8. mart

U većini zemalja plaća žene koja obavlja isti posao kao muškarac je 40% manja!
Žene čine samo 20% raznih nacionalnih zakonodavnih institucija!
Otprilike 150 milijuna ljudi imalo bi dovoljno hrane da žene imaju jednak pristup poljoprivredi i alatima kao muškarci!
Dvije trećine nepismenih ljudi u svijetu su žene kojima je uskraćeno pravo ravnopravne edukacije!
Većina od 1.3 milijardi apsolutno siromašnih ljudi su žene!
Žene su najčešće žrtve nasilja!

Ove činjenice zvuče kao nešto pročitano iz starih, prašnjavih knjiga. Zasigurno se naše društvo, koje toliko propagira toleranciju i jednakost, pobrinulo da se ovakve nepravde hitro isprave. Nažalost, ovo je naša sadašnjost i realnost s kojom se milijuni žena suočavaju svaki dan.

Svjetski ekonomski forum predviđa da će nesrazmjer među spolovima završiti tek 2186. godine. Život u društvu koje predviđa još 200 godina neravnopravnost je strašna pomisao. Postavlja nam se pitanje da je neka druga skupina ugrožena, i da joj se predviđa još 200 godina neravnopravnosti što bi mi napravili. Da smo mi dio te skupine, htjeli bi da se neko zauzima za nas i naša prava. Tolerancija i ravnopravnost nisu prazne riječi koje se sjete određene skupine ljudi na određene datume, tolerancija i ravnopravnost su osnovna ljudska prava koje zaslužuje svako ljudsko biće.

Na međunarodni dan žena, koji se obilježava diljem svijeta 8. ožujka, iznova privlačimo pažnju na borbu za jednakost. Žene i muškarci diljem svijeta zanemaruju svoje nacionalne i religijske razlike i ujedinjuju se pod jednom stvari: željom za ravnopravnošću. Diljem svijeta organiziraju se prosvjedi, predavanja, marševi i edukacije kojima je za cilj dići svijest o tome kako je ravnopravnost još uvijek težnja mnogih.

Prošlo je 100 godina od prvog obilježavanja ovog datuma, i dok se mnogo toga promijenilo, na mnogim stvarima još trebamo poraditi. Tema kampanje ove godine je „Be Bold For Change“. Na engleskom jeziku, ovaj slogan jednak je i za muškarce i za žene. Upravo to nas podsjeća kako je ovo borba svih nas, cijelog društva, a ne samo žena. Tako da bez obzira govorimo li da smo „hrabri za promjenu“ ili „hrabra za promjenu“, važno je da se promjena mora dogoditi, a bez sudjelovanja svih nas, za još 100 godina ćemo nažalost ponavljati iste parole i tužne činjenice. Spriječimo da se to dogodi, poduzmimo nešto i dignimo glas za ravnopravnost!

Bruno

Advertisements

Volontiranje u Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja -FAQ

 

OPIS POSLA

  1. Što obuhvaća volonterski posao?

Volontiranje obuhvaća rad u Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja na telefonskom broju 116 006. U telefonskom razgovoru volonteri pružaju emocionalnu podršku žrtvama i svjedocima kaznenih djela te članovima njihovih obitelji, informiraju ih o njihovim pravima, pružaju im praktične informacije i upućuju ih na relevantne institucije i organizacije civilnog društva.

  1. Hoću li osobno raditi sa žrtvama ili svjedocima?

Volonteri ne ostvaruju osobne kontakte sa žrtvama ili svjedocima, već isključivo telefonske.

  1. Postoji li osoba koju mogu pitati za pomoć tijekom telefonskog razgovora?

Naravno, volonterima je na raspolaganju koordinator koji ih savjetuje prilikom zahtjevnijih poziva ili u situacijama kad nisu sigurni što i kako odgovoriti pozivatelju.

  1. Postoji li, osim u Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja, još koji oblik volontiranja?

Naši volonteri sudjeluju i u različitim volonterskim akcijama, manifestacijama i humanitarnim događanjima, neki su uključeni u kreiranje sadržaja za našu internetsku stranicu opisivanjem svojih volonterskih iskustava u blogovima, a ponekad nam pomažu i u provedbi različitih istraživanja.

 

PREDUVJETI ZA VOLONTIRANJE

  1. Postoji li dobna granica za volontiranje?

Da, volonteri moraju biti punoljetni.

  1. Moram li biti redovit student?

Volonteri mogu, ali i ne moraju biti studenti.

