Preporuka za mini seriju: Unbelievable (2019.)

Fotografija preuzeta sa stranice: https://www.rottentomatoes.com/tv/unbelievable/s01

Unbelievable je američka mini serija od osam epizoda na Netflixu koja je nastala prema istinitom događaju i temelji se na članku iz 2015. godine „Nevjerojatna priča o silovanju“ (eng. An Unbelievable Story of Rape) autora T. Christiana Millera i Kena Armstronga, nagrađenom Pulitzerovom nagradom 2016. godine.

Serija započinje višesatnim silovanjem jako mlade djevojke Marie Adler (Kaitly Dever) u njenom stanu u Washingtonu. Marie odluči odmah prijaviti silovanje policiji. Dolaskom u policijsku postaju ispitivanje provode dva detektiva čija procedura ispitivanja je iscrpljujuća. Glavni detektiv postavlja sugestivna pitanja glasom koji je pasivno agresivan i skeptičan, njegov pogled upućen žrtvi tijekom ispitivanja pun je nepovjerenja, često postavlja pitanje “Jesi li sigurna u to što govoriš?” te u konačnici propitkuje osobni život žrtve prije silovanja. Nakon višekratnih ispitivanja psihički izmorena Marie u konačnici kaže da je sve izmislila čime izgubi povjerenje institucija i svojih bližnjih te biva optužena i dobiva novčanu kaznu zbog lažne prijave. U isto vrijeme, u državi Colorado događa se silovanje koje istražuju detektivke Karen Duvall (Merritt Wever) i Grace Rasmussen (Toni Collette). Svojim predanim i iscrpnim radom pronalaze poveznicu između ovog i ostalih slučajeva silovanja te to povezuju s Marieninim silovanjem. Koliko je godina bilo potrebno detektivkama da uspješno riješe slučaj te kako će pronaći dokaze koji dokazuju da Marie ipak nije izmislila svoju priču, možete saznati ako pogledate ovu mini seriju koju bi svatko od nas trebao pogledati!

Unbelievable je serija koja nam ukazuje da za seksualno nasilje nije bitna dob žrtve, da silovanje na žrtvu ostavlja brojne trajne posljedice, ali i da je silovanje okruženo brojnim predrasudama okoline. Nažalost, za niti jedan oblik kaznenog djela žrtva nije stigmatizirana kao upravo kod silovanja koje se smatra najtežim oblikom seksualnog nasilja.

Istraživanja pokazuju da u Republici Hrvatsko čak 91% žena koje su doživjele silovanje nisu to nikome rekle, a 95% žena silovanje ili pokušaj silovanja nije prijavilo[1]. Razlozi neprijavljivanja su brojni. To mogu biti osobni razlozi (strah od počinitelja, strah žrtve da joj nitko neće vjerovati, strah od reakcije okoline, strah od stigmatizacije, nepoznavanje mehanizama zaštite), nedostatak podrške za žrtve (nedostatak specijaliziranih servisa i postojanje velikog broja predrasuda prema žrtvama u društvu) te strah od prijave i procesuiranja nasilja (strah od policije i nadležnih tijela, nerazumijevanje postupka, duljina i neizvjesnost postupka).

Što ako ti se netko povjeri da je preživio/la seksualno nasilje?

  • Važno je da osobi vjeruješ i zahvališ joj/mu se na povjerenju
  • Pruži joj/mu podršku, probajte ostati mirni i sabrani
  • Nemoj ispitivati, nemoj propitkivati nitiosuđivati osobu zbog njene šutnje i (ne)prijave nasilja
  • Ne donosi odluke umjesto osobe, već pruži informacije o sustavima podrške i pomoći

Što ako si ti preživio/la seksualno nasilje?

