Arhive: Preporuke

Preporuke klijenata

Preporuka filma: THE SWIMMERS (2022.)

Od 2011. godine 5,7 milijuna ljudi je iz Sirije otišlo u izbjeglištvo.

Izvor: https://www.imdb.com/title/tt8745676/

The Swimmers je biografska drama iz 2022. dostupna na platformi Netflix koja pokušava gledateljima realno pokazati kroz što izbjeglice prolaze u stvarnom životu.

Radnja filma započinje 2011. godine u predgrađu glavnog grada Sirije Damasku i prati život mlade Yusre Mardini i njene sestre Sare, a glume ih stvarne sestre Nathalie Issa i Manal Issa. Yusra i Sara nadarene su tinejdžerice koje treniraju plivanje i sanjaju o natjecanju na Olimpijskim igrama. Radnja filma se ubrzo preusmjerava na 2015. godinu i prikazuje nekoliko simboličnih scena koje pokazuju kako mlade djevojke žive uobičajene bezbrižne živote, ali i trenutke kad se mladi zabavljaju dok se u pozadini eksplozija para nebo Damaska. U obitelji Mardini sve se glasnije raspravlja o ideji da mlade sestre napuste Siriju i krenu put Europe. Tijekom jednog plivačkog natjecanja bombardira se nogometno igralište u neposrednoj blizini bazena i jedna eksplozivna naprava pada direktno u bazen pred Yusru. Iako se eksplozivna naprava nije aktivirala, taj događaj će trajno promijeniti mišljenje oca mladih djevojaka koji se čvrsto protivio njihovom odlasku u Berlin.

Mlade tinejdžerke postaju izbjeglice i kreću na put zajedno sa svojim bratićem Nizarom u potragu za sigurnijom i boljom budućnosti. Nakon dolaska u Istanbul ovo troje mladih tinejdžera se priključuje grupi izbjeglica i plaćaju krijumčarima običan mali gumenjak koji im je potreban za prelazak preko Egejskog mora. Gumenjak se polako počinje puniti vodom i grupa izbjeglica na njemu polako tone na sredini Egejskog mora. Sara i Yusra odluče plivati uz tonući gumenjak kako bi ga olakšale i na kraju pomogle izbjeglicama da svi sretno stignu na otok Lezbos.

Izvor: https://www.imdb.com/title/tt8745676/

S kakvim stereotipima i s kakvim nevoljama će se susreti sve izbjeglice u Grčkoj? Koliko krijumčari iskorištavaju nevolju ljudi poput Yusre i Sare? Koliko strahova, neizvjesnosti i nesretnih sudbina se događa u životima ljudi koji traže bolju budućnost? Hoće li Yusra uspjeti otići na Olimpijske igre u Rijo? Sve o naknadnim borbama i preprekama izbjeglica moguće je saznati ako pogledate ovaj film koji je sniman na arapskom  i engleskom jeziku.

Slika preuzeta: https://fugitives.com/the-swimmers-ending-explained-2022-drama-netflix-film-sally-hosaini/

Ovaj film je samo jedna ispričana priča o putu izbjeglica. Mediji u našem društvu vrlo često navode negativne strane skupine tih ljudi i temeljem tog se stvaraju kriva percepcija, predrasude, stereotipi i manjak razumijevanja. Zaboravlja se da se svi oni kreću između dviju kultura – kulture svog podrijetla i kulture nove sredine u koju dolaze.

Često se ne razlikuju pojmovi migrant, azilant, izbjeglica i prognanik.

Ujedinjeni narodi navode da se migrantom smatraju pojedinci koji boravi u drugoj zemlji dulje od jedne godine, bez obzira na razloge i načine migriranja. Migrant može biti emigrant (osoba koja se iseljuje iz neke države) ili imigrant (osoba koja se useljava u neku državu). Tražitelj azila je osoba je koja je podnijela zahtjev za međunarodnom zaštitom, a azilant osoba kojoj je ta zaštita odobrena. Prema Konvenciji iz 1951. izbjeglica je netko tko se “zbog osnovanog straha od progona temeljem svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, nalazi izvan zemlje svoje nacionalnosti, a ne može, ili se zbog takvog straha ne želi, staviti pod zaštitu te zemlje.” Dok izbjeglice svojevoljno napuštaju svoju zemlju, prognanici su sve osobe koje su protiv svoje volje iseljavaju iz kraja ili države gdje su živjeli, a uzrok tomu je izravna naredba/prijetnja od strane tlačitelja.

Silvia

ZA VIŠE INFORMACIJA O OVOJ TEMI:

Svjetski dan izbjeglica
Svjetski dan migranata

IZVORI:
https://www.unhcr.org/hr/kome-pomazemo/izbjeglice

https://www.irh.hr/menu-sadrzaj/3/razno/727-definiranje-pojmova-migranti-azilanti-prognanici-i-izbjeglice

Preporuka filma: The accused (1988.)

Izvor: https://mojtv.hr/film/2392/optuzena.aspx

The Accused (hrv. Optužena) pravna je drama iz 1988. godine koju su filmski kritičari opisali kao prvi odvažni film koji autentično prikazuje kazneno djelo silovanja i posljedice istog na život žrtve. Film se dijelom temelji na istinitom događaju iz 1983. godine kada se dogodilo grupno silovanje Cheryl Araujo u državi Massachusetts.

U glavnim ulogama su Jodie Foster kao Sarah Todias (Foster je za ovu ulogu dobila filmsku nagradu Oscara za najbolju glumicu) i Kelly McGillis koja glumi odvjetnicu Kathryn Murphy.

Film započinje kada Sarah Tobias polugola trči iz lokalnog bara Mill u kojem je grupno siluju trojica muškaraca i ulazi u kamion slučajnog prolaznika koji je vodi u bolnicu. Jedan od svjedoka zove pomoć sa susjedne javne govornice. Sarin slučaj preuzima okružna tužiteljica Katherine Murphy. Premda postoje čvrsti fizički dokazi o silovanju, Murphy je mišljenja da Sarah neće biti vjerodostojan svjedok zbog posjedovanja policijskog dosjea te ponašanja prema muškarcima i konzumacije opojnih droga i alkohola prije silovanja. Murphy pristaje na nagodbu i trojica silovatelja se izjasne krivim za manje kazneno djelo bezobzirnog ugrožavanja i dobivaju minimalnu zatvorsku kaznu. Sarah se osjeća povrijeđeno i ljuto jer nije imala priliku ispričati svoju priču. Odluči ošišati svoju dugu kosu, otjerati svojeg partnera koji nema razumijevanja za cjelokupnu situaciju i pokušava nastaviti sa svojim životom. Međutim, jednog dan u trgovini sretne jednog od muškarca koji je te večeri gledao i poticao silovanje. Sarah se zaputi prema svojem automobilu, ali muškarac ju prati, naziva pogrdnim imenima i provocira. Bijesna i ponižena Sarah odluči svojim automobilom ići direktno u njegov kamion i završava u bolnici. U bolnicu dolazi i Murphy koja osjeća grižnju savjest jer nije pružila priliku da Sarah ispriča svoju priču na sudu i govori o svojoj odluci da kazneno goni sve muškarce koji su tu večer bili publika koja je gledala, poticala i navijala za silovanje. Jedan od važnijih dokaza je snimka posjetitelja bara koji je tu večer s telefonske govornice zvao pomoć.