  1. Trebam li biti član Volonterskog centra da bih mogao volontirati kod vas?

Volonteri ne moraju biti članovi Volonterskog centra.

  1. S kojih sve fakulteta primate studente?

Volontere primamo s raznih fakulteta, no malu prednost pri selekciji dajemo studentima prava i različitih pomagačkih struka.

  1. S koje godine fakulteta primate volontere?

Volonteri mogu biti studenti bilo koje godine na fakultetu.

  1. Moram li imati kakvo predznanje?

Predznanje nije potrebno, a svi volonteri prije početka rada prolaze edukaciju.

  1. Moram li imati kakvo radno iskustvo?

Radno iskustvo nije potrebno.

  1. Moram li znati neki strani jezik?

Volonteri moraju znati engleski jezik jer je telefonski broj 116 006 standardiziran i jedinstven na području cijele Europske unije pa je moguće da će na pojedine pozive odgovarati i na engleskom jeziku.

RADNI UVJETI

  1. Koliko sati tjedno moram volontirati?

Svaki volonter mora odraditi najmanje 4 sata tjedno.

  1. Koji su termini za volontiranje?

Volontirati je moguće svakim danom od ponedjeljka do petka od 8:00 do 12:00 sati, 12:00 do 16:00 sati ili 16:00 do 20:00 sati.

  1. Koliko volontera radi u smjeni?

U smjeni radi po četvero volontera.

  1. Kako izgleda ured u kojem rade volonteri?

Svaki volonter ima svoje radno mjesto s računalom i telefonom, a na raspolaganju im je neprestano pomoć koordinatora koji savjetuju volontere prilikom zahtjevnijih telefonskih razgovora ili u situacijama kad volonteri nisu sigurni što reći pozivatelju.

  1. Volontira li se u uredu ili na terenu?

Volontiranje obuhvaća rad u pozivnom centru, bez izlazaka na teren.

  1. Moram li ponekad pozive obavljati sa svog privatnog telefona ili mobitela?

Ne, svi se pozivi obavljaju s telefona u pozivnom centru.

  1. Mogu li volontirati od kuće?

Ne, pozivi se primaju isključivo u prostoru Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja.

  1. Mogu li volontirati izvan Zagreba?

Ne, Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja smješten je u Zagrebu i nema podružnice u drugim dijelovima Hrvatske.

  1. Imam li pravo na pauzu u smjeni?

Da, svaki volonter ima pravo na pauzu od dvadeset minuta tijekom jedne smjene od četiri sata.

POGODNOSTI ZA VOLONTERE

  1. Potpisujem li kakav ugovor s Udrugom za podršku žrtvama i svjedocima?

Da, sa svim volonterima potpisuje se ugovor o volontiranju kojim se definiraju međusobna prava i obveze volontera i organizatora volontiranja.

  1. Kakve kompetencije stječem volontiranjem?

Volonteri prolaze pravnu, psihološku i praktičnu obuku koja ih priprema za rad sa žrtvama i svjedocima. Usavršavaju svoje komunikacijske vještine i uče različite načine pružanja emocionalne podrške, a kroz sudjelovanje na dodatnim radionicama, edukacijama i internim evaluacijama jačaju i stručne kompetencije za daljnje školovanje i karijeru u području pružanja pravnih usluga ili u pomagačkim strukama.

  1. Što konkretno dobivam volontiranjem?

Osim širenja znanja i jačanja kompetencija, volonteri u Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja dobivaju i potvrdu o volontiranju te preporuku pri budućem zapošljavanju.

  1. Što podrazumijeva evidencija volonterskog rada?

Evidencija volonterskog rada provodi se ispunjavanjem volonterske knjižice, koja predstavlja dokaz o stečenom iskustvu, motiviranosti volontera i njihovom doprinosu za opće dobro. U knjižici se vodi evidencija volontiranja, odnosno upisuju se odrađeni volonterski sati zajedno s podacima o trajanju volontiranja i kratkim opisom volontiranja. U knjižici je moguće voditi i evidenciju edukacije koju je volonter prošao za vrijeme volonterskog angažmana, s podacima o nazivu, trajanju i detaljima edukativnog programa.

