Erasmus+ trening u Slovačkoj

DSC02803 (1)Zahvaljujući udruzi Mladi za Marof i organizatorima Change Your Self, sudjelovala sam na Erasmus+ treningu „Pour Facilitate 2020“ u Drienici (Slovačka) od 27. prosinca 2019. do 3. siječnja 2020. Treneri Jakub Szepesgyorky, Lucie Prisovska, Petra Papierníková i Dorottya Túros okupili su 28 sudionika iz ukupno 8 zemalja (Hrvatska, Slovačka, Češka, Poljska, Rumunjska, Mađarska, Turska i Armenija).

Cilj održavanja treninga bio je razvoj facilitacijskih vještina – vještina vođenja grupnog rada ili sastanka kako bi se proveo uspješan rad ili postigao željeni rezultat. Blisko je moderiranju diskusija i rasprava jer se potiče sudionike na sudjelovanje, međusobnu suradnju u nekoj konkretnoj situaciji. Primjenjivo je na poslovne sastanke, predavanja i prezentiranja, edukativne i zabavne radionice, teambuilding i sl.

Trening se sastojao od teorijskog učenja o grupama i grupnoj dinamici, facilitiranju i moderiranju grupa. Isto je primijenjeno kroz iskustvene radionice gdje smo na praktičan način usvojili gradivo. Bavili smo se rješavanjem problema koji mogu iskrsnuti tijekom grupnog rada. Kroz sudjelovanje u različitih aktivnostima dobili smo informacije o načinima rada s različitim tipovima sudionika u grupi, što se može primijeniti kako u privatnom tako i u profesionalnom životu. Razumijevanje kako svaka osoba je jedinstvena i na jedinstven način doprinosi međuljudskoj komunikaciji može znatno olakšati i privatne i poslovne odnose svih osoba.

DSC03077 (1)

Dio radionice fokusirao se na javni nastup i vještine izlaganja koje smo također imali prilike praktično vježbati. Posvetili smo vrijeme važnosti neverbalnih elemenata u cjelokupnoj ljudskoj komunikaciji, ali i paraverbalnim elementima. Učili smo načine vježbanja glasnica za javni nastup i pripreme za govore. Za rad s ljudima i rad na telefonskoj liniji velika je važnost glasa kao jedinog instrumenta za komunikaciju, a veliku poruku (osim riječi) šalje i glasovna ekspresija, način govora i ton glasa, pa je korisno vježbati kontroliranje tih naših prirodnih alata. Dotakli smo se i vještine improvizacije kao korisnog oruđa u raznim profesionalnim okolnostima koja može pomoći u snalaženju u različitim neočekivanim i neuobičajenim situacijama.

Zaključno, projekt je u isto vrijeme spojio edukaciju i zabavu što je bilo odlično. Dio naučenih facilitacijskih vještina primijenili smo organizirajući i provodeći  vlastite aktivnosti na gala večeri povodom dočeka Nove godine.

DSC02668u (1)


Danas postoje brojne mogućnosti uključivanja mladih u projekte koji su edukativne naravi, koji vas mogu obogatiti znanjem, upoznavanjem različitih kultura i umrežavanjem s ljudima diljem zemlje i kontinenta. To je izvrsna prilika za rad na sebi, a ujedno novo i zanimljivo iskustvo!

 

Nina

Perspektiva volontera

activity-3543821_1280Što je volontiranje?


Volontiranje je neprofitna i neplaćena aktivnost kojom pojedinci doprinose dobrobiti zajednice ili cijelog društva. Kroz sudjelovanje u volonterskim aktivnostima, koje doprinose poboljšanju života u zajednici, ljudi stvaraju osjećaj odgovornosti za zajednicu i osvješćuju čitav niz vrijednosti, poput tolerancije, solidarnosti, zajedništvo, ravnopravnost rodova/spolova, vrijednosti nenasilne komunikacije, zaštite okoliša te osobnoga i društvenoga razvoja. Svake se godine sve više pojedinaca odlučuje na volonterske aktivnosti. Volonteri su važan dio strukture civilnog društva, koje je ključni čimbenik društvenih promjena. Budući da je volontiranje jedna od ključnih odrednica razvijenog civilnoga društva, mlade je potrebno od najranije dobi poticati na volonterski rad.

Volontiranje je jedan od najsnažnijih elemenata koji doprinose razvoju i formiranju altruizma kao svjetonazora. Osim toga, volonterski rad nije koristan samo onome kome se tim radom pomaže, već i samom volonteru. Brojna istraživanja pokazuju da altruistične aktivnosti poboljšavaju životno zadovoljstvo i sreću, odnosno da su povezane s različitim pozitivnim ishodima u području psihološke dobrobiti i zdravlja.