Silovanje se definira kao vaginalna, analna ili oralna penetracija seksualne naravi bilo kojim dijelom tijela ili predmetom u tijelo druge osobe bez pristanka te osobe; druge radnje seksualne naravi s drugom osobom bez pristanka te osobe; utjecanje da druga osoba, bez svojega pristanka, sudjeluje u radnjama seksualne naravi s trećom osobom[1]. Silovanje je povreda tjelesnog integriteta i najteži oblik seksualnog nasilja .

Prema nekim autorima, silovanje s obzirom na to tko je počinitelj može biti silovanje kao dio obiteljskog nasilja (silovanje u braku), silovanje u vezama ili „na spoju“ (eng. date rape), silovanje od nepoznate osobe, grupno silovanje, silovanje u oružanim sukobima i ratu.

Grupno silovanje uključuje dva ili više napadača, gdje je često jedan od njih ‘vođa’ i inicijator. Zajedničkim ponižavanjem i zlostavljanjem žrtve jačaju se veze u njihovoj grupi i dokazuje se vlastita „muževnost“.

Žrtva grupnog silovanja ima teške psihičke i fizičke posljedice, psihološka trauma je veća „zbog promatrača“, vremenski je često dugotrajnije, fizičke ozljede su neizbježne te je povećan rizik zaraze spolno prenosivim bolestima. Zbog svih navedenih razloga grupno silovanje u nekim državama se oštrije kažnjava nego silovanje izvršeno od strane jedne osobe.

Film The Accused prikazuje mizoginiju i posttraumatski stresni poremećaja koji je posljedica silovanja. Film naglašava i u koliko mjeri se okrivljuje žrtva za silovanje. Okružna tužiteljica Murphy odmah je iznijela sumnje zbog žrtvinog ponašanja prema muškarcima i konzumacije opojnih droga i alkohola prije silovanja. Važno je zapamtiti da način odijevanja, konzumacija alkohola, način života, način ponašanja kao i ostali mitovi koji se nadovezuju kada se govori o ovom kaznenom djelu, nisu razlog silovanja. Silovanje je kada nema pristanka, te riječ ne znači ne. Jedina osoba koja je kriva za silovanje je počinitelj!

Svi oni koji u filmu gledaju, navijaju, podržavaju, smiju se i ne poduzimaju apsolutno ništa dok se Sarah siluje su simbolički prikaz svih onih u društvu koji svakodnevno imaju mizogine i osuđujuće komentare kada se govori o seksualnom nasilju. Senzacionalistički i seksistički  prijenos vijesti, uz kršenje novinarske etike, samo negativno zaokružuju ovu sliku. Od izrazite je važnosti da se podiže svijest o seksualnom nasilju i važno je da se prekine međugeneracijski prijenos razmišljanja kako je žrtva sama kriva za seksualno nasilje!

[1]https://ravnopravnost.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/images/pdf/Publikacija%20Konvencija%20Vije%C4%87a%20Europe%20o%20spre%C4%8Davanju%20i%20borbi%20protiv%20nasilja%20nad%20%C5%BEenama%20i%20nasilja%20u%20obitelji.pdf

PRIČA CHERYL ANN ARAUJO

Izvor: https://www.thesun.co.uk/tvandshowbiz/12127992/netflix-trial-by-media-cheryl-arouja-gang-raped-pool-table/

Cheryl Ann Araujo bila je američka državljanka u dobi od 21 godine iz New Bedfordu (Massachusetts) koja je 1983.godin grupno silovana od strane četiri muškaraca.

Nakon što je što uspavala svoje dvije kćeri, otišla je u grad kupiti cigarete. Trgovina je bila zatvorena, stoga je odlučila cigarete kupiti na automatu u Big Dan’s baru. Prema Araujinim tvrdnjama, ona je popila nekoliko pića i družila se s poznanicom koja je radila u baru, gledala je nekoliko muškaraca kako igraju biljar u stražnjem dijelu bara. U trenutku kada se odlučila vratiti u prostor bara, četvorica muškaraca su je napali, počeli trgati odjeću s nje, bacili je na biljarski stol i silovali dok su ostali gledali i navijali te nitko nije reagirao na njene pozive u pomoć. Araujo će kasnije izjaviti kako u trenutku napada nije mogla procijeniti koliko je muškaraca bilo u baru, ali je čula kako su se ljudi “smijali, navijali, vikali”. Na kraju se Araujo odbila od napadača i polugola istrčala na ulicu, vičući da je silovana. Tri slučajna prolaznika koji su prolazili kombijem pomogli su joj i odvezli je do najbliže bolnice.

Njezin je slučaj nadaleko poznat kao “Big Danovo silovanje” prema nazivu bara u kojem se napad dogodio. Tijekom sudskog postupka odvjetnici optuženih su Araujo unakrsno ispitivali o njezinom vlastitu životu i ukazati njezinu sklonost promiskuitetu te pokušavali žrtvu okrivili za silovanje. Njezin slučaj dobio je i veliku pozornost medija te tijekom prijenosa suđenja njezino ime je javno objavljeno. Neki od svjedoka koji su svjedočili protiv optuženih primili su prijetnje smrću. Mediji su bili prepuni uvreda, a jedan od američkih časopisa je dijelio izmišljene razglednice s natpisom „Pozdrav iz New Bedforda, portugalske prijestolnice grupnog silovanja“ s prikazom gole žene koja leži na biljarskom stolu.

Araujo je bila obilježena ovim događajem u New Bedfordu te se s obitelji preselila u Miami kako bi započela novi život, no 1986. godine poginula je u prometnoj nesreći u blizini svoje kuće. 

Ako si žrtva seksualnog (ili bilo kojeg drugog oblika) nasilja možeš se za pomoć i podršku obratiti sljedećim kontaktima:
 
·         anonimna i besplatna linija Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja – 116 006 koja je dostupna 24 sata dnevno svakim danom, uključujući vikende, blagdane i praznike


·         Ženska soba:  Maksimirska cesta 51a, 10 000 Zagreb, telefon: 01 6119 444 svakim radnim danom od 9 do 17 sati ili putem e-mail adrese:  savjetovaliste@zenskasoba.hr

Silvia

Literatura:

  1. Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, preuzeto: https://ravnopravnost.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/images/pdf/Publikacija%20Konvencija%20Vije%C4%87a%20Europe%20o%20spre%C4%8Davanju%20i%20borbi%20protiv%20nasilja%20nad%20%C5%BEenama%20i%20nasilja%20u%20obitelji.pdf
  2. http://zenskasoba.hr/hr/podrucja-rada/seksualno-nasilje/oblici-seksualnog-nasilja/
  3. https://en.wikipedia.org/wiki/Cheryl_Araujo

PREPORUKA FILMA: SLEEPING WITH THE ENEMY

Izvor: https://www.imdb.com/title/tt0102945/

Sleeping with the enemy (hrv. Neprijatelj u mojem krevetu) je američki psihološki triler iz 1991. godine, s Juliom Roberts, Patrickom Berginom i Kevinom Andersoom u glavnim ulogama, snimljen prema istoimenom romanu Nancy Price iz 1987. godine.

Laura Burney i njezin suprug Martin, uspješni investicijski savjetnik, žive naizgled u idiličnom braku. Martin se čini kao šarmantan, pažljiv i fizički privlačan muškarac koji pazi da ručnici za ruke u kupaonici budu savršeno poravnati, u kuhinjskom ormariću sve mora biti poslagano precizno po Martinovoj imaginarnoj liniji, Lauri dopušta da radi samo nekoliko sati tjedno… Naime, iza Martinove vanjštine krije se opsesivno, posesivna i kontrolirajuća osoba koja Lauru zlostavlja emocionalno, psihički, fizički i seksualno od njihovog medenog mjeseca. Nakon svakog nasilnog ponašanja Martin se ispričava, kupuje cvijeće i poklone.

