkrijemo tzv. nenasilnu komunikaciju postavili smo temelje miroljubivog rješavanja sukoba. Mirenje zaista jest način življenja!

Pomaganje drugima najHUManiji je korak na putu prema izgradnji boljeg društva. Zato „budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu“.. i zapamti..“nitko ne može pomoći svima, ali svatko može pomoći nekome“.. 😉

Suzana i Nina

Ruski parlament izglasao dekriminalizaciju obiteljskog nasilja

Ruski parlament je u petak, 27.siječnja 2017. godine, većinom od 380:3 izglasao dekriminalizaciju obiteljskog nasilja u slučajevima kada ono ne uzrokuje „znatne tjelesne ozljede“ i „ne događa se češće od jednom godišnje“.

Ovim potezom se uklanja kaznena odgovornost počinitelja obiteljskog nasilja te bi ono trebalo biti sankcionirano ili novčanom kaznom od 500$ ili kaznom zatvora do 15 dana, pod uvjetom da se ne ponovi u narednih 12 mjeseci.

Prijedlogu zakona slijedi izglasavanje u Gornjem domu parlamenta gdje se ne očekuje ikakvo protivljenje. Potom  ga mora potpisati i predsjednik Vladimir Putin, koji je svoju potporu prijedlogu već izrazio. Glasnogovornik Vlade Dmitry Peskov pred novinarima je izjavio da obiteljski sukobi „ne predstavljaju nužno obiteljsko nasilje“.

Ovaj prijedlog Donjeg doma parlamenta mijenja prošlogodišnju odluku Vrhovnog suda, kasnije podržanu od strane parlamenta, kojom se „nasrtanje“ koje ne uključuje tjelesne ozljede dekriminalizira, ali ostaje kazneno djelo ukoliko su žrtve nasrtanja  članovi obitelji. Andrei Isayev iz vladajuće političke stranke Ujedinjena Rusija, kaže kako je “zakonodavac ovim činom ispravio pogrešku načinjenu prošle godine i pokazao poštivanje želja javnosti”.

Časopis The Economist ističe Rusiju kao jednu od tri zemlje Europe i centralne Azije koje nemaju zakone usmjerene specifično protiv obiteljskog nasilja.

Kritičari ovog prijedloga upozoravaju kako će se takvim zakonom poticati obiteljsko nasilje i kriminal.  „Ovaj prijedlog bi uspostavio nasilje kao normu ponašanja“, rekao je tijekom rasprave Yuri Sinelshcikov iz Komunističke stranke. Odvjetnica za ženska prava Mari Davtyan izjavila je časopisu The Moscow Times da su postupci zakonodavca opasni i „šalju poruku da država više ne smatra obiteljsko nasilje pogrešnim.“

Associated Press izvještava kako je istraživanje provedeno u siječnju 2017. (VCIOM – Ruski centar za istraživanje javnog mišljenja) pokazalo kako 19% Rusa misli da „može biti prihvatljivo“ udariti svoju suprugu, supruga ili dijete „u određenim okolnostima“. Ta nacionalna telefonska anketa obuhvatila je 1800 ispitanika, a održana je 13.-15. siječnja.

Prema statistici Ruskog Ministarstva unutarnjih poslova, 40% svih kaznenih djela nasilja počinjeni su unutar obitelji. Brojke ukazuju na to da 36,000 žena svakodnevno doživljava fizičko nasilje od strane partnera, te da je 26,000 djece napadnuto svake godine od strane svojih roditelja.

Kad je prošlogodišnji revidirani zakon stupio na snagu u srpnju 2016., brzo je skupio protivnike, a konzervativna ruska političarka Yelena Mizulina nazvala ga je „anti-obiteljskim“ i rekla kako potkopava roditeljsko „pravo“ da tuku svoju djecu.

The Moscow Times izvještava kako Alyona Popova, aktivistica i zagovarateljica prava žena žali što je ovakvo razmišljanje široko rasprostranjeno u Rusiji. „Tradicionalne, ili točnije zastarjele vrijednosti opet su postale popularne“, rekla je.

Čak i ruska policija nevoljko se miješa u slučajeve obiteljskog nasilja, što mnogi u Rusiji smatraju „uplitanjem u obiteljske stvari.“ U studenom 2016., tužitelji su počeli istraživati policijskog službenika koji je dobio poziv žene koja se žalila na agresivno ponašanje svoga partnera. Umjesto da joj ponudi pomoć, policijski službenik je navodno rekao ženi kako će policija doći jedino ako ona bude ubijena. Ubrzo nakon toga, njen partner ju je nasmrt prebio.

Ellis i Nina

 

*Preuzeto sa http://www.usatoday.com

Pravosuđe prilagođeno djeci

Sve države članice Europske unije dužne su osigurati primarnu zaštitu djece prilikom svakog djelovanja koje bi moglo nepovoljno djelovati na njih. To se posebice odnosi na situacije u kojima su djeca uključena u kaznene i građanske postupke.Takvi postupci su stresni za svakoga, a  pogotovo za djecu, koja mogu doživjeti traumatska iskustva ukoliko u tijek sudskog postupka nisu uključeni obučeni stručnjaci koji olakšavaju cijeli doživljaj sudskog postupka.