  • Možeš otići na mjesto gdje se osjećaš sigurno (svoj dom, dom bliske osobe, studentski dom…) i kontaktirati osobu kojoj vjeruješ da bude uz tebe
  • Ako se osjećaš spremno, možeš se obratiti najbližoj policijskoj postaji gdje ćeš dati iskaz i gdje će te uputiti u najbližu bolnicu na medicinski pregled
  • Ako se osjećaš spremno, možeš potražiti stručnu pomoć koja ti može pri nošenju s traumatskim iskustvom
  • Imaj na umu da su svi tvoji osjećaji, neovisno o tome kakvi su (šok, nevjerica, bijes, ljutnja, tuga, strah…) normalna reakcija na traumatsko iskustvo
  • Znaj da nisi kriva/kriv jer je odgovornost za nasilje uvijek na počinitelju!

Kome se možeš obratiti ako si žrtva seksualnog nasilja?

Ako si žrtva seksualnog ili bilo kojeg drugog oblika nasilja, možeš se obratiti anonimnoj i besplatnoj liniji Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja – 116 006, dostupnoj 24 sata dnevno svakim danom, uključujući vikende, blagdane i praznike.

Također, možeš se obratiti i Ženskoj sobi – Centru za seksualna prava:

Silvia


[1] https://www.unicef.org/croatia/media/6456/file

Preporuka za knjigu ”13 razloga”

Fotografija preuzeta: https://www.amazon.com/13-Reasons-Why-Jay-Asher/dp/0451478290

Trinaest razloga” je suvremeni roman za mlade i književni prvijenac američkog književnika Jaya Ashera iz 2007. godine. Knjiga se mjesecima nalazila na prvim mjestima svih relevantnih top-ljestvica i dobitnica je niza uglednih književnih nagrada, a prema romanu je nedavno snimljena popularna istoimena Netflixova serija.

Roman je napisan u ich-formi iz perspektive srednjoškolca Claya Jensena. Dva tjedna nakon što je njegova razredna kolegica i simpatija Hannah Baker popila tablete i počinila samoubojstvo, Clay nakon povratka iz škole na trijemu pronalazi kutiju za cipele u kojoj se nalazi sedam audiokaseta. Svaka audiokaseta u gornjem desnom uglu ima svoj broj, stranu A i stranu B te audio zapise koji sadrže priče koje su posvećene jednoj osobi iz Hannahinog života te jednom razlogu zašto je Hannah odlučila počiniti samoubojstvo. Dva pravila napisana na audiokasetama – ‘poslušaj’ i ‘proslijedi’ znače da svatko tko presluša sve priče, mora premotati kasete, vratiti ih u kutiju i proslijediti ih sljedećoj osobi o kojoj Hannah priča. U suprotnom, kopije snimki i razlozi samoubojstva postat će javni. Krećući se gradom Clay započinje slušati Hannahine priče i napokon ju upoznaje kao osobu, saznaje neočekivane događaje iz prošlosti, a prepoznaje i svoju krivicu i krivicu okoline.

“Trinaest razloga” pitki je roman koji od prve stranice u umu čitatelja stvara film koji započinje laganim uvodom pa sve do napetijeg vrhunca. Propitkuju se međuvršnjački odnosi u mladoj dobi, prve simpatije i ljubavi, prva razočarenja i prekidi prijateljstava, ali roman upozorava i na vršnjačko nasilje, različite oblike seksualnog nasilja, strahove, depresiju te u konačnici samoubojstvo mlade osobe. Ovaj roman daje nam uvid u život tinejdžera i ozbiljno upozorava roditelje na probleme s kojim se mlade osobe susreću. Vršnjaci često ne shvaćaju da ružna riječ može povrijediti jednako kao i fizički udarac. Kakvo god mišljenje čitatelji imaju o razlozima samoubojstva Hannahe Baker i premda je ovaj roman samo fikcija na papiru, potiče na kritičko razmišljanje o odnosima među vršnjacima u našoj okolini te o iznimno osjetljivoj i važnoj temi samoubojstva među mladima.