Laura i Martin su zajedno točno 3 godine, 7 mjeseci i 6 dana, do dana kada Martin prihvaća poziv njihovog susjeda na večernje jedrenje. Međutim, dolazi neočekivana jaka oluja te dok Martin i susjed pokušavaju kontrolirati brod, Lauru koja ne zna plivati odnese more. Nakon opsežne potrage Obalne straže Laura se smatra mrtvom od utapanja, a Martin je neutješan zbog gubitka svoje žrtve.

Ipak, Laura je zapravo živa i planirala je lažirati vlastitu smrt kako bi pobjegla od nasilnog Martina: prethodno je potajno naučila plivati, tijekom oluje je skočila u more, isplivala na obalu, uzela pripremljene skrivene stvari i novac te se preselila u gradić Cedar Falls (Iowa). Laura unajmljuje kuću, pronalazi posao, upoznaje susjeda Bena, mladog profesora drame na lokalnom sveučilištu, koji se zaljubljuje u Lauru i poziva ju na spoj. Laura započinje novi život kao Sara Waters. Ali – Martin dobiva informacije koje ukazuju da je Laura živa i ne odustaje od potrage za njom.

Izvor: https://www.themoviescene.co.uk/reviews/sleeping-with-the-enemy/sleeping-with-the-enemy.html

Sleeping with the enemy primjer je filma koji nam pokazuje krug nasilja u partnerskim odnosima:

  • Faza rastuće napetosti: uglavnom započinje malim bezazlenim uvredama, napetošću (prisutno emocionalno i psihičko zlostavljanje žrtve), dolazi do manjih incidenata i u ovoj fazi žrtva pokušava smiriti situaciju i smanjiti napetost;
  • Faza jačanja napetosti: raste napetost među partnerima, partner zlostavljač pojačava kontrolu žrtve nasilnim ispadima, a  žrtva se zbog straha povlači;
  • Nasilno ponašanje (fizičko zlostavljanje žrtve);
  • Faza žaljenja, isprika i obećanja: partner zlostavljač pokazuje kajanje, opravdava svoje nasilničko ponašanje i minimalizira ga, zlostavljač često kupuje poklone i daje obećanje da se nasilje neće ponoviti;
  • Faza medenog mjeseca: odnos među partnerima prividno je dobar, žrtva prihvaća isprike zlostavljača dok on negira nasilje, no iskustvo pokazuje da se radi o samo privremenom zatišju i da će se nasilje uskoro opet ponoviti.

Izvor:https://mup.gov.hr/gradjani-281562/savjeti-281567/nasilje-281582/nasilje-u-obitelji-740/dinamika-nasilja-u-obitelji/747

Kada govorimo o nasilju u obitelji, potrebno je spomenuti i seksualno zlostavljanje u braku. Nažalost zbog inherentnog patrijarhalnog odgoja u našem društvu o temi silovanja u braku se jako malo ili uopće ne govori. Važno je znati da seksualni odnos nije „bračna dužnost“ koju žena ili muškarac moraju izvršiti, već da mora biti riječ o željenom spolnom odnosu s pristankom.

Kome se možeš obratiti ako si žrtva obiteljskog nasilja?

Ako si žrtva obiteljskog ili bilo kojeg drugog oblika nasilja, možeš se obratiti anonimnoj i besplatnoj liniji Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja – 116 006, dostupnoj 24 sata dnevno svakim danom, uključujući vikende, blagdane i praznike.

Silvia

Literatura:

https://mup.gov.hr/gradjani-281562/savjeti-281567/nasilje-281582/nasilje-u-obitelji-740/dinamika-nasilja-u-obitelji/747

Preporuka za knjigu ”Pristanak”

Izvor: https://znanje.hr/product/pristanak/302150

Knjiga “Pristanak” mala je i moćna knjižica koja je napravila preokret u Francuskoj u siječnju 2020. godine kada je objavljena. Njena autorica, Vanessa Springora, hrabro progovara o periodu svojeg života iz osamdesetih godina prošlog stoljeća i iznosi šokantne detalje svoje tadašnje veze s 36 godina starijim muškarcem.  

Autorica, nazivajući sebe V., ispovjednim tonom u šest kratkih dijelova knjige pripovijeda svoju životnu priču uz komentare današnjeg stajališta zrele žene. Iako priču pripovijeda žena koja je imenovana kao V., a svog partnera naziva G., jasno je da se radi o istinitoj priči i da je G. ugledni francuski književnik Gabriel Matzneff. Iste godine kada je objavljena ova knjiga Francuska je pokrenula kriminalističku istragu protiv Matzneffa.

Svoju priču autorica započinje iznoseći poneke detalje iz vrtićke dobi, životu u neskladnoj obitelji i bijegu njene majke od oca zlostavljača. V. i njena samohrana majka počinju se kretati u visokim umjetničkim krugovima Pariza, a presudan susret dogodio se 1986. godine kada se tada četrnaestogodišnja V. zaljubila u uglednog književnika G. Tinejdžerica željna pažnje i nedostatkom očinske figure postaje ljubavnica i lak plijen uglednog francuskog književnika koji se javno zalaže za slobodu veze s maloljetnim osobama o čemu piše u svojim romanima i esejima koji su potpuno prihvatljivi u tadašnjem društvu.

V. i G. započinju i zajednički život uz određenu dozu tajnosti znajući da rade nešto protuzakonito. Zaluđena i zaljubljena V. u potpunosti se udaljava od svojih vršnjaka, G. manipulacijski ju drži u svojim predatorskim raljama, a njezina majka podržava njihovu vezu. Nakon skoro dvije godine veze V. saznaje da G. ima sličnih veza s drugim djevojčicama i dječacima i istina o tom čovjeku polako izlazi na vidljivo. V. se želi osloboditi ovog predatora, ali on svoju žrtvu ne želi tako lako pustiti.

Ovo je istinita priča o ranjivoj mladoj djevojci koja je potpuno nezaštićena te o njenom uvjerenju da je zaštitu i ljubav pronašla u manipulatoru kojeg društvo slavi. Springora se tijekom ove priča nekoliko puta s razlogom zapita kakvo je to društvo tog doba, kako je moguće da društvo tolerira javne i hvalisave govore Matzneffa u kojima slavi svoje trofeje- veze s maloljetnicima i maloljetnicama. Možemo li odgovor potražiti u ekstravagantnim umjetničkim i književnim krugovima u Francuskoj ili jednostavno u liberalizmu umjetnika i francuskog društva osamdesetih godina prošlog stoljeća? Ne, odgovor je da se radi o čovjeku koji nije imao dobre namjere i koji je pronašao ranjivu žrtvu i uvukao ju u svoju mrežu zlostavljanja, a autorica to u knjizi opisuje ovako:

“Birajući usamljene, ranjive mlade djevojke preopterećenih ili rezigniranih roditelja, G. je dobro znao da one nikada neće ugroziti njegov ugled. A šutnja znači pristanak.”  (str . 96.) 