  1. Kako izgleda edukacija volontera?

Edukacija obuhvaća tri dijela – pravni dio, psihološki dio i praktičan dio. Obuka koju volonteri prolaze prije početka rada obuhvaća upoznavanje s pravnom terminologijom, Kaznenim zakonom, Zakonom o kaznenom postupku i Zakonom o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, kao i savladavanje tehnika aktivnog slušanja, specifičnosti telefonskog savjetovanja i razgovora s posebnim kategorijama pozivatelja. Upoznavanje s poslom traje četiri dana, a nakon toga volonteri dolaze 3 tjedna u Nacionalni pozivni centar gdje preslušavaju  pozive, analiziraju upite i odgovore i proučavaju jedinstvenu bazu podataka Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) s informacijama potrebnima žrtvama i svjedocima.

25.11.

Nedavno smo obilježili Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Barem na jedan dan, kod nas još uvijek tabu tema je postala aktualna.

Nasilje, što je nasilje? Jedan šamar, ružna riječ? ”Ma proći će kao i sve. Nije tako mislio. ” Nažalost,  nasilje se ne događa tamo negdje daleko, već  upravo suprotno. Događa se tu, danas, sutra, prijateljici, vama. Šutnja je zlato,  no kolika joj je vrijednost uistinu? Može li se vrednovati nečijim životom?

Današnje zakonodavstvo posjeduje određenu vrstu zaštite prema žrtvama nasilja  te postoje razne mjere kojima se nastoji spriječiti nasilje, djelovati i to ne samo nakon učinjenog  već i preventivno, no je li to uistinu dovoljno? Kao i svaki sustav, postoje pogreške koje se događaju, ponekad prijeko potrebne informacije ne dopru do  žrtve, ponekad društvo podbaci te se žrtvu još dodatno viktimizira.

Osim zakonodavstva sve veću važnost dobivaju nevladine organizacije, udruge koje su specijalizirane za pružanje različitih vrsta pomoći:  pravne, psihološke, socijalne i druge. One su nova snaga koja se nastoji probiti i koja nastoji osvijestiti društvo da se razvije u društvo sa nultom stopom tolerancije prema nasilju te da svako nasilje evidentira i sankcionira. Jedna od takvih udruga je i Ženska soba. Ženska soba je centar za žene žrtve seksualnog nasilja. Djeluje kroz razne projekte kao primjerice  projekt ”Suzbijanje nasilja nad ženama u Hrvatskoj te uloga OCD-a i volontera/ki u tome” u kojem sam i sama  sudjelovala te nastojala pružiti svoj doprinos.

Volonteri Nacionalnog pozivnog centra često se susreću sa pozivima žrtava nasilja koje su najčešće žene te je bitno u svakom trenutku pružiti im točnu i adekvatnu informaciju te biti ona slamka spasa koja je neophodna. U sklopu ranije navedenog projekta provela sam kratku anketu među kolegama volonterima NPC-a o osnovnim informacijama vezanim uz samo definiranje nasilja nad ženama, koliko su zadovoljni pravnom zaštitom i slično. Rezultati nisu iznenadili.  Sam sustav zaštite žena žrtava nasilja smatraju neadekvatnim te postoji  puno prostora za promjenu. Mnogi od volontera nisu bili upoznati sa sustavom podrške ženama žrtvama nasilja prije dolaska u NPC  te je i to pokazatelj kako nažalost prevencija i informiranje građana nije sveobuhvatno i dostupno svima. Glavni razlog tome može se potražiti u nedostatku financijskih sredstava kojima se  omogućuju razne kampanje, promocije i slično. Nadalje, volonteri koji su se susreli sa pozivateljicama koje su žrtve nasilja najčešći oblik pomoći koji su pružali obuhvaćao je emocionalnu podršku, a od nadležnih tijela  najviše su se iskazale udruge u pružanju podrške, zatim slijede CZSS i policija te na začelju pravosudna tijela.  Zaključak ankete jest kako trenutačno stanje zaštite žena žrtava nasilja postoji, ali nije adekvatno i ima velikog prostora za poboljšanje  počevši od edukacija  građana, nadležnih tijela …

Tokom svog volontiranja i kroz život susrela sam se sa žrtvama nasilja i naglasila bi kako ponekad jedna riječ može osobu potaknuti da prijavi nasilje/ da postane svjesna istoga.  Ako znate da je susjed nekad urlikao po kući na svoju ženu, ako ste vidjeli prijateljicu kako nanosi malo previše pudera kako bi sakrila onu masnicu od ” slučajnog  udarca o stol ” nemojte odmahnuti rukom i reći kako vas se to ne tiče. Tiče se svakog pojedinca i doprinos svakog od nas možda izgleda kao nebitan, no nije. Svako djelo je bitno, od sitnih stvari kao primjerice da saslušate žrtvu nasilja.