Premda se dugo godina vjerovalo da je nasilje tijekom odrastanja opravdano i da iskustvo nasilja može pomoći djetetu „da ojača“, tek se 70-tih godina povećava interes istraživača za ovo područje. Nasilje među vršnjacima (eng. bullying) definira se kao svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći nanošenjem psihičke, odnosno fizičke boli. Nasilje među vršnjacima može biti fizičko (npr. udaranje rukom ili nogom, guranje, štipanje), verbalno (npr. zadirkivanje, nazivanje pogrdnim imenima), relacijsko (npr. izolacija od grupe, širenje glasina, ogovaranje), seksualno (npr. uvredljivi komentari, neželjeni fizički kontakti sa seksualnom konotacijom), ekonomsko (iznuđivanje novca ili stvari, krađa) te kulturno nasilje (vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i/ili rasnoj osnovi).
Posljedice nasilja među vršnjacima za žrtvu mogu biti fizičke, emocionalne, psihosocijalne …

Više o temi međuvršnjačkog nasilja, pročitajte ovdje: https://podrskazrtvamaisvjedocima.wordpress.com/2021/11/17/nasilje-medu-djecom-i-mladima/

PORUKA ZA KRAJ

  • Ako si žrtva nasilja od strane vršnjaka, ne ustručavaj se prijaviti nasilje i nemoj šutjeti o nasilju!
  • Nemoj misliti da se nasilje događa samo tebi, jer događa se mnogima.
  • Nemoj misliti da zaslužuješ nasilje ili da si kriv za nasilje koje doživljavaš jer odgovornost za nasilje je uvijek na počinitelju.
  • Povjeri se svojim roditeljima, učiteljima, prijateljima i/ili drugim osobama iz svoje okoline kojima vjeruješ.
  • Ako si žrtva međuvršnjačkog nasilja možeš nazvati Hrabri telefon pozivom na besplatni i anonimni broj 116 111 radnim danom od 9 do 20 sati

Silvia

LITERATURA:

1. Trinaest razloga zašto, Jay Asher, Algoritam, Zagreb, 2013.

2. Nasilje nad djecom i među djecom; Vesna Bilić, Gorana Buljan Flander, Hana Hrpka; Naklada Slap, Zagreb, 2012.

Preporuka serije – MAID

Izvor: https://story.hr/Lifestyle/a181406/Serija-Maid-na-Netflixu.html; Instagram

GDJE POGLEDATI I KOJI JE ŽANR NOVE SERIJE?

Novu i vrlo popularnu mini seriju “Maid” moguće je pogledati na platformi Netflix koja ruši rekord gledanosti. Prema žanru određena je kao drama, ali izrazito je uvjerljiva u opisivanju stvarnih životnih situacija. Možda razlog leži u tome što je nastala prema memoarima Stephanie Land “Maid: Hard Work, Low Pay, and a Mother’s Will to Survive”.

KAKVA JE RADNJA?


Ovo je moćna, emotivna i dirljiva priča o majčinskoj ljubavi i životu siromašnih. Radnja prati mladu dvadesetpetogodišnju samohranu majku Alexandru Alex Russell koja odluči prekinuti nasilnu i traumatičnu vezu s ciljem da sebi i svojoj trogodišnjoj kćeri Maddy omogući bolji i dostojanstveniji život. Priča započinje u gluho doba noći kada Alex stavlja svoju kćer u automobil i napušta nasilnog partnera sa samo 18 dolara u džepu i bez potpore bližnjih. Nakon noći provedene u automobilu, sljedećeg dana Alex posjećuje ured za registraciju skloništa (eng. the shelter registration office) gdje saznaje da se ne može prijaviti za subvencionirani smještaj bez posla. Na preporuku službenice javlja se lokalnoj službi za čišćenje. Od tog trenutka Alex postaje čistačica i tada počinje njen put ka emancipaciji, borbi za bolju budućnost, skrbništvo, suočavanje s emocionalnim i psihičkim zlostavljanjem koje je pokretač radnje. Premda radnja serije obuhvaća različite socijalne i društvene probleme, emocionalno i psihičko zlostavljanje je prisutno u Alexinom životu od najranije dobi.

KAKVA JE GLUMAČKA POSTAVA?


Odlična!