Izvor: https://www.huffingtonpost.fr/culture/article/affaire-matzneff-le-consentement-de-vanessa-springora-adapte-au-cinema_167658.html

Kako i sama autorica na kraju djela navodi, činjenica je da se radi o efebofiliji. Pedofilija je poremećaj u kojem je primarni seksualni interes usmjeren na predpubertetsku djecu, a podvrsta pedofilije koja uključuje preferenciju prema maloljetnim osobama u pubertetu je tzv. efebofilija. Efebofilija se definira kao primarni seksualni interes srednjih do kasnih adolescenata općenito u dobi od 15 do 19 godina tj. označava sklonost spolnim partnerima srednje do kasne adolescencije. Izraz efebofilija dolazi iz starogrčkog ephebos koji se definirao “onaj koji je stigao u pubertet” i philia što znači  “ljubav”. Društveni stavovi prema efebofiliji ovise od države do države, odnosno zakonima koji određuju dob u kojoj osoba postiže spolnu zrelost. U Republici Hrvatskoj je dobna granica za pristanak na spolni odnos 15 godina, a kazna za nedozvoljeni spolni odnos je od jedne do deset godina zatvora.  

Neizostavno je spomenuti da se autorica ohrabrila ispričati svoju priču potaknuta svime što je pokret #MeToo omogućio današnjem društvu. #MeToo pokret nastao je 2006. godine, ali rastom društvenih mreža od 2017. godine brojne osobe iz filmske industrije počele su javno govoriti o seksualnom nasilju koji su doživjele na radnom mjestu. Hashtag #MeToo nije samo običan hashtag na društvenim mrežama, iza njega stoje istinite priče brojnih žena, priče koje se događaju svakodnevno oko nas, zlostavljanje koje je prisutno u svim područjima društva.

Silvia F.

LITERATURA:

1. https://www.ceps.edu.ba/Files/DIT/Godina%203%20Broj%201/8.pdf?ver=1

2. https://hr.wikipedia.org/wiki/Efebofilija

Preporuka za knjigu FEMICID

Preuzeto: https://www.vbz.hr/book/femicid/

Švedski krimić Pascala Engmana “Femicid” paralelno kroz kratka poglavlja iz različitih pripovjedačkih perspektiva prati život triju žena: dvadesetpetogodišnje Emelie Ryden, kriminalističke inspektorice Vanesse Frank i novinarke Jasmine Kovač.

Emelie Ryden samohrana je majka i prilikom zatvorske posjete Karima, bivšeg partnera i oca svoje kćeri, još jednom doživljava nasilje. Ubrzo nakon te posjete je pronađena mrtva u svom stanu u sjevernom Stockholmu, upravo onaj vikend kada je Karim pušten iz zatvora. Mlada novinarka balkanskih korijena Jasmina Kovač nakon slučajnog susreta s mladićem koji ju počasti pićem biva drogirana i brutalno silovana od strane trojice muškaraca od kojih je jedan upravo Karim. Inspektorica Vanessa Frank snažna je žena teške prošlosti, pronicljiva uma i s jako razvijenim osjećajem za pravdu koja istražuje okrutna ubojstva žena i tako biva uvučena u tzv. igru mačke i miša. Tijekom istrage pomaže joj bivši specijalac Nicolas Paredes prema kojem nisu naklonjeni kolege, ali prema kojem Vanessa gaji simpatije.

Tijekom više od 400 stranica ovog dinamičnog romana, susrećemo se s mizoginijom, različitim oblicima nasilja i različitim oblicima seksualnog nasilja, femicidom, muškarcima prepunih agresije i mržnje spram ženskog roda, muškarcima koji vlastiti neuspjeh svaljuju na društvo i žene. Ovaj roman pokazuje koliko se daleko može ići kada smo vođeni mržnjom.

Okosnica romana je zlokobna i ekstremna supkultura “incel”(akronim od “involuntary celibate”) odnosno članovi online subkulture koja okuplja uglavnom heteroseksualne muškarce koji su imali malo ili nimalo seksualnih i ljubavnih iskustva. Puni frustracije i mržnje prema ženama, na internetskim forumima koji se često nalaze na darkwebu, pozivaju na osudu i mržnju prema ženama, a sve do zagovaranja svih oblika nasilja nad ženama pa i silovanja.

Druga okosnica romana je femicid. Femicid je najekstremniji oblik rodno uvjetovanog nasilja, to je zločin iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviran spolom žrtve i definira se definira kao “namjerno ubijanje žene i djevojaka zato što su žene”. Razlikuje se od ostalih oblika nasilja jer se radi o ubojstvima žena samo zato što su žene.

S obzirom na vrstu razlikujemo intimni femicid i neintimni femicid. Intimni femicid se odnosi na ubojstvo osobe ženskog spola od sadašnjeg ili bivšeg partnera čemu je često prethodila nasilna veza iz koje je ona pokušala pobjeći. Neintimni femicid je počinjen femicid od strane obiteljskih neintimnih rođaka, a motivi mogu biti različiti kao npr. ubojstvo u ime časti koje čine rođaci kad obitelj saznaju da se žrtva odbila udati za osobu koju je obitelj odabrala ili ubojstva zbog miraza. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije većina slučajeva femicida počinjena su od strane partnera ili bivših partnera, a prethodili su mu kontinuirane prijetnje, različiti oblici nasilja, zastrašivanje.

Ako popratimo medijska izvješća od početka ove godine (2022. godine) samo u Republici Hrvatskoj ubijeno je ukupno 10 žena, što je poprilična brojka s obzirom da je kroz cijelu 2021. godinu ubijeno 14 žena. Republika Hrvatska, kao uostalom nijedna država članica Europske unije, nije definirala femicid u svom zakonodavstvu. Kazneni zakon RH ne poznaje femicid, no kada bi se pojam femicida uveo u kazneni zakon u punoj većoj mjeri bi se zaštitile žene. Bitno je napomenuti i kako je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova tijekom 2017. godine donijela odluku o osnivanju Promatračkog tijela “Femicide Watch” čiji je cilj praćenje pojavnosti ubojstva žena iz rodnog aspekta prikupljanje i analiziranje podataka radi uočavanja ključnih propusta koji dovode do ubojstava žena od strane njihovih supruga, bivših i sadašnjih partnera te općenito muškaraca.

Samo imenovanje ubojstva žena femicidom je početak razumijevanja ovog problema!

Silvia

Literatura:
https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/77421/WHO_RHR_12.38_eng.pdf

Preporuka za film ”Citation”

Preuzeto: https://www.imdb.com/title/tt11481312/

Radnja nigerijskog filma “Citation”, čiji su dijelovi snimljeni prema istinitom događaju, započinje dvije godine prije središnje radnje. Mlada studentica Rachel vodi telefonski razgovor sa svojim sveučilišnim profesorom dr. Grillom u kojem naglašava važnost završne ocjene i prolaznosti njegovog kolegija. Dr. Grillo mladoj studentici nudi veću ocjenu uz uvjet da se nađu u hostelskoj sobi. Rachel pristane na njegov prijedlog, ali dr. Grillo nije svjestan da upada u osvetničku zamku nje i njezinog dečka. Tijekom njihovog boravka u hostelskoj sobi, Rachelin dečko i prijatelji upadaju u sobu i iz nje izvlače profesora, fizički ga napadaju, a dr. Grillo prilikom bijega smrtno strada. Studentsko fakultetsko vijeće donosi odluku kojom Rachel i njeni prijatelji dobivaju potpunu zabranu studiranja na sveučilištu, a kao glavni dokazni materijal imaju snimku nesretnog događaja koju je snimila upravo Rachel.