Zašto volontirati?


Pitanje koje se najčešće postavlja jest što pojedince motivira da započnu, ali i ustraju u volontiranju. Uzmimo u obzir da se radi o neplaćenom radu i „prepuštanju“ slobodnog vremena radi tuđe dobrobiti. Dakako, motivi volontiranja mogu biti različiti –  neki su više intrinzični, a neki ekstrinzični. Pojedinci čiji su motivi intrinzični uživaju u pomaganju drugima, što povećava i njihovo vlastito zadovoljstvo. Nadalje, razlog volontiranja može biti i učenje te praktična primjena vještina i sposobnosti, što posljedično može dovesti do povećanja samopoštovanja i samopouzdanja, odnosno boljeg prihvaćanja sebe. Međutim, pojedincima motiviranima ekstrinzičnim razlozima osjećaj zadovoljstva je sekundaran te oni volontiranje vide kao razvijanje društvene mreže i ulaganje u ljudski kapital. To su, dakle, pojedinci koji volontiraju kako bi povećali mogućnost za zapošljavanje, odnosno stekli radno iskustvo i upoznali važne ljude. Međutim, uzevši u obzir razlike u motivima volontiranja, važno je napomenuti da su svi oni valjani i dovode do pozitivnih ishoda. Dakako, veća je vjerojatnost da će duže volontirati pojedinci koji su prvenstveno intrinzično motivirani, odnosno usmjereni na druge iz altruističnih razloga.

HRVATSKA vs. VOLONTIRANJE


Istraživanja su pokazala da su u Hrvatskoj upravo studenti oni koji najviše volontiraju, dakle dvostruko više od hrvatskog prosjeka, no Hrvatska još uvijek ima nizak udio studenata koji volontiraju u odnosu na svijet. S obzirom na činjenicu da je volontiranje ne samo pokazatelj stanja društva, već i njegovog budućeg razvoja, od iznimne je važnosti promicanje volontiranja, kako među mladima, tako i općenito u društvu.

42903824_1978440585570595_346661086931451904_n

VOLONTIRANJE ZA MENE


No, što volontiranje znači za mene? Tijekom fakulteta imala sam priliku volontirati na različitim mjestima, no u Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja zadržala sam se najduže; volontiram već gotovo pune tri godine. Smatram da je osjećaj koji se javlja nakon pružanja bilo koje vrste pomoći pozivatelju svakako neprocjenjiv. Osim što volontiranjem u NPC-u pomažemo pojedincima kojima je potrebna pomoć, istovremeno učimo puno korisnih informacija. Posebno bih istaknula mogućnost integracije različitih informacija iz prava, psihologije i socijalnog rada, što je studentima tih područja od neupitne važnosti. Iz toga svakako slijedi i primjena tih znanja tijekom samog volontiranja;  teoriju istovremeno primjenjujemo u praksi.

 

Karla

Medijsko izvještavanje o kriminalitetu – položaj žrtve

ULOGA MEDIJA

Slobodni, neovisni i pluralistički mediji od najveće su važnosti za funkcioniranje demokratskih društava. Njihova uloga je toliko bitna da se sloboda medija uzima kao kategorija kada se govori o slobodi u svijetu. Najbolji primjer toga je Freedom House koji svake godine radi studiju Freedom of Press kojom mjeri stupanj slobode tiskanih, emitiranih i digitalnih medija (https://freedomhouse.org/report-types/freedom-press). Uloga medija je bitna jer oni posjeduju ključnu ulogu u formiranju stavova, mišljenja pa i osjećaja o pojedinim temama. Mediji mogu utjecati na percepciju javnosti prema nekom događaju, a od posebnog su značaja osjetljive teme. S druge strane moramo uzeti u obzir da živimo u kapitalizmu gdje su mediji uglavnom u privatnom vlasništvu, te je fokus i na profitu. Vrlo često se susrećemo s bombastičnim i senzacionalističkim naslovima koji služe tome da se pridobije dodatni klik miša ili jedan prodani primjerak više. U ovome tekstu biti će ukratko prikazana istraživanja provedena u Republici Hrvatskoj o izvještavanju o nasilju u obitelji s fokusom na žrtvi.

 

Kodeks novinara

U Republici Hrvatskoj, 2018. godine, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku donijelo je Priručnik sa smjernicama za medijsko izvještavanje o nasilju u obitelji. Osim spomenutog priručnika, odredbe o medijskom izvještavanju o nasilju u obitelji nalaze se i u Zakonu o medijima, Zakonu o elektroničkim medijima, Zakonu o ravnopravnosti spolova i Kodeksu časti hrvatskih novinara. Priručnik se poziva na Kodeks časti hrvatskih novinara koji kaže da „novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti te je obvezan poštivati svačije pravo na privatnost”. Posebna se pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnom tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima“ (Duka, 2009).