Lik Alex tumači mlada briljantna glumica Margaret Qualley. Njenu majku Paulu glumi njena majka i u privatnom životu, poznatija kao najdugovječnije zaštitno lice L`Oreala, Andie MacDowell. U glavnoj ulozi Alexinog nasilnog partnera Seana našao se mladi glumac Nicholas John Robinson.

TKO JE GLAVNA JUNAKINJA?


Naša glavna junakinja je Alex. Ona je samohrana majka, hrabra, ustrajna ka emancipaciji i neustrašiva u ostvarenju svojih ciljeva. Kao majka djevojčice Maddy, Alex je neograničeno strpljiva i odgovorna. Kao kćer, Alex ovisi o svojoj majci Pauli, ali istovremeno joj je podrška. Nakon napuštanja partnera, ona objašnjava da ju je partner samo jednom gurnuo u zid, kako on ponekad zamrači i baca stvari, ali ona sebe ne smatra zlostavljanom. Kada je točno Alex osvijestila da je žrtva zlostavljanja možete saznati gledajući seriju. Možda je to u trenutku kada je shvatila da je ona žrtva od djetinjstva? Možda je to u trenutku kada se Maddy skriva u kuhinji? Možda kroz razgovor s Danielle u sigurnoj kući?  Ono što je najvažnije, Alex nam nosi jasnu poruku kako zlostavljanje ne dolazi uvijek u obliku modrica i podljeva, ponekad u obliku emocionalnog i psihičkog zlostavljanja.

O KOJIM SE JOŠ PROBLEMIMA GOVORI?


Kroz svih 10 epizoda spominju se mnogi socijalni i društveni problemi, a neki od njih su PTSP, alkoholizam, sustavno zlostavljanje i povratak nasilnom partneru, siromaštvo, sindrom opsesivno kompulzivnog sakupljanja, skrbništvo, odlazak jedne žrtve iz sigurne kuće te dolazak druge na njeno mjesto.

Izvor: https://www.fashion.hr/kultura/film-i-teatar/maid-je-nova-mini-serija-na-netflixu-koju-cete-pogledati-u-jednom-dahu-145808.aspx

ŠTO JE S OSTALIM LIKOVIMA?


Svaki lik ima svoju specifičnu ulogu i sve njihove postupke ili loše odluke možemo osuditi, ili ih pokušati shvatiti.
Sean je nasilni partner koji sebe vidi kao žrtvu i gradi dobar odnos s Alexinim ocem.

Hank je Alexin otac koji se pokušava iskupiti za svoje fizičko nasilno ponašanje u Alexinom djetinjstvu jer se osjeća krivim, ali nije hrabar za prihvatiti svoje pogreške.
Paula je Alexina majka koja je predstavljena kao “luckasta slobodna umjetnica” koja kao slikarica nikada nije doživjela svoj uspjeh. Ona je ekscentrična osoba koja ne zna kako biti potpora svojoj kćeri, ostavlja dojam osobe koja povlači pogrešne životne poteze i bira pogrešne partnere kojima je podložna. Sve je to šarada jer Paula je slomljena žena koja se bori s dugotrajnim posljedicama nasilja.
Nate kao Alexin prijatelj i “good guy” serije pomaže ili stvara pritisak?
Danielle je žrtva nasilja koju Alex upoznaje u sigurnoj kući i s kojom vodi razgovor iz kojeg iščitavamo važnu poruku: “Before they bite, they bark, before they hit you, they hit near you. Next time, it was gonna be your face and you know that.
Regina je prva Alexina klijentica kao čistačici koja ju je naučila životnu lekciju da bogati ljudi nisu najsretniji i razbila Alexinu zabludu da ljudi s novcem imaju sve. Regina je od hladne i nepristupačne osobe postala Alexin vjetar u leđa.

ZAŠTO BITI HRABAR/HRABRA POPUT ALEX?