Dvije godina kasnije, priča se usmjerava na mladu studenticu Moremi tijekom poslijediplomskog studija na kojemu gostuje profesor Lucien N’Dyare. Profesor N`Dyare inteligentan je, pristupačan i vrlo susretljiv profesor koji svoje studente potiče na intelektualne rasprave. Omiljeni profesor vidi Moremi kao izuzetnu studenticu i pokušava s njome uspostaviti prijateljski odnos, međutim, njihov prijateljski odnos završava Moreminom prijavom za pokušaj silovanja. Studenti sveučilišta, Moremin dečko Koyejo i sveučilišno vijeće ne gledaju blagonaklono na njenu prijavu, ali Moremi ne odustaje. Kroz flashbackove upoznajemo Moremi, otkrivamo kako je započeo odnos između profesora i studentice, što se sve dogodilo na izletu u Senegalu, Moremin romantični odnos sa studentom medicine Koyejom …

Hoće li i profesora Luciena zadesiti nesretna sudbina kao i profesora Grilla? Koje sve tajne skriva profesor Lucien? Koliko je Moremi ustrajna u svojoj prijavi? Ovo su samo neka od pitanja koja će vas natjerati da pogledate ovaj film do samog kraja.

Film “Citation” možete se pogledati na platformi Netflix, a glavne uloge imaju Jimmy Jean-Louis i Temi Otedola. Ovaj film prikazuje temu koja je važna za raspravu u društvu, temu koja poziva na buđenje svijesti – temu o seksualnom nasilju koje na fakultetima doživljavaju studenti i studentice.

Preuzeto: https://www.indiewire.com/2020/11/citation-review-netflix-nollywood-1234597284/

O seksualnom nasilju

Prema Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama[1], seksualno nasilje definira se kao:

  • vaginalna, analna ili oralna penetracija seksualne naravi bilo kojim dijelom tijela ili predmetom u tijelo druge osobe bez pristanka te osobe;
  • druge radnje seksualne naravi s drugom osobom bez pristanka te osobe;
  • utjecanje da druga osoba, bez svojega pristanka, sudjeluje u radnjama seksualne naravi s trećom osobom.

Seksualno nasilje ima širok kontinuum od seksualnog uznemiravanja, preko silovanja, do trgovanja žena u svrhe prisilne prostitucije i/ili pornografije, a uključuje i kazne za rodnu transgresiju, genitalno sakaćenje, prisilne brakove, elektroničko seksualno zlostavljanje…

Seksualno uznemiravanje definira se kao svaki oblik neželjenoga verbalnog, neverbalnog ili tjelesnog ponašanja seksualne naravi s ciljem ili učinkom povrede dostojanstva neke osobe, osobito ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo ozračje, bude. Ovaj oblik nasilja karakterizira ponovljeno ponašanje koje se javlja kroz dulje vremensko razdoblje i za koje žrtva ne može naći sustavno rješenje, nerijetko se tretira kao trivijalni problem koji se s lakoćom može izbjeći, a što nije točno. Većina zakonodavstva nema mehanizam sankcioniranja. Najčešći oblici su neželjene seksualne primjedbe i verbalni prijedlozi, neprikladna pažnja, fizički dodiri, seksističke, uvredljive i diskriminirajući primjedbe i šale, širenje seksualnih glasina o osobi i dr.

Istraživanje „Seksualno uznemiravanje na Sveučilištu u Zagrebu – iskustva i stavovi studenata i studentica“

Istraživanje među studentima i studenticama iz 2017. godine pokazuje da je čak 44.2% sudionika/sudionica istraživanja barem jednom doživjelo seksualno uznemiravanje od strane fakultetskog osoblja. Od sudionika/sudionica istraživanja nitko svoje iskustvo nije prijavio fakultetu, a najveći broj je o tome razgovarao s prijateljima/prijateljicama (29.7%). Čak 61.4% sudionika/sudionica je svoju informiranost procijenilo nedovoljnom i ne znaju kome bi se obratili za prijavu, niti što bi slijedilo nakon prijave.

Više o rezultatima istraživanja možete pročitati u ranije objavljenom članku na našem blogu na sljedećem linku:

Rezultati istraživanja:”Seksualno uznemiravanje na Sveučilištu u Zagrebu- iskustva i stavovi studenata i studentica”

Kome se možeš obratiti ako si žrtva seksualnog nasilja?

Ako si žrtva seksualnog ili bilo kojeg drugog oblika nasilja, možeš se obratiti anonimnoj i besplatnoj liniji Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja – 116 006, dostupnoj 24 sata dnevno svakim danom, uključujući vikende, blagdane i praznike.

Također, možeš se obratiti i Ženskoj sobi – Centru za seksualna prava:

LITERATURA:

  1. http://www.zenskasoba.hr/docs/Sa%C5%BEetak%20rezultata%20istra%C5%BEivanja%20Seksualno%20uznemiravanje%20na%20sveu%C4%8Dili%C5%A1tu%20u%20Zagrebu.pdf
  2. Council of Europe Convention on preventing and combating violence against women and domestic violence, Council of Europe Treaty Series – No. 210, Istanbul, 11.V.2011.

[1] https://rm.coe.int/168008482e

Silvia

Preporuka za mini seriju: Unbelievable (2019.)

Fotografija preuzeta sa stranice: https://www.rottentomatoes.com/tv/unbelievable/s01

Unbelievable je američka mini serija od osam epizoda na Netflixu koja je nastala prema istinitom događaju i temelji se na članku iz 2015. godine „Nevjerojatna priča o silovanju“ (eng. An Unbelievable Story of Rape) autora T. Christiana Millera i Kena Armstronga, nagrađenom Pulitzerovom nagradom 2016. godine.

Serija započinje višesatnim silovanjem jako mlade djevojke Marie Adler (Kaitly Dever) u njenom stanu u Washingtonu. Marie odluči odmah prijaviti silovanje policiji. Dolaskom u policijsku postaju ispitivanje provode dva detektiva čija procedura ispitivanja je iscrpljujuća. Glavni detektiv postavlja sugestivna pitanja glasom koji je pasivno agresivan i skeptičan, njegov pogled upućen žrtvi tijekom ispitivanja pun je nepovjerenja, često postavlja pitanje “Jesi li sigurna u to što govoriš?” te u konačnici propitkuje osobni život žrtve prije silovanja. Nakon višekratnih ispitivanja psihički izmorena Marie u konačnici kaže da je sve izmislila čime izgubi povjerenje institucija i svojih bližnjih te biva optužena i dobiva novčanu kaznu zbog lažne prijave. U isto vrijeme, u državi Colorado događa se silovanje koje istražuju detektivke Karen Duvall (Merritt Wever) i Grace Rasmussen (Toni Collette). Svojim predanim i iscrpnim radom pronalaze poveznicu između ovog i ostalih slučajeva silovanja te to povezuju s Marieninim silovanjem. Koliko je godina bilo potrebno detektivkama da uspješno riješe slučaj te kako će pronaći dokaze koji dokazuju da Marie ipak nije izmislila svoju priču, možete saznati ako pogledate ovu mini seriju koju bi svatko od nas trebao pogledati!

Unbelievable je serija koja nam ukazuje da za seksualno nasilje nije bitna dob žrtve, da silovanje na žrtvu ostavlja brojne trajne posljedice, ali i da je silovanje okruženo brojnim predrasudama okoline. Nažalost, za niti jedan oblik kaznenog djela žrtva nije stigmatizirana kao upravo kod silovanja koje se smatra najtežim oblikom seksualnog nasilja.