Položaj žrtve

Žrtve nasilja nalaze se u iznimno teškoj situaciji zbog potencijalne osude okoline, dvostruke viktimizacije, te pretpostavke o podijeljenoj odgovornosti za nasilje. Uzevši sve ovo u obzir, zaštita privatnosti žrtve od krucijalne je važnosti. U slučaju nesavjesnog otkrivanja identiteta žrtve može doći do ismijavanja, izopćavanja, stereotipiziranja pa i odvraćanja od prijavljivanja kaznenog djela i traženja pomoći.


Rezultati istraživanja provedenog u Republici Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj provedeno je nekoliko istraživanja o izvještavanju o nasilju u obitelji u medijima. Većina ranijih istraživanja nije se fokusirala na kvalitativne aspekte izvještavanja u smislu načina na koji se žrtva i počinitelj prikazuju. Novinu u kvalitativnom aspektu uvelo je istraživanje provedeno od ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u periodu od početka srpnja do polovice rujna 2013. godine. To je istraživanje pokazalo kako još uvijek postoje „…senzacionalistički naslovi i tekstovi u kojima se koriste neprimjereni izrazi ili otkrivaju detalji koji za žrtvu mogu biti traumatični“ (Priručnik sa smjernicama za medijsko izvještavanje o nasilju u obitelji, 2018).

Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova je u okviru europskog projekta Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama izdao Medijski kodeks za izvještavanje o nasilju prema ženama (HINA, 2019). U sklopu tog projekta od strane ureda Pravobraniteljice i Ženske sobe – Centra za seksualna prava provedeno je istraživanje o medijskom izvještavanju o nasilju prema ženama. To je istraživanje pokrilo članke na internetskim portalima i u tiskanim medijima u periodu od 2012. do 2016. godine.

„Rezultati su pokazali da mediji često otkrivaju identitet žrtve, nagađaju o motivima počinitelja, nasilje dovode u kontekst prevelike ljubavi počinitelja za svoju žrtvu ili zabave koja je prešla granicu i sugeriraju odgovornost žrtve za nasilje, što predstavlja kršenje etičkih standarda novinarstva“ (Ibid).

Smjernice koje su nakon rasprave uslijedile preporučuju jasno osuđivanje nasilja u medijima, neotkrivanje identiteta žrtve, izbjegavanje pretpostavljanja uzroka nasilnog ponašanja, izbjegavanje stavljanja počinitelja u korelaciju s ljubavnim odnosom, stavljanje nasilnika u korelaciju počinitelja prekršajnog i kaznenog djela i da se žrtvu ne prikazuje kao suodgovornu za ono što joj se dogodilo.


ZAKLJUČAK

Ono što se može iščitati iz ovoga je da postoje pomaci u zaštiti interesa žrtve u medijskom izvještavanju, no i dalje postoji potreba za izricanjem jasnih smjernica. Ono što je dodatno potrebno je promjena svijesti javnosti o samom obiteljskom nasilju. Treba se zalagati i podizati svijest o tome kako nasilje nema opravdanja i ono se ne smije tolerirati. U ovome kontekstu mediji imaju izrazito važnu ulogu kao promicatelji vrijednosti nulte tolerancije prema nasilju koju mogu postići isključivo objektivnim, nesenzacionalističkim izvještavanjem o nasilju.

 

 

Juraj

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


REFERENCE

Duka, Z. (2009) Kodeks časti hrvatskih novinara. https://www.hnd.hr/dokumenti (Pristupljeno: 4.7.2019.)

HINA (2019) Predstavljen Medijski kodeks za izvještavanje o nasilju prema ženama. Potpisnik i Novi list. NoviList.hr. http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Predstavljen-Medijski-kodeks-za-izvjestavanje-o-nasilju-prema-zenama.-Potpisnik-i-Novi-list?meta_refresh=true (Pristupljeno: 4.7.2019.)

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (2018) Priručnik sa smjernicama za medijsko izvještavanje o nasilju u obitelji

 

Kome se mogu obratiti žrtve obiteljskog nasilja?

roman-kraft-260082-unsplash

Veliki utjecaj na javno mnijenje o nasilju imaju mediji kao i o drugim društvenim pitanjima. Posljednjih dana mediji prenose razne informacije o postojanju odnosno ne postojanju sustava podrške žrtvama obiteljskog nasilja. Primjerice, objavljena je informacija kako će se uskoro osnovati Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja (iako on već postoji od 2013.godine). Mediji bi svakako kao izvor informacija trebali biti informiraniji te svojim djelovanjem točno informirati i senzibilizirati društvo.