Alex je žena koja predstavlja sudbine mnogih žena u svijetu koje su se našle u raljama siromaštva i zlostavljanja. Emocionalno i psihičko zlostavljanje se naziva “nevidljivo nasilje” jer nije prepoznato u društvu kao oblik zlostavljanja. U partnerskim odnosima emocionalno nasilje je čest oblik nasilja i smatra se kao neizbježan dio braka i veze. Važno je napomenuti da ono nije društveno prihvatljivo, već se često interpretira kao ostavština tradicionalnog društva. Vrlo se spretno integrira u društvo i ukorijenilo se kroz ne samo ponašanje ljudi već i u nekim drugim društvenim običajima u našoj kulturi i nesvjesno se prenosi s koljena na koljeno generacijama.
Emocionalno i psihičko zlostavljanje način je na koji se kontrolira druga osoba, pritom se koristeći verbalnim napadom, omalovažavanjem, vrijeđanjem, ismijavanjem, deprivacijom slobode kretanja, prijetnje silom, zastrašivanje, umanjivanjem i poricanjem nasilja, različitim zabranama i uvredama. Važno je znati da je su ciljevi emocionalnog i psihičkog zlostavljanja zadobivanje moći i kontrole nad žrtvom.

Napustiti takav odnos nije lako, ali je moguće ako krenemo od prvog koraka – prepoznavanja nasilja! Edukacijom, prevencijom, osvješćivanjem o ovome problemu možemo smanjiti emocionalno i psihičko zlostavljanje. Jako je važno da nikad sebe ne krivimo, krivnju nikad ne preuzimamo na sebe i  osvijestimo sebe da nasilnika ne možemo “popraviti”. Važno je svaki oblik emocionalnog, kao i bilo kojeg drugog oblika nasilja, prepoznati na vrijeme i reagirati, prijaviti, potražiti pomoć.

ZAKLJUČAK ILI PORUKA ZA KRAJ!
Emocionalno i fizičko zlostavljanje su tihi, ponekad nisu vidljivi, ne ostavljaju rane na tijelu, ali oni ostavljaju rane na našoj psihi i u nama!

Za više informacija o pravima i dostupnoj podršci možete se obratiti besplatnoj i anonimnoj liniji na broj 116 006 koja je dostupna na području cijele Republike Hrvatske. Linija radi svakim danom 24 sata dnevno uključujući vikende, blagdane i praznike!

NISI SAM/A!

Silvia

Preporuka za film: ,,Jako mi je stalo”(2021.)

„Jako mi je stalo“ (eng. I care a lot) relativno je nov Netflixov film sa Rosamund Pike u glavnoj ulozi, javnosti možda najpoznatijoj po Gone girl za kojeg je dobila i nominaciju za Oscara. Pike 2015. ipak nije dobila Oscara, međutim ove godine je dobila svoj prvi Zlatni globus i to upravo za ulogu antijunakinje Marle Grayson u „Jako mi je stalo“. Po žanru mračno-komični triler, „Jako mi je stalo“ spakirao je puno toga u malo manje od dva sata, no središnja tema filma ipak ostaje njegov najvrjedniji dio koji publiku diljem svijeta potiče da se zapitaju – tko će se brinuti da mi se u starosti ne dogodi Marla Grayson?


Zašto ovaj film treba svatko od nas pogledati?

Marla nas u uvodnom monologu proziva tvrdeći da je jednom i ona bila baš kao mi – uljuljkana u ideju da je dobra osoba i vjerovanje da je trud put do uspjeha. Međutim, naša antijunakinja sada zna da na svijetu postoje samo dvije vrste ljudi – predatori i plijen, ona je samoprozvana ”lavica”, a njezin idealni plijen je ”trešnja“ (eng. cherry). ”Trešnja”, a u filmu je to Jennifer Peterson koju glumi Dianne Wiest, je Marlina zlatna prilika, osoba starije životne dobi koja ima veće ili manje zdravstvene probleme na račun kojih bi joj se mogao dodijeliti skrbnik. Nažalost, ”Trešnja” nema obitelj koja bi na sebe mogla preuzeti ulogu skrbnika niti ju zaštititi od osoba loših namjera, ali ono što ”Trešnja” ima, i to u pozamašnim količinama, su novci. U slagalici još nedostaje samo Marla kojoj je cilj spasiti ”Trešnju”, tj. uz pomoć korumpiranih suradnika (liječnice i voditelja doma) i naivnog sudca nametnuti se kao njezina skrbnica. Prema već isprobanoj formuli, Marla ”Trešnju” smjesti u dom i dalje ima odriješene ruke – u potpunosti raspolaže njezinom imovinom, nema obitelji koja bi mogla dovoditi motive i kvalitetu brige u pitanje sudskim putem, a ako ”Trešnja” prigovori, Marla ju podsjeti na moć koju ima nad njezinom sudbinom. Marla je zakonska skrbnica kojoj je posao da brine, a ona brine puno.