Istraživanja pokazuju da u Republici Hrvatsko čak 91% žena koje su doživjele silovanje nisu to nikome rekle, a 95% žena silovanje ili pokušaj silovanja nije prijavilo[1]. Razlozi neprijavljivanja su brojni. To mogu biti osobni razlozi (strah od počinitelja, strah žrtve da joj nitko neće vjerovati, strah od reakcije okoline, strah od stigmatizacije, nepoznavanje mehanizama zaštite), nedostatak podrške za žrtve (nedostatak specijaliziranih servisa i postojanje velikog broja predrasuda prema žrtvama u društvu) te strah od prijave i procesuiranja nasilja (strah od policije i nadležnih tijela, nerazumijevanje postupka, duljina i neizvjesnost postupka).

Što ako ti se netko povjeri da je preživio/la seksualno nasilje?

  • Važno je da osobi vjeruješ i zahvališ joj/mu se na povjerenju
  • Pruži joj/mu podršku, probajte ostati mirni i sabrani
  • Nemoj ispitivati, nemoj propitkivati nitiosuđivati osobu zbog njene šutnje i (ne)prijave nasilja
  • Ne donosi odluke umjesto osobe, već pruži informacije o sustavima podrške i pomoći

Što ako si ti preživio/la seksualno nasilje?

  • Možeš otići na mjesto gdje se osjećaš sigurno (svoj dom, dom bliske osobe, studentski dom…) i kontaktirati osobu kojoj vjeruješ da bude uz tebe
  • Ako se osjećaš spremno, možeš se obratiti najbližoj policijskoj postaji gdje ćeš dati iskaz i gdje će te uputiti u najbližu bolnicu na medicinski pregled
  • Ako se osjećaš spremno, možeš potražiti stručnu pomoć koja ti može pri nošenju s traumatskim iskustvom
  • Imaj na umu da su svi tvoji osjećaji, neovisno o tome kakvi su (šok, nevjerica, bijes, ljutnja, tuga, strah…) normalna reakcija na traumatsko iskustvo
  • Znaj da nisi kriva/kriv jer je odgovornost za nasilje uvijek na počinitelju!

Kome se možeš obratiti ako si žrtva seksualnog nasilja?

Ako si žrtva seksualnog ili bilo kojeg drugog oblika nasilja, možeš se obratiti anonimnoj i besplatnoj liniji Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja – 116 006, dostupnoj 24 sata dnevno svakim danom, uključujući vikende, blagdane i praznike.

Također, možeš se obratiti i Ženskoj sobi – Centru za seksualna prava:

Silvia

[1] https://www.unicef.org/croatia/media/6456/file

Preporuka za knjigu ”13 razloga”

Fotografija preuzeta: https://www.amazon.com/13-Reasons-Why-Jay-Asher/dp/0451478290

“Trinaest razloga” je suvremeni roman za mlade i književni prvijenac američkog književnika Jaya Ashera iz 2007. godine. Knjiga se mjesecima nalazila na prvim mjestima svih relevantnih top-ljestvica i dobitnica je niza uglednih književnih nagrada, a prema romanu je nedavno snimljena popularna istoimena Netflixova serija.

Roman je napisan u ich-formi iz perspektive srednjoškolca Claya Jensena. Dva tjedna nakon što je njegova razredna kolegica i simpatija Hannah Baker popila tablete i počinila samoubojstvo, Clay nakon povratka iz škole na trijemu pronalazi kutiju za cipele u kojoj se nalazi sedam audiokaseta. Svaka audiokaseta u gornjem desnom uglu ima svoj broj, stranu A i stranu B te audio zapise koji sadrže priče koje su posvećene jednoj osobi iz Hannahinog života te jednom razlogu zašto je Hannah odlučila počiniti samoubojstvo. Dva pravila napisana na audiokasetama – ‘poslušaj’ i ‘proslijedi’ znače da svatko tko presluša sve priče, mora premotati kasete, vratiti ih u kutiju i proslijediti ih sljedećoj osobi o kojoj Hannah priča. U suprotnom, kopije snimki i razlozi samoubojstva postat će javni. Krećući se gradom Clay započinje slušati Hannahine priče i napokon ju upoznaje kao osobu, saznaje neočekivane događaje iz prošlosti, a prepoznaje i svoju krivicu i krivicu okoline.

“Trinaest razloga” pitki je roman koji od prve stranice u umu čitatelja stvara film koji započinje laganim uvodom pa sve do napetijeg vrhunca. Propitkuju se međuvršnjački odnosi u mladoj dobi, prve simpatije i ljubavi, prva razočarenja i prekidi prijateljstava, ali roman upozorava i na vršnjačko nasilje, različite oblike seksualnog nasilja, strahove, depresiju te u konačnici samoubojstvo mlade osobe. Ovaj roman daje nam uvid u život tinejdžera i ozbiljno upozorava roditelje na probleme s kojim se mlade osobe susreću. Vršnjaci često ne shvaćaju da ružna riječ može povrijediti jednako kao i fizički udarac. Kakvo god mišljenje čitatelji imaju o razlozima samoubojstva Hannahe Baker i premda je ovaj roman samo fikcija na papiru, potiče na kritičko razmišljanje o odnosima među vršnjacima u našoj okolini te o iznimno osjetljivoj i važnoj temi samoubojstva među mladima.

Premda se dugo godina vjerovalo da je nasilje tijekom odrastanja opravdano i da iskustvo nasilja može pomoći djetetu „da ojača“, tek se 70-tih godina povećava interes istraživača za ovo područje. Nasilje među vršnjacima (eng. bullying) definira se kao svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći nanošenjem psihičke, odnosno fizičke boli. Nasilje među vršnjacima može biti fizičko (npr. udaranje rukom ili nogom, guranje, štipanje), verbalno (npr. zadirkivanje, nazivanje pogrdnim imenima), relacijsko (npr. izolacija od grupe, širenje glasina, ogovaranje), seksualno (npr. uvredljivi komentari, neželjeni fizički kontakti sa seksualnom konotacijom), ekonomsko (iznuđivanje novca ili stvari, krađa) te kulturno nasilje (vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i/ili rasnoj osnovi).
Posljedice nasilja među vršnjacima za žrtvu mogu biti fizičke, emocionalne, psihosocijalne …

Više o temi međuvršnjačkog nasilja, pročitajte ovdje: https://podrskazrtvamaisvjedocima.wordpress.com/2021/11/17/nasilje-medu-djecom-i-mladima/

PORUKA ZA KRAJ

  • Ako si žrtva nasilja od strane vršnjaka, ne ustručavaj se prijaviti nasilje i nemoj šutjeti o nasilju!
  • Nemoj misliti da se nasilje događa samo tebi, jer događa se mnogima.
  • Nemoj misliti da zaslužuješ nasilje ili da si kriv za nasilje koje doživljavaš jer odgovornost za nasilje je uvijek na počinitelju.
  • Povjeri se svojim roditeljima, učiteljima, prijateljima i/ili drugim osobama iz svoje okoline kojima vjeruješ.
  • Ako si žrtva međuvršnjačkog nasilja možeš nazvati Hrabri telefon pozivom na besplatni i anonimni broj 116 111 radnim danom od 9 do 20 sati

Silvia

LITERATURA:

1. Trinaest razloga zašto, Jay Asher, Algoritam, Zagreb, 2013.

2. Nasilje nad djecom i među djecom; Vesna Bilić, Gorana Buljan Flander, Hana Hrpka; Naklada Slap, Zagreb, 2012.

Preporuka serije – MAID

Izvor: https://story.hr/Lifestyle/a181406/Serija-Maid-na-Netflixu.html; Instagram

GDJE POGLEDATI I KOJI JE ŽANR NOVE SERIJE?