Potrebno je istaknuti kako se Udruga za podršku žrtvama i svjedocima već više od desetljeća bavi pružanjem podrške žrtvama, jačanjem suradnje među pružateljima pomoći i širenjem mreže podrške. Besplatni i anonimni telefon Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja- 116 006 okuplja educirane  volontere koji svakodnevno od 8 do 20 sati pružaju podršku svim žrtvama kaznenih djela i prekršaja. Uvidom u dosadašni rad Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja (NPC) može se uvidjeti kako je najčešća pozivateljica upravo žrtva obiteljskog nasilja žena.

Kao i svake godine, 22. veljače, obilježio se Europski dan žrtava kaznenih djela. Unatoč tome što je Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja širio saznanja o svom postojanju na društvenim mrežama, pisani su članci o pravima koja pripadaju žrtvama, mediji se nisu odazvali pozivu da podrže kampanju njezinim dijeljenjem iako su im upućivani brojni pozivi i otvorena pisma. Neizbježno se postavlja pitanje, zašto se vapi za novim revolucionarnim sustavom podrške, ako se već postojeći ne potiče i ne obavještava širu javnost o njegovom postojanju.

Da bi osobe mogle tražiti podršku, prvi korak je da znaju za mjesta gdje ju mogu potražiti. Ako se osjećaju sami i nemaju saznanja o mjestima gdje mogu potražiti pomoć, sasvim je jasno da je ne mogu ni tražiti.

Jačanje postojećeg sustava podrške u vidu financiranja udruga i telefona specijaliziranih za to, otvaranje novih na onim područjima Hrvatske koje njima nisu opremljene čine se kao primjeri učinkovitog smjera rješavanja problema. Prijeko je potrebno jačanje kapaciteta stručnih javnih radnika, prvenstveno policijskih službenika i socijalnih radnika koji na svakodnevnoj razini rade sa žrtvama obiteljskog nasilja. Iz iskustva rada na liniji NPC-a može se zaključiti kako je sustav na papiru učinkovitiji nego u praksi, posebice u manjim mjestima i ruralnim sredinama, stoga se kao važan element podrške žrtvama ističe senzibiliziranje radnika i njihovih lokalnih sredina kako bi strah od osude i bezizlaznosti situacije prestao moriti žrtve obiteljskog nasilja.

Iako je sustav podrške manjkav osobito u vidu dovoljne teritorijalne pokrivenosti,  on svakako postoji već duži niz godina. Postoje udruge u Hrvatskoj kojima je u glavnom fokusu podrška ženama žrtvama nasilja, koje uključuju savjetovališta, stručne pomagače, sigurne kuće. Navedene udruge u svom angažmanu zagovaraju prava žena u društvu i bore se za veću vidjivost navedenog problema u javnosti.

  • SOS telefon Ženska Pomoć Sada 0800 655 222 0-24
  • Interaktivna karta pomoći ženama sa svim udrugama i organizacijama pružateljima usluga. Na slici je vidljiv izgled karte koju možete približavati u željenom području te naći informacije i kontakte o uslugama pojedinih organizacija:
  • slikaa

Također, u institucionalnom okviru postoji 24-satna podrška. U svakom Centru za socijalnu skrb postoji dežurstvo te socijalni radnik koji je dežuran 0-24 i dužan reagirati u bilo koje doba dana i noći na poziv policije. Policija je također dužna reagirati na svaku prijavu i svaki poziv u pomoć u bilo koje doba dana i noći:

  • 112 – jedinstveni telefon za hitne slučajeve 0-24
  • 192 – hitni broj policije 0-24

Navedeni linkovi poveznice su na web stranice na kojima je također moguće naći informacije za žrtve nasilja i kaznenih djela, pa ih je korisno proučiti i imati na umu postojeće kontakte za takve slučajeve:

 

 

Nina

Pravo na savjetnika

Pravo na savjetnika

Jedno od prava žrtvi po Zakonu o kaznenom postupku  je pravo na savjetnika na teret proračunskih sredstava što znači da savjetnika financira RH, a ne sama žrtva. To pravo imaju žrtve kaznenih djela za koja je propisana kazna zatvora od 5 ili više godina, ako trpe teže posljedice, žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, žrtve u odnosu na koje su utvrđene posebne potrebe zaštite (što može uključivati i posredne žrtve, u slučaju da je neposredna žrtva preminula), žrtva dijete ili maloljetnik.

Savjetnik je osoba određena zakonom. Žrtva može tražiti savjetnika od policije, istražitelja, državnog odvjetnika ( ovisno o fazi postupka).