Zajedno možemo sve!

Mateja

Moje iskustvo

Prijavila sam se iz znatiželje jer na Pravnom fakultetu nemamo priliku raditi na slučajevima, ni stvarnim ni simuliranim. Drago mi je da sam se ovdje bolje upoznala sa sustavom i znam što konkretno ljudi mogu poduzeti, čak i kada nemaju povjerenja u institucije jer postoji toliko udruga koje su spremne pomoći u svakom trenutku.

Smatram da je pravo jedna ozbiljna i stroga profesija u kojoj nedostaje empatije. Baš zato mi je drago da u NPC-u ima puno pravnika jer to znači da dolazi jedna generacija koja će biti suosjećajnija i u koju će osjetljive društvene skupine imati više povjerenja.

Razvila sam bolje komunikacijske vještine koje su mi korisne, ne samo u radu na liniji, nego i u privatnom životu – naučila sam kako postavljati pitanja, kako slušati i kako nekoga potaknuti na razmišljanje da donese odluku, bez mojeg uplitanja ili direktnog savjeta.

Dodatna motivacija za daljnje volontiranje su mi i ljudi koje sam tu upoznala. Često radimo iste smjene, viđamo se iz tjedna u tjedan – znamo tko se s čim bavi, koga što muči – postali smo pravo malo društvo.

Nešto što bih posebno istaknula je da mi rad u NPCu nije tako stresan kao što sam očekivala. Uvijek imamo podršku koordinatorice, odmah dobijemo feedback. Time gradim i svoje samopouzdanje jer učim iz konstruktivne kritike  i znam da će sljedeći poziv biti odrađen još bolje.

Za razliku od kolegice, moji su pozivi često bili prvi korak koji ljudi poduzmu i zato je naša uloga jako bitna: da odmah dobiju prave informacije i da ih uputimo na pravo mjesto – jer ako ne znaš svoja prava, nećeš ih ni ostvariti.

Za kraj jedno pozitivno iskustvo: na Silvestrovo smo dobili poziv zahvale – gospodin je zvao i  htio nam je poželjeti sve najbolje za blagdane, jer je uz pomoć naše usluge riješio svoju tešku situaciju.  Zahvalio nam je i rekao kako se  on i njegova obitelj puni optimizma vesele novoj godini.

Sara

Ajmo probati!

Ja sam Antonela, volonterka Nacionalnog pozivnog centra već skoro tri godine.

Kako je sve počelo?

Bila sam studentica četvrte godine socijalnog rada i u nekom prijelaznom razdoblju traženja smisla života, izgubljena u moru mogućnosti i opcija sa svih strana te snažne potrebe za djelovanjem kad sam slučajno naišla na oglas Udruge koji me prvenstveno zaintrigirao zbog tematike i rekla sam sebi: ajmo probati!

Kada sam došla na razgovor, tadašnja koordinatorica Zrinka mi je postavila pitanje: „Koja je tvoja motivacija za prijavu?“  Održala sam cijeli monolog o želji za pomaganjem drugima, na što je ona rekla: „U redu je i ako to radite da pomognete sebi.“ Tad sam shvatila da sam na pravom mjestu jer, istina, pomažući drugima sam zapravo pomogla sebi. To sam shvatila tek kasnije.

Kod prevladavanja straha puno mi je pomogla supervizija, konstruktivna kritika, savjet, ohrabrenje, utjeha i podrška  mentorica tako i od volontera/ki koji su bili sa mnom u smjeni.

NPC je dosad imao već dosta regrutacija i upoznala sam mnogo divnih ljudi različite struke, pogleda na život, svatko s nekom svojom pričom i od svakog od njih sam dobila komadić za sebe, kako profesionalno tako i osobno, stekla brojna prijateljstva i upravo nas je ta raznolikost oplemenila.

Rijetko sam imala neugodna iskustva, no, nisu svi pozivi jednostavni. Ljudi u nevolji ponekad su stjerani u kut i prirodna im je reakcija bijes i obrana, ali to je samo zid koji se može srušiti s nekoliko minuta razgovora i razumijevanja.