Novu i vrlo popularnu mini seriju “Maid” moguće je pogledati na platformi Netflix koja ruši rekord gledanosti. Prema žanru određena je kao drama, ali izrazito je uvjerljiva u opisivanju stvarnih životnih situacija. Možda razlog leži u tome što je nastala prema memoarima Stephanie Land “Maid: Hard Work, Low Pay, and a Mother’s Will to Survive”.

KAKVA JE RADNJA?


Ovo je moćna, emotivna i dirljiva priča o majčinskoj ljubavi i životu siromašnih. Radnja prati mladu dvadesetpetogodišnju samohranu majku Alexandru Alex Russell koja odluči prekinuti nasilnu i traumatičnu vezu s ciljem da sebi i svojoj trogodišnjoj kćeri Maddy omogući bolji i dostojanstveniji život. Priča započinje u gluho doba noći kada Alex stavlja svoju kćer u automobil i napušta nasilnog partnera sa samo 18 dolara u džepu i bez potpore bližnjih. Nakon noći provedene u automobilu, sljedećeg dana Alex posjećuje ured za registraciju skloništa (eng. the shelter registration office) gdje saznaje da se ne može prijaviti za subvencionirani smještaj bez posla. Na preporuku službenice javlja se lokalnoj službi za čišćenje. Od tog trenutka Alex postaje čistačica i tada počinje njen put ka emancipaciji, borbi za bolju budućnost, skrbništvo, suočavanje s emocionalnim i psihičkim zlostavljanjem koje je pokretač radnje. Premda radnja serije obuhvaća različite socijalne i društvene probleme, emocionalno i psihičko zlostavljanje je prisutno u Alexinom životu od najranije dobi.

KAKVA JE GLUMAČKA POSTAVA?


Odlična!
Lik Alex tumači mlada briljantna glumica Margaret Qualley. Njenu majku Paulu glumi njena majka i u privatnom životu, poznatija kao najdugovječnije zaštitno lice L`Oreala, Andie MacDowell. U glavnoj ulozi Alexinog nasilnog partnera Seana našao se mladi glumac Nicholas John Robinson.

TKO JE GLAVNA JUNAKINJA?


Naša glavna junakinja je Alex. Ona je samohrana majka, hrabra, ustrajna ka emancipaciji i neustrašiva u ostvarenju svojih ciljeva. Kao majka djevojčice Maddy, Alex je neograničeno strpljiva i odgovorna. Kao kćer, Alex ovisi o svojoj majci Pauli, ali istovremeno joj je podrška. Nakon napuštanja partnera, ona objašnjava da ju je partner samo jednom gurnuo u zid, kako on ponekad zamrači i baca stvari, ali ona sebe ne smatra zlostavljanom. Kada je točno Alex osvijestila da je žrtva zlostavljanja možete saznati gledajući seriju. Možda je to u trenutku kada je shvatila da je ona žrtva od djetinjstva? Možda je to u trenutku kada se Maddy skriva u kuhinji? Možda kroz razgovor s Danielle u sigurnoj kući?  Ono što je najvažnije, Alex nam nosi jasnu poruku kako zlostavljanje ne dolazi uvijek u obliku modrica i podljeva, ponekad u obliku emocionalnog i psihičkog zlostavljanja.

O KOJIM SE JOŠ PROBLEMIMA GOVORI?


Kroz svih 10 epizoda spominju se mnogi socijalni i društveni problemi, a neki od njih su PTSP, alkoholizam, sustavno zlostavljanje i povratak nasilnom partneru, siromaštvo, sindrom opsesivno kompulzivnog sakupljanja, skrbništvo, odlazak jedne žrtve iz sigurne kuće te dolazak druge na njeno mjesto.

Izvor: https://www.fashion.hr/kultura/film-i-teatar/maid-je-nova-mini-serija-na-netflixu-koju-cete-pogledati-u-jednom-dahu-145808.aspx

ŠTO JE S OSTALIM LIKOVIMA?


Svaki lik ima svoju specifičnu ulogu i sve njihove postupke ili loše odluke možemo osuditi, ili ih pokušati shvatiti.
Sean je nasilni partner koji sebe vidi kao žrtvu i gradi dobar odnos s Alexinim ocem.

Hank je Alexin otac koji se pokušava iskupiti za svoje fizičko nasilno ponašanje u Alexinom djetinjstvu jer se osjeća krivim, ali nije hrabar za prihvatiti svoje pogreške.
Paula je Alexina majka koja je predstavljena kao “luckasta slobodna umjetnica” koja kao slikarica nikada nije doživjela svoj uspjeh. Ona je ekscentrična osoba koja ne zna kako biti potpora svojoj kćeri, ostavlja dojam osobe koja povlači pogrešne životne poteze i bira pogrešne partnere kojima je podložna. Sve je to šarada jer Paula je slomljena žena koja se bori s dugotrajnim posljedicama nasilja.
Nate kao Alexin prijatelj i “good guy” serije pomaže ili stvara pritisak?
Danielle je žrtva nasilja koju Alex upoznaje u sigurnoj kući i s kojom vodi razgovor iz kojeg iščitavamo važnu poruku: “Before they bite, they bark, before they hit you, they hit near you. Next time, it was gonna be your face and you know that.”
Regina je prva Alexina klijentica kao čistačici koja ju je naučila životnu lekciju da bogati ljudi nisu najsretniji i razbila Alexinu zabludu da ljudi s novcem imaju sve. Regina je od hladne i nepristupačne osobe postala Alexin vjetar u leđa.

ZAŠTO BITI HRABAR/HRABRA POPUT ALEX?


Alex je žena koja predstavlja sudbine mnogih žena u svijetu koje su se našle u raljama siromaštva i zlostavljanja. Emocionalno i psihičko zlostavljanje se naziva “nevidljivo nasilje” jer nije prepoznato u društvu kao oblik zlostavljanja. U partnerskim odnosima emocionalno nasilje je čest oblik nasilja i smatra se kao neizbježan dio braka i veze. Važno je napomenuti da ono nije društveno prihvatljivo, već se često interpretira kao ostavština tradicionalnog društva. Vrlo se spretno integrira u društvo i ukorijenilo se kroz ne samo ponašanje ljudi već i u nekim drugim društvenim običajima u našoj kulturi i nesvjesno se prenosi s koljena na koljeno generacijama.
Emocionalno i psihičko zlostavljanje način je na koji se kontrolira druga osoba, pritom se koristeći verbalnim napadom, omalovažavanjem, vrijeđanjem, ismijavanjem, deprivacijom slobode kretanja, prijetnje silom, zastrašivanje, umanjivanjem i poricanjem nasilja, različitim zabranama i uvredama. Važno je znati da je su ciljevi emocionalnog i psihičkog zlostavljanja zadobivanje moći i kontrole nad žrtvom.

Napustiti takav odnos nije lako, ali je moguće ako krenemo od prvog koraka – prepoznavanja nasilja! Edukacijom, prevencijom, osvješćivanjem o ovome problemu možemo smanjiti emocionalno i psihičko zlostavljanje. Jako je važno da nikad sebe ne krivimo, krivnju nikad ne preuzimamo na sebe i  osvijestimo sebe da nasilnika ne možemo “popraviti”. Važno je svaki oblik emocionalnog, kao i bilo kojeg drugog oblika nasilja, prepoznati na vrijeme i reagirati, prijaviti, potražiti pomoć.