Insert iz filma ,,I care a lot”

Film vs. stvarnost

Film je opravdano izazvao zabrinutost publike te doveo do niza članaka u kojima se propituje utemeljenost filma na istinitim događajima, odnosno, koliko je vjerojatno da se u stvarnosti susretnemo s Marlom. Brigu nije umirila ni sama Pike koja je u govoru prilikom prihvaćanja nagrade Zlatni globus zahvalu uputila i „slomljenom američkom pravosudnom sustavu koji ovakve priče čini mogućima“. Priča filma i Marlin lik naposljetku su ipak izmišljeni, ali redatelj Jonathan Blakeson ne taji da je inspiraciju pronašao u stvarnim prevarama od kojih je najpoznatiji slučaj onaj April Parks, zakonske skrbnice iz Nevade koja sada služi dugogodišnju zatvorsku kaznu.


Situacija u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj postoji sustav skrbništva za punoljetne osobe koje su lišene poslovne sposobnosti, a među kojima se često mogu naći i starije osobe, baš kao što je slučaj u filmu. Ipak, dodjeli skrbnika prethodi opsežan proces u koji su uključeni centar za socijalnu skrb, liječnik opće medicine, specijalist, sud i skrbnik. Cijeli postupak lišavanja poslovne sposobnosti i dodjele skrbnika pokreće centar za socijalnu skrb, a prijedlog centru može uputiti bilo tko, neovisno o odnosu s osobom za koju se pokreće postupak. Ako liječnik procijeni da se osoba nije u mogućnosti brinuti o svojim pravima i interesima, centar za socijalnu skrb predlaže nadležnom sudu pokretanje postupka lišavanja poslovne sposobnosti pri čemu se osobi za koju je pokrenut postupak imenuje poseban skrbnik koji zastupa njezine interese u konkretnom postupku (najčešće pravnik zaposlen u centru za socijalnu skrb). Sud potom donosi odluku o lišenju poslovne sposobnosti i dostavlja odluku centru koji u roku od 30 dana imenuje skrbnika. Nakon dodjele skrbnika, centar za socijalnu skrb i dalje ima važnu ulogu, skrbnik je dužan svakih 6 mjeseci (ili jednom godišnje) podnositi izvještaj centru te tražiti njihovo odobrenje kod poduzimanja važnijih mjera vezanih uz štićenika ili njegovu imovinu što čini veliku razliku u odnosu na slučaj iz filma.

Ugovori o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju

Nešto češći oblik prevare starijih osoba u Hrvatskoj ipak se događa prilikom potpisivanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Oba ugovora obvezuju davatelja uzdržavanja da uzdržava primatelja uzdržavanja do njegove smrti, a primatelja uzdržavanja da zauzvrat davatelju uzdržavanja pripiše svu ili dio svoje imovine – najčešće se radi o nekretninama. Razlika, međutim, između dvije vrste ugovora je u trenutku prijenosa imovine primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja pri čemu je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju taj trenutak smrt primatelja uzdržavanja, dok je kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju taj trenutak potpis ugovora što čini primatelja uzdržavanja puno ranjivijim za prevaru u odnosu na ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Znate li što potpisujete?!