Savjetnik je osoba koja može pomoći žrtvi prije davanja iskaza u kaznenom postupku na način koji je potreban žrtvi, bilo to u pravnom ili psihološkom smislu, gdje savjetnik može poslužiti kao podrška. Zahtjev o osobi u ulozi savjetnika ovisi o potrebi žrtve, žrtva sama treba naznačiti kojeg savjetnika želi. Savjetnik ne mora biti isključivo odvjetnik, već može biti i netko od pomagačke struke što uključuje stručne suradnike, socijalne pedagoge i socijalne radnike. Žrtvama koje imaju pravo na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava ne preporuča se kao savjetnika izabrati odvjetnika jer tu ulogu može imati opunomoćenik. Takvim se žrtvama možda bolje odlučiti za psihologa, pedagoga, socijalnog radnika, ili osobu sličnog zanimanja, a ne nužno nekoga iz pravne sfere, jer im takav savjetnik može pružiti emocionalnu podršku.

Uz pomoć pri davanju iskaza, savjetnik na teret proračunskih sredstava također može pomoći žrtvama pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva ako trpe teža psihofizička oštećenja ili teže posljedice kaznenog djela.

 

Za više informacija možete nazvati Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja svakim radnim danom od 08:00 do 20:00 sati na besplatni i anonimni broj 116 006.

Dolores

Pravo biti informiran

Pravo na informacije       Nakon prijavljivanja kaznenog djela žrtvi često nije jasno što će se poduzimati u smislu otkrivanja i procesuiranja počinitelja te saniranja nastala štete. Žrtva obično nema dovoljno informacija može li ona aktivno doprinijeti uspjehu postupka koji slijedi. Zakon o kaznenom postupku propisuje se da žrtva kaznenog djela mora imati primjereni pravni položaj radi ostvarenja svojih prava u kaznenom postupku i da o tim pravima mora biti pravovremeno obaviještena.

    Sud, državno odvjetništvo, istražitelj ili policija obvezni su pri poduzimanju prve radnje u kojoj žrtva sudjeluje informirati žrtvu o pravima koja joj pripadaju poput prava na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela. Moraju informirati žrtvu da može sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik. Kada je dijete žrtva kaznenog djela ono ima dodatna prava. Kada su kaznenim djelom pogođena djeca  s istim informacijama potrebno je upoznati i njihove roditelje ili zakonske zastupnike, osim ako bi to bilo u suprotnosti sa dobrobiti djeteta ili maloljetnika; u takvim slučajevima obavještava se mjerodavni centar za socijalnu skrb. Na isti način treba postupiti prema osobama kojima je oduzeta poslovna sposobnost. Kada je žrtva kaznenog djela stranac, potrebno ga je o njegovim pravima upoznati na njemu razumljivom jeziku.

      Žrtva kaznenog djela ima pravo tražiti na zahtjev:

  • bez nepotrebne odgode da bude obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite
  • da bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak
  • obavijest o poduzetim radnjama od državnog odvjetnika nakon proteka 2 mjeseca od prijave kaznenog djela

      Vrlo je važno da  se žrtve izvještava o tijeku rješavanja njihovog slučaja, odnosno da im se daje relevantna, točna i stalna povratna informacija o tome kako će se obaviti policijski izvidi, koje će se mjere poduzeti kako bi se spriječila dodatna viktimizacija i pružila sigurnost. Ukoliko žrtva ne bi imala informacija o samom tijeku kaznenog postupku tada ima pravo tražiti, nakon proteka 2 mjeseca od prijave kaznenog djela, informaciju od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama koju je državni odvjetnik obvezan pružiti.

     Žrtva ima pravo da na njezin zahtjev bude bez nepotrebne odgode obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora. Informaciju o puštanju okrivljenika iz istražnog zatvora, na zahtjev žrtve, dužna je pružiti policija. Informacije o puštanju okrivljenika s izdržavanja kazne zatvora dužna je informirati, na zahtjev žrtve, Služba za podršku žrtvama i svjedocima Ministarstva pravosuđa. Ukoliko se žrtvu bez obzira na upućen zahtjev ne obavijesti ili ju se prekasno obavijesti može doći / dolazi do susreta žrtve i počinitelja. U takvim susretima žrtva doživljava dodatnu viktimizaciju, dodatni stres i traumu. Nažalost, u takvim situacijama ponekad može doći i do ponavljanja određenog kaznenog djela na štetu žrtve, stoga je od velike važnosti da se žrtvu pravodobno i pravovremeno informira.