ZAKLJUČAK ILI PORUKA ZA KRAJ!
Emocionalno i fizičko zlostavljanje su tihi, ponekad nisu vidljivi, ne ostavljaju rane na tijelu, ali oni ostavljaju rane na našoj psihi i u nama!

Za više informacija o pravima i dostupnoj podršci možete se obratiti besplatnoj i anonimnoj liniji na broj 116 006 koja je dostupna na području cijele Republike Hrvatske. Linija radi svakim danom 24 sata dnevno uključujući vikende, blagdane i praznike!

NISI SAM/A!

Silvia

Preporuka za film: ,,Jako mi je stalo”(2021.)

„Jako mi je stalo“ (eng. I care a lot) relativno je nov Netflixov film sa Rosamund Pike u glavnoj ulozi, javnosti možda najpoznatijoj po Gone girl za kojeg je dobila i nominaciju za Oscara. Pike 2015. ipak nije dobila Oscara, međutim ove godine je dobila svoj prvi Zlatni globus i to upravo za ulogu antijunakinje Marle Grayson u „Jako mi je stalo“. Po žanru mračno-komični triler, „Jako mi je stalo“ spakirao je puno toga u malo manje od dva sata, no središnja tema filma ipak ostaje njegov najvrjedniji dio koji publiku diljem svijeta potiče da se zapitaju – tko će se brinuti da mi se u starosti ne dogodi Marla Grayson?

Zašto ovaj film treba svatko od nas pogledati?

Marla nas u uvodnom monologu proziva tvrdeći da je jednom i ona bila baš kao mi – uljuljkana u ideju da je dobra osoba i vjerovanje da je trud put do uspjeha. Međutim, naša antijunakinja sada zna da na svijetu postoje samo dvije vrste ljudi – predatori i plijen, ona je samoprozvana ”lavica”, a njezin idealni plijen je ”trešnja“ (eng. cherry). ”Trešnja”, a u filmu je to Jennifer Peterson koju glumi Dianne Wiest, je Marlina zlatna prilika, osoba starije životne dobi koja ima veće ili manje zdravstvene probleme na račun kojih bi joj se mogao dodijeliti skrbnik. Nažalost, ”Trešnja” nema obitelj koja bi na sebe mogla preuzeti ulogu skrbnika niti ju zaštititi od osoba loših namjera, ali ono što ”Trešnja” ima, i to u pozamašnim količinama, su novci. U slagalici još nedostaje samo Marla kojoj je cilj spasiti ”Trešnju”, tj. uz pomoć korumpiranih suradnika (liječnice i voditelja doma) i naivnog sudca nametnuti se kao njezina skrbnica. Prema već isprobanoj formuli, Marla ”Trešnju” smjesti u dom i dalje ima odriješene ruke – u potpunosti raspolaže njezinom imovinom, nema obitelji koja bi mogla dovoditi motive i kvalitetu brige u pitanje sudskim putem, a ako ”Trešnja” prigovori, Marla ju podsjeti na moć koju ima nad njezinom sudbinom. Marla je zakonska skrbnica kojoj je posao da brine, a ona brine puno.

Insert iz filma ,,I care a lot”

Film vs. stvarnost

Film je opravdano izazvao zabrinutost publike te doveo do niza članaka u kojima se propituje utemeljenost filma na istinitim događajima, odnosno, koliko je vjerojatno da se u stvarnosti susretnemo s Marlom. Brigu nije umirila ni sama Pike koja je u govoru prilikom prihvaćanja nagrade Zlatni globus zahvalu uputila i „slomljenom američkom pravosudnom sustavu koji ovakve priče čini mogućima“. Priča filma i Marlin lik naposljetku su ipak izmišljeni, ali redatelj Jonathan Blakeson ne taji da je inspiraciju pronašao u stvarnim prevarama od kojih je najpoznatiji slučaj onaj April Parks, zakonske skrbnice iz Nevade koja sada služi dugogodišnju zatvorsku kaznu.

Situacija u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj postoji sustav skrbništva za punoljetne osobe koje su lišene poslovne sposobnosti, a među kojima se često mogu naći i starije osobe, baš kao što je slučaj u filmu. Ipak, dodjeli skrbnika prethodi opsežan proces u koji su uključeni centar za socijalnu skrb, liječnik opće medicine, specijalist, sud i skrbnik. Cijeli postupak lišavanja poslovne sposobnosti i dodjele skrbnika pokreće centar za socijalnu skrb, a prijedlog centru može uputiti bilo tko, neovisno o odnosu s osobom za koju se pokreće postupak. Ako liječnik procijeni da se osoba nije u mogućnosti brinuti o svojim pravima i interesima, centar za socijalnu skrb predlaže nadležnom sudu pokretanje postupka lišavanja poslovne sposobnosti pri čemu se osobi za koju je pokrenut postupak imenuje poseban skrbnik koji zastupa njezine interese u konkretnom postupku (najčešće pravnik zaposlen u centru za socijalnu skrb). Sud potom donosi odluku o lišenju poslovne sposobnosti i dostavlja odluku centru koji u roku od 30 dana imenuje skrbnika. Nakon dodjele skrbnika, centar za socijalnu skrb i dalje ima važnu ulogu, skrbnik je dužan svakih 6 mjeseci (ili jednom godišnje) podnositi izvještaj centru te tražiti njihovo odobrenje kod poduzimanja važnijih mjera vezanih uz štićenika ili njegovu imovinu što čini veliku razliku u odnosu na slučaj iz filma.

Ugovori o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju

Nešto češći oblik prevare starijih osoba u Hrvatskoj ipak se događa prilikom potpisivanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Oba ugovora obvezuju davatelja uzdržavanja da uzdržava primatelja uzdržavanja do njegove smrti, a primatelja uzdržavanja da zauzvrat davatelju uzdržavanja pripiše svu ili dio svoje imovine – najčešće se radi o nekretninama. Razlika, međutim, između dvije vrste ugovora je u trenutku prijenosa imovine primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja pri čemu je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju taj trenutak smrt primatelja uzdržavanja, dok je kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju taj trenutak potpis ugovora što čini primatelja uzdržavanja puno ranjivijim za prevaru u odnosu na ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Znate li što potpisujete?!

Ured pučke pravobraniteljice je 2019. godine proveo istraživanje „Znate li što potpisujete – starije osobe i rizici dosmrtnog uzdržavanja“ čiji rezultati su pokazali da je 70% starijih osoba uključenih u istraživanje čulo za ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, međutim njih čak 59% ne zna točno na što se ti pojmovi odnose. Iako se u Hrvatskoj većim dijelom sklapaju ugovori o doživotnom uzdržavanju, u oba slučaja je važno da osobe koje ih potpisuju budu informirane i svjesne posljedica, a da ugovori budu što preciznije sastavljeni kako bi se unaprijed regulirali svi detalji i smanjila mogućnost nepovoljnih ishoda po primatelje uzdržavanja.

Zaključak

Iako je scenarij filma „Jako mi je stalo“ teško zamisliv u stvarnosti, a o Marli možda i ne trebamo posebno brinuti, osobe starije životne dobi ipak trebaju biti svjesne rizika koji prate potpisivanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju te dobro informirane ukoliko se na nešto od toga ipak odluče.

Detaljnije o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju možete pronaći na sljedećem linku: pzs.hr

Ivana A.