Ured pučke pravobraniteljice je 2019. godine proveo istraživanje „Znate li što potpisujete – starije osobe i rizici dosmrtnog uzdržavanja“ čiji rezultati su pokazali da je 70% starijih osoba uključenih u istraživanje čulo za ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, međutim njih čak 59% ne zna točno na što se ti pojmovi odnose. Iako se u Hrvatskoj većim dijelom sklapaju ugovori o doživotnom uzdržavanju, u oba slučaja je važno da osobe koje ih potpisuju budu informirane i svjesne posljedica, a da ugovori budu što preciznije sastavljeni kako bi se unaprijed regulirali svi detalji i smanjila mogućnost nepovoljnih ishoda po primatelje uzdržavanja.

Zaključak

Iako je scenarij filma „Jako mi je stalo“ teško zamisliv u stvarnosti, a o Marli možda i ne trebamo posebno brinuti, osobe starije životne dobi ipak trebaju biti svjesne rizika koji prate potpisivanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju te dobro informirane ukoliko se na nešto od toga ipak odluče.

Detaljnije o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju možete pronaći na sljedećem linku: pzs.hr

Ivana A.

Preporuka za film Bombshell (2019.)

Film Bombshell svoju premijeru je imao u razdoblju koje možemo nazvati era prije novonormalnog stoga nije dobio pažnju koja je uistinu potrebna ovom filmu. Bombshell ili One su bombe je lako gledljiva američka drama koju je režirao Jay Roach sa sjajnom ženskom glumačkom postavom: Charlize Theron, Nicole Kidman i Margot Robbie. Film se temelji na istinitim pričama koje su ispričane od strane žena iz Fox News-a koje su razotkrile izvršnog direktora Rogera Ailesa zbog seksualnog uznemiravanja.

Zašto ovaj film treba svatko od nas pogledati?

Ovaj film ne prati briljantna ocjena na stranici IMDb, ali važno ga je pogledati zbog njegove tematike. Film na početku spominje tadašnjeg kandidata za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa koji otvara pitanje da li se silovanje može dogoditi u braku. Nadalje, Bombshell govori o najvećem skandalu koji je pratio noviju povijest i Fox televiziju. Film dotiče teme kao što su seksualno nasilje koje se događa na radnom mjestu, prikrivanje seksualne orijentacije zbog straha od gubitka posla, strah i manipulacije od seksualnih predatora koji su na vodećim pozicijama te posljedicama koje prijava donosi. Ovaj film ulijeva nadu da se može pobijediti u sporovima koji se vode protiv seksualnih predatora te predstavlja pobjedu nad seksualnim nasiljem.

Film vs. stvarnost

Film se temelji na istinitim događajima i pričama zaposlenica Fox News-a. Televizijske novinarke Megyn Kelly i Gretchen Carlson kao i izvršni direktor Roger Alies nisu fiktivni likovi, jedini glavni fiktivni lik je Kyle koji tumači Margot Robbie. Kyle simbolizira sve one osobe koje su pretrpjele bilo kakav oblik seksualnog nasilja, a nisu to nikad prijavile. Film je svakako nastavak #MeToo pokreta koji je pokrenuo nepovratnu lavinu prestanka šutnje žena o zlostavljanju. Tema seksualnog zlostavljanja svoje mjesto u javnosti ima kratkotrajno. Međutim, seksualno nasilje je svakodnevno prisutno, ono se događa svakodnevno oko nas.

Zamjerka filmu?

Jedina zamjerka filma je to što traje samo 1 sat i 49 minuta. Naravno da je to optimalno vrijeme za film, međutim tema je kompleksna stoga zaslužuje više prostora da se dublje uđe u njenu tematiku.

Kome se mogu obratiti žrtve seksualnog nasilja?

Žrtve seksualnog nasilja (ili bilo kojeg drugog oblika nasilja) mogu se obratiti:

Nacionalni pozivni centar za žrtve kazneni djela i prekršaja na broj 116 006

Ženska soba – centar za žrtve seksualnog nasilja na broj  01 6119 444 ili putem e-maila: savjetovaliste@zenskasoba.hr

Silvia