    Kada se žrtva izjasni kao oštećenik tada pored osnovnih ostvaruje i dodatna prava. Pod tim pravima podrazumijeva se pravovremeno infomiranje oštećenika o tijeku i ishodu postupka te informiranje o odbacivanju prijave od strane državnog odvjetnika. O odbacivanju prijave te o razlozima za to državni odvjetnik dužan je obavijestiti oštećenika u roku od osam dana uz pouku da može sam preuzeti progon. Nakon što dobije obavijest o odbacivanju/odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona, dužan je dobiti i naputak državnog odvjetnika koji sadržava već poduzete radnje i one koje predstoje. Kada državni odvjetnik obavještava oštećenika da može nastaviti progon, dostaviti će mu i naputak koje radnje može poduzeti radi ostvarivanja toga prava te mu u tu svrhu omogućiti razgledavanje i prepisivanje spisa te presnimavanje snimki.

 

Za više informacija o pravima možete kontaktirati Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja svakim radnim danom od 08:00 do 20:00 na besplatni i anonimni broj 116 006.

Narcisa

Pravo na aktivno sudjelovanje u kaznenom postupku

Pravo na aktivno sudjelovanje u postupku

Žrtva kaznenog djela ima pravo sudjelovati u kaznenom postupku, no na koji način žrtva može aktivnije sudjelovati u kaznenom postupku? Za početak navesti ćemo osnovna prava koja pripadaju žrtvi:

  • pravo na pristup službama za potporu žrtava kaznenih djela,
  • pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela
  • pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde,
  • na zaštitu dostojanstva prilikom ispitivanja kao svjedok,
  • da bude saslušana bez neopravdane odgode nakon podnošenja kaznene prijave te da se daljnja saslušanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe kaznenog postupka,
  • pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju radnji u kojima sudjeluje,
  • da se medicinski zahvati prema žrtvi poduzimaju u najmanjoj mjeri i samo ako su krajnje nužni,
  • podnijeti prijedlog za progon i privatnu tužbu sukladno odredbama Kaznenog zakona, sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik, biti obaviještena o odbacivanju kaznene prijave i odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona te preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika
  • pravo na obavijest državnog odvjetnika o poduzetim  radnjama povodom prijave i podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku
  • pravo da na zahtjev bez nepotrebne odgode bude obaviještena o ukidanju istražnog zatvora, bijegu okrivljenika iz zatvora ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi zaštite
  • da na zahtjev bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak
  • druga prava propisana zakonom
  • ukoliko je za djelo propisana kazna zatvora veća od pet godina a žrtva podnosi teže posljedice kaznenog djela, ima pravo na stručnu pomoć savjetnika na teret proračunskih sredstava pri podnošenju imovinsko pravnog zahtjeva
  • ukoliko je osoba žrtva kaznenog djela nasilja počinjenog s namjerom, ima pravo na podnošenje zahtjeva na novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna u skladu s posebnim zakonom
  • pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik i ostvarivati prava propisana zakonom.

NA KOJI NAČIN ŽRTVA MOŽE AKTIVNO SUDJELOVATI U KAZNENOM POSTUPKU?

Kako bi žrtva aktivno sudjelovala u kaznenom postupku prvi korak koji je potreban da učini jest da se izjasni kao OŠTEĆENIK. Kada se osoba izjasni u kaznenom postupku kao žrtva oštećenik ona ostvaruje dodatna prava kojima može aktivnije sudjelovati u kaznenom postupku poput prava na podnošenje imovinsko pravnog zahtjeva, predlaganja dokaza te predlaganja mjera opreza. Žrtva se može izjasniti kao oštećenik izjavom policiji, državnom odvjetniku ili na sudu.

Dodatna prava koja pripadaju oštećeniku su:

  • pravo na vlastiti jezik i tumača ako je potrebno,
  • pravo podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinsko pravnog zahtjeva te privremenih mjera osiguranja,
  • pravo na opunomoćenika(na vlastiti trošak),
  • pravo predlagati dokaze i upozoravati na činjenice,
  • pravo prisustvovati dokaznom ročištu,
  • pravo prisustvovati raspravi i sudjelovati u dokaznom postupku te iznijeti završni govor
  • pravo izvršiti uvid u spise (ako je ispitan),
  • zatražiti obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njegove prijave i podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku,
  • pravo podnijeti žalbu u slučajevima predviđenim Zakonom o kaznenom postupku,
  • pravo tražiti povrat u prijašnje stanje
  • pravo biti obaviješten o tijeku i ishodu postupka,
  • podnijeti prijedlog za progon ili privatnu tužbu
  • preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika

Svako od dodatnih prava koje pripada oštećeniku je značajno, no potrebno je posebno istaknuti važnost sljedećih prava:

  • PRAVO PODNIJETI IMOVINSKO PRAVNI ZAHTJEV
    • oštećenik ima pravo podnijeti imovinsko pravni zahtjev najkasnije do završetka glavne rasprave
    • oštećenik putem imovinsko pravnog zahtjeva može tražiti naknadu štete koju je pretrpio počinjenjem kaznenog djela. Pravodobnim podnošenjem tog zahtjeva u sklopu kaznenog postupka, sud će odlučiti uz kaznu i o visini naknade ukoliko će zahtjev biti prihvaćen od strane suca
    • ukoliko imovinsko pravni zahtjev bude odbijen tada oštećenik ima pravo tražiti naknadu štete privatnom tužbom
  • PRAVO PREDLAGATI DOKAZE
    • Oštećenik ima pravo predlagati dokaze u fazi istraživanja, te može sucu istrage predložiti provođenje istražnih radnji.
  • PRAVO TRAŽITI PRIVREMENE MJERE OSIGURANJA
    • oštećenik ima pravo predlagati mjere u svrhu zaštite

 

AKO JE OŠTEĆENIK DIJETE

Ukoliko je oštećenik dijete, a njegovi interesi kose se s interesima roditelja, tijelo koje vodi postupak pozvat će nadležno tijelo socijalne skrbi da djetetu imenuje posebnog skrbnika. Također, ako je oštećenik dijete ili osoba lišena poslovne sposobnosti, njegov zakonski zastupnik ili posebni skrbnik ovlašten je davati izjave i poduzimati radnje na koje ima pravo oštećenik.

 

Za više informacija o aktivnoj ulozi oštećenika u kaznenom postupku možete se obratiti Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja svakim radnim danom od 08:00 do 20:00 sati na besplatni i anonimni broj 116 006.

                                                                                                                                                      Renee

Pravo na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava

Pravo na opunomoćenika

Jedno od posebnih prava, koje pripada najranjivijim skupinama žrtava, pravo je na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava. Riječ je o pravu koje mogu ostvariti djeca kao žrtve te žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode i  trgovanja ljudima.

Uloga opunomoćenika na teret proračunskih sredstava je zastupanje interesa žrtve na način da pomaže žrtvi davanjem pravnih savjeta tijekom kaznenog postupka. Kako je za svoj rad plaćen iz državnog proračuna, njegova usluga za žrtvu je potpuno besplatna.

Ostvarivanje ovog prava žrtva može zatražiti od policije, istražitelja, državnog odvjetnika ili suca, ovisno o fazi u kojoj je postupak. Nakon što ga zatraži, opunomoćenik se žrtvi dodjeljuje s liste odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore. Kako je riječ o osobi pravne struke, pomoć opunomoćenika od velike je koristi za žrtvu, stoga je izrazito važno pravovremeno je upoznati s ovim pravom.

S obzirom da usluge odvjetnika za mnoge predstavljaju veliki trošak, ovim pravom najranjivijim skupinama žrtava zajamčeno je da uz sebe mogu imati odvjetnika koji će štititi njihov interes, a da pritom ne moraju brinuti o mogućim troškovima za njegov angažman.

 

Hrvoje

Pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde

Pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde

Pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde jedno je od prava žrtve. Ono se može ostvariti kroz traženje izricanja određenih mjera kojima se nastoji zaštiti žrtva od počinitelja. Postoje dvije vrste mjera u kaznenom postupku, a to su mjere opreza i sigurnosne mjere.


Mjere u kaznenom postupku

Mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka te traju dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Mjere opreza se izriču samostalno kako bi se njima zaštitila žrtva od potencijalnog zastrašivanja ili drugih oblika protupravnog djelovanja na žrtvu. Njima se ne može ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti dom ili na veze s ukućanima ili obitelji, osim ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog na štetu neke od tih osoba. Također se ne može ograničiti pravo okrivljenika na komuniciranje s braniteljem.

Mjere opreza jesu:

  • zabrana napuštanja boravišta,
  • zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,
  • obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu,
  • zabrana približavanja određenoj osobi,
  • zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,
  • zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe,
  • udaljenje iz doma

Sigurnosne mjere su sankcije kojima se sprječava ponovno počinjenje istog ili poticanje počinjenja novog kaznenog djela. One, kao pretežno preventivne sankcije, usmjerene su na uzroke, a ne na posljedice delinkventnih ponašanja.

 Sigurnosne mjere jesu:

  • obvezno psihijatrijsko liječenje,
  • obvezno liječenje od ovisnosti,
  • obvezan psihosocijalni tretman,
  • zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti,
  • zabrana upravljanja motornim vozilom,
  • zabrana približavanja,
  • udaljenje iz zajedničkog kućanstva,
  • zabrana pristupa internetu,
  • zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora.

Sigurnosne mjere se nikad ne izriču samostalno, već samo uz kaznu ili uvjetnu osudu.


Mjere u prekršajnom postupku

U prekršajnom postupku izriču se zaštitne mjere kojima je svrha da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinitelja odnosno na počinjenje novog prekršaja.