UN-ova deklaracija o pravima djece, usvojena od strane svih članica Europske unije, ukazuje na veliku važnost pravilnog i kvalitetnog reguliranja postupanja s djecom u sudskim postupcima. Budući da se praktična primjena Deklaracije razlikuje u državama članicama Europske unije, potrebno je dalje razvijati mehanizme koji bi doprinijeli prilagodbi pravosuđa i ujednačili postupanje. Bitno je imati na umu da se djeci, koja se nađu u ulozi žrtve ili svjedoka, sudsko okruženje može činiti osobito zastrašujuće te da je zbog toga potrebno umanjiti traumu koja može nastupiti prilikom odlaska na sud.

Stvaranjem pravosuđa prilagođenog djeci postiže se učinkovitija zaštita djece, povećava se mogućnost njihovog aktivnijeg i koherentnijeg sudjelovanja u sudskom postupku te se istodobno unapređuje rad pravosuđa.

Kako bi se pridonijelo unapređenju postojeće prakse,  Fundamental rights agency je provela sveoubuhvatno terensko istraživanje temeljeno na intervjuima u Bugarskoj, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Hrvatskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Španjolskoj, Rumunjskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Cilj istraživanja je uočavanje raznolikost pravnih sustava u pogledu uključenosti djece u pravosuđe.

Svi ispitanici istaknuli su važnost koordiniranog rada svih uključenih stručnjaka kako bi se izbjegli negativni utjecaji. Osobita se pozornost pridonijela ublažavanju traume prilikom saslušanja djeteta (poput što manjeg broja saslušanja, i osoba koje isto provode). Minhenskim modelom su tako utvrđene smjernice za koordiniranje istraga u kaznenim i građanskim  predmetima, usmjerena na izbjegavanje  brojnih saslušanja djece, posebice u slučajevima obiteljskog nasilja ili seksualnog zlostavljanja.Time je utvrđen obvezno snimanje saslušanja djece videokamerom, koje se dalje prosljeđuje službama za djecu i istražiteljima.

Kako bi se djeca u tijeku saslušanja osjećala ugodno i sigurno te time bila u mogućnosti slobodno izraziti svoje mišljenje poželjno je osigurati slijedeće smjernice :

  • Uspostava posebnih sudova za djecu
  • Uspostava procesnih jamstava radi osiguravanja sudjelovanja djeteta
  • Omogućavanje besplatne pravne pomoći i besplatnog pravnog zastupanja
  • Smanjenje duljine postupka
  • Osiguravanje pravila i smjernica za stručnjake o načinu saslušanja djece
  • Uporaba prilagođenih prostora za saslušanje djece

Kako bi saslušanje prošlo što bezbolnije za dijete, važno je da ga provodi za to educirani i osposobljeni stručnjak.Tečajevi za osposobljavanje trebali bi biti organizirani na nacionalnoj razini po usklađenom programu kako bi se izbjeglo nejednako postupanje prema djeci. Finska, primjerice, osigurava jednogodišnji interdisciplinarni program osposobljavanja za obavljanje razgovora za policijske i zdravstvene stručnjake koji provode saslušanja djece.Slično tome, u Hrvatskoj se zahtjeva da policijski službenici pohađaju tromjesečni program osposobljavanja u organizaciji Ministarstva unutarnjih poslova te po završetku dobivaju potvrdu da su ovlašteni potpisivati policijska izvješća koja uključuju rad s djecom.

Osposobljavanje je potrebno dopuniti nadzorom i multidisciplinarnom razmjenom prakse među stručnjacima.

Sustavnim provođenjem multidisciplnarne suradnje otvara se mogućnost razvoja i unapređenja pravosudnog sustava u pogledu prilagodbe i senzibilizacije za potrebe djece kao sudionika. Na taj način postiže se da su djeca bolje pripremljena,obaviještena, zaštićena i podržana.

Francuska je u bolnicama uspostavila 50 multidisciplinarnih medicinskih i pravnih timova koji na licu mjesta neposredno nakon pregleda povezuju obitelji i djecu sa nevladinim organizacijama za pružanje podrške žrtvama.Također, objedinjuju saslušanja djece sa medicinskim i psihološkim pregledima. Na taj način se osigurava da se pregledi i razgovori vode u okruženju prilagođenom djeci te se time pojednostavljuje cijeli proces, a samim time su izbjegnuta višestruka ispitivanja i pregledi.

Važno je napomenuti da svake godine na tisuće djece sudjeluje u kaznenim i građanskim postupcima kao žrtva svjedok ili u tijeku razvoda svojih roditelja te je potrebno osigurati poštivanje prava djece u sudskom postupku.

Razvojem prethodno navedenih smjernica omogućilo bi se unapređenje sustava zaštite djece u pravosudnom sustavu, a samim time i poboljšanje kvalitete funkcioniranja pravosuđa koje je bitan segmenta društva u kojem živimo.

Za više informacija o suradnji stručnjaka u radu s djecom svjedocima i žrtvama kaznenih djela, pogledajte informativnu brošuru: http://www.unicef.hr/wp-content/uploads/2016/01/Suradnja-stru%C4%8Dnjaka-u-radu-s-djecom-svjedocima-i-%C5%BErtvama-kaznenih-djela-priru%C4%8Dnik.pdf

Kristina

*Preuzeto iz istraživanja Fundamental rights agency i prevedeno