Meni osobno najstresniji pozivi su oni žrtava obiteljskog ili seksualnog nasilja, kojih sam imala najviše. Pozivateljice su se u tim slučajevima javljale nakon što su iskoristile sve resurse i mi smo im zadnja nada. Onda se javlja taj osjećaj bespomoćnosti, no, ono što sam upravo iz tih razgovora shvatila je da većina njih nije ni trebala mene da im riješim problem već samo nekog neutralnog da ih sasluša s podrškom i razumijevanjem. To se može primijeniti i na većinu poziva koje sam imala i s tim bih i završila..

Kad imate osjećaj da niste napravili ništa, za nekoga ste napravili jako puno i možda mu promijenili život samo jednim razgovorom. I mislim da je to moja najveća motivacija i misao vodilja.

Upoznajte Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja

Tko smo mi?

Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja (NPC) je program Udruge za podršku žrtvama i svjedocima usmjeren na telefonsko pružanje emocionalne podrške, pravno informiranje i upućivanje osoba u potrebi  pozivom na 116 006 broj. Rođendan slavimo 16. srpnja, a postojimo od 2013. godine.

Zašto baš 116 006?

116 006 je standardizirani europski broj za pružanje podrške žrtvama kaznenih djela. Poziv je besplatan, pozivatelji zadržavaju anonimnost te se usluga, osim na hrvatskom, pruža i na engleskom jeziku. Osim u Hrvatskoj, 116 006 linija je uvedena i u Irskoj, Češkoj, Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Portugalu te Nizozemskoj.

Tko nas sve može nazvati?

Svatko! Linija je usmjerena na pružanje podrške i pomoći osobama koje se nađu u ulozi žrtve i svjedoka, neovisno o tome je li kazneno djelo/prekršaj prijavljeno ili nije. Osim osoba direktno pogođenih nasiljem, liniju mogu nazvati i članovi obitelji, svjedoci te svi koji se žele informirati o pravima koja se zajamčena žrtvama kaznenih djela u Republici Hrvatskoj.
Ukoliko znate nekoga kome je potrebna podrška, ne znate kome biste se obratili vezano uz nasilje kojem svjedočite, želite pomoći – nazovite 116 006!

Koje su prednosti NPC-a?

Linija je besplatna, anonimna, dostupna svima na području Republike Hrvatske 12 sati svakim radnim danom. Trajanje poziva nije ograničeno te je svatko pozvan da nam se s povjerenjem obrati kad god za tim osjeti potrebu.

A tko je s druge strane linije?

U NPC-u dežuraju volonteri i volonterke svakim radnim danom od 8 ujutro do 20 navečer. Svi prolaze opsežnu obuku kojom se osposobljavaju za početak pružanja podrške telefonskim putem.

Osim osnovne obuke, kontinuirano se usavršavaju u području pružanja emocionalne podrške, pravnog informiranja kroz praćenje promjena u zakonu i sudske prakse te u poznavanju drugih institucija i organizacija civilnog društva koje se bave podrškom žrtvama.

Sve volonterke i volonteri pristupaju pozivateljicama i pozivateljima bez predrasuda, osude, uz veliku dozu empatije, strpljenja i s jednim zajedničkim ciljem: ohrabriti i osnažiti na ustajanje protiv nasilja i traženje daljnje pomoći i podrške u sigurnom okruženju bez nasilja i straha.

Osim pružanja telefonske podrške, što još volonterke i volonteri rade?

Volonterke i volonteri NPC-a sudjeluju u raznim aktivnostima izvan pozivnog centra, usmjerene na podizanje svijesti o položaju žrtava i svjedoka u Republici Hrvatskoj i informiranju šire javnosti o postojanju podrške pozivom na 116 006.

Redovito sudjeluju u aktivnostima povodom manifestacije „Hrvatska volontira“, svakodnevno usavršavaju svoje vještine, prate promjene u zakonima i ažuriraju bazu podataka kojom se služe u informiranju pozivateljica i pozivatelja.

Zahvaljujući suradnji s drugim institucijama i organizacijama civilnog društva, sudjeluju u specijaliziranim edukacijama i radionicama na kojima imaju priliku naučiti više o potrebnim znanjima i vještinama za pružanje podrške.

Što bismo željeli?

Neovisno o mjestu boravka, statusu prijave, već potraženoj pomoći, vremenskom periodu trpljenja nasilja ili postojanja konkretnog pitanja s kojima biste nam se obratili, znajte da svakim radnim danom od 8-20 anonimno i besplatno možete dobiti sveobuhvatnu podršku i informacije pozivom na 116 006 te znati da niste sami!