Zaštitne mjere su:

  • obvezno liječenje od ovisnosti
  • zabrana obavljanja određenih dužnosti ili djelatnosti
  • zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj osobi
  • zabrana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija
  • zabrana poslovanja s korisnicima državnog ili lokalnih proračuna
  • zabrana upravljanja motornim vozilom
  • zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja

Što kada počinitelj krši mjere koje su mu izrečene?

Ukoliko počinitelj krši mjere koje su mu izrečene potrebno je da žrtva prilikom saznanja o kršenju kontaktira policiju kako bi ih obavijestila o istom jer policija ne može na drugi način imati saznanja o tome.


Obavijest o puštanju okrivljenika

Obavijest o puštanju okrivljenika iz istražnog zatvora (od strane policije) ili s izdržavanja kazne zatvora (od Službe za podršku žrtvama i svjedocima pri Ministarstvu pravosuđa) će dobiti žrtva koja to ZATRAŽI.

U slučaju kada žrtva nije informirana o pravu da zatraži obavijest o puštanju okrivljenika događaju se situacije u kojima se okrivljenik pusti bez da se žrtvu obavijesti te dolazi do  ponovnog susreta žrtve i počinitelja. U takvim situacijama žrtva se dodatno traumatizira i viktimizira te joj se ne omogućava zaštita i sigurnost.

 

Za više informacija o mjerama koje se izriču u kaznenom i prekršajnom postupku obratite se Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja svakim radnim danom na broj 116 006 od 08:00 – 20:00 sati.

 

Renee

 

Pojedinačna procjena potreba žrtve

Pravo na pojedinačnu procjenu potreba

Pojedinačna procjena potreba žrtve je postupak kojim se utvrđuje postoji li potreba žrtve za dodatnim  mjerama zaštite u kaznenom postupku te koje mjere je potrebno provesti kako bi se žrtva dodatno zaštitila. Provođenjem pojedinačne procjene nastoji  se smanjiti rizik od daljnje traumatizacije i ponovne viktimizacije žrtve (npr. mjera opreza zabrane približavanja ili poseban način ispitivanja radi izbjegavanja kontakta žrtve i počinitelja).

Procjena se mora provesti uz suglasnost žrtve, njezino sudjelovanje i uvažavanje želja i stavova. Potrebno je postupati  s posebnom pažnjom (osobito ako se radi o djeci  ili osobama koje su već bile žrtve težeg kaznenog djela ili prekršaja) na način koji je za žrtvu najmanje opterećujući, uzimajući u obzir okolnosti i poštivajući dostojanstvo ispitane osobe. Procjenu su dužna provoditi tijela (policija, državni odvjetnici i suci) koja dolaze u kontakt sa žrtvom počevši od izvida pa do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Procjenu provode nadležna tijela u suradnji s organizacijama ili ustanovama za pomoć i podršku žrtvama kaznenih djela.

Isto tako, na temelju procjene postoji mogućnost i za dodatnom podrškom i pomoći koja se pruža osobama izvan postupka. Takva je pomoć žrtvi potrebna kako bi se ona osnažila, kako bi lakše prebrodila psihičke, zdravstvene ili imovinske posljedice, ako joj je potrebna dugotrajnija psihijatrijska skrb, pravna pomoć, siguran smještaj ili slično.

      Taj je oblik pomoći iznimno potreban kada:

  • je počinitelj žrtvi bliska osoba,
  • se žrtva boji da će joj počinitelj ponovno nauditi,
  • ako je djelo počinjeno na osobito okrutan i/ili ponižavajuć način,
  • ako je žrtva ekonomski ovisna o počinitelju

Tijelo koje provodi procjenu će, nakon dobivenih rezultata, zatražiti poduzimanje dodatnih mjera zaštite (npr. tražiti istražni zatvor, zabranu približavanja, poseban način ispitivanja u postupku,…) te osobu uputiti u odgovarajuću ustanovu i/ili organizaciju. Prilikom provođenja pojedinačne procjene žrtve tijela koja ga provode dužna su ispuniti Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom. Najčešće, najprikladniju pomoć u ovakvim slučajevima pružaju razne udruge odnosno organizacije civilnog društva kojima se žrtve mogu obratiti.

Pojedinačna procjena žrtve još uvijek nije zaživjela u punom opsegu. Potrebno je informirati tijela koje sudjeluju u postupku o važnosti i načinu provođenja pojedinačne procjene potreba žrtve kako bi se njome pružila dodatna zaštita ukoliko za to postoji potreba.

Za više informacija možete kontaktirati Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja na broj 116 006 svakim radnim danom od 08:00 do 20:00 sati.

 